Meni je najgluplji obicaj bio na jednoj svadbi u timockoj krajini:
U restoranu, na pocetku, mlada i mladozenja su isli od stola do stola i pozdravljali se sa gostima, a za njima isla neka devojka sa korpom u koju je svako stavljao novac.
Pre vecere je neka zena isla sa pogacom na tacni do svakog gosta, a na pogacu su svi stavljali novac, ponovo...
Posle toga, ja i drugarica izasle napolje, i kad smo se vratile, vidimo ispred svakog gosta tanjir sa vecerom a za nasim delom stola - nista! Pitam ja konobara da i nama donese, kad ce on: a gde su vam kartice? Kartice? I objasni meni zena do mene kako su mlada i mladozenja ponovo isli od mesta do mesta i delili neke kartice (bonove!) za veceru a za uzvrat dobijali, pogadjate - novac! Po treci put...
Ja onda popizzdim na taj bezobrazluk skroz, odem do mlade (koja je inace moja drugarica) i pitam je: kol'ko ti kosta taj bon za veceru? Ona: pa sta cu, obicaji su takvi ovde...
Po meni je to cist bezobrazluk i nista vise...
Da ne pricam da sam u prvoj turi dala veoma pristojnu novcanicu jer sam mislila da je to i zadnji put, pa reko' da se ne brukam kad je obicaj...a ono...