Pozdrav.
Bas mi je tesko poceti ovaj post i vec nekoliko puta ga napisem pa brisem.
Zahvalio bi se svima koji budu ostavili komentar, pa makar i uvredljiv.
Imam 40g i vise od 6god sam ozenjen zenom koja ima djecu iz prvog braka.
18 i 14 godina.
Imamo i dvoje nasih.
Supruga ne radi, niti je ikad radila, niti ista zna da radi niti ima ikakva primanja.
Bivsi muz radi cijeli zivot za 300e.
Otac joj nema nista, cak ni penziju.
Ja imam majku koja ima 100e oceve penzije.
15 godina radim nesto online ( nije ilegalno ali je najtezi posao na svijetu i mogu da zaradim jako mnogo, ali znam da to nece vjecno trajati ).
Pomazem(o) njenom ocu sa 400 eura mjesecno ( mora da pusi ) mojoj majci dam 550 eura dodatnih ( mora da pusi 3 kutije ili ce umrijeti ).
Njenoj djeci placam teretanu, odjecu, obucu, sminku, casove engleskog, zubara...
Sve sam to znao i pretpostavljao kad sam ulazio u to i nije problem, i ponosan sam na sebe sto mogu to sve da izdrzim.
Problem je u preterivanju.
Svih njih.
S njenom djecom imam ok odnos ( mali vise voli mene nego majku i kaze da ga jedino ja volim i branim ).
Da bi supruga imala osjecaj ravnopravnosti dam joj svaki mejsec neki iznos i ne pitam za racune ili nesto tako, samo da nam svima potraje i da ona upravlja s tim.
Ali nam nikad ne potraje.
Sramota me reci i pisati o ovome uopste, kad znam koliko ljudi naporno radi za 500 eura mjesecno a nama ne moze biti mjesecno ni skoro 10x toliko.
Orman se slomio od tezine odjece, svaki drugi dan dolazi brza posta.
Piju koka kolu umjesto vode i ostavljaju svi po pola case ( ako to kazem onda je neko negodovanje ).
Njena djeca se bune na svaki jelovnik i negoduju ( za rucak pecena teletina s kromirom i zelenom salatom ne valja i oni imaju drugacije jelovnike ).
Dorucak je cesto ekskluzivan za njih, kombo od 2 banane s pola tegle nutele i chia sjemenkama itd.
Zele trenerke od 150e, patike od 150e, i majka im to cesto kupi, ne osjecajuci neku posebnu potrebu da ja to znam.
Razgovor?
Naravno, mnogo puta.
Ali se razgovor zavrsi kad vidim njen stav.
Cerka zeli prosle godine ajfon od 1100 eura.
Kazem kako je to suludo i da ona nije cerka milionera vec da joj otac radi za 300 i da dobija 50e mjesecno od njega.
Na to se umjesa supruga i kaze, pa zasto joj ne kupis, pa ce ti ona vracati po 50e mjesecno koje joj ovaj salje.
Zar ima smisla nesto pricati posle toga?
Na sebe trosim najmanje.
Kad sam davao novac azilu za zivotinje dobio sam zestoke kritike od nje i moje majke kako sam budala sto u ovakvoj krizi bacam pare na kerove.
Ekskluzivno letovanje bi mene, suprugu i nase dvoje male djece kostalo oko 3k eura.
Ali moraju i njih dvoje ici.
Ne mozemo svi stati u jednu sobu pa onda mora jos jedna stambena jedinica za njih dvoje i dodatnih 2k eura jer se vode kao odrasle osobe.
Jel to moja obaveza, moralna?
Ne zelim dati 2k eura za 10 dana ljetovanja za njih dvoje, mislim da dajem i previse.
I svaki dan se sve losije osjecam zbog svega, depresivnije.
Samo zelim da sve bude kako treba a ocito grijesim u svemu sto mogu.
Da odem pa da mojoj djeci jednog dana moram objasniti zasto nisu rasla pored mene?
Da kazem kako cu ja odsad trositi pare, pa da kao supruga 10 dana ne prica sa mnom i kaze kako me jebale moje pare i da nije sve u parama i kako je potcjenjujem i kako nismo ni trebali biti zajedno, i da ja nista ne vidim sta ona radi po kuci itd.
Jos jednom moram napisati kako me je sramota sto ovakve stvari uopste postam na forumu i predstavljam kao problem, kad znamo svi kako ljudi zive.
Ali prosto ne zelim da se dovedem u situaciju da izgubim porodicu ali ni u situaciju da mozda za 15 godina kopam po kontejnerima ( iako i pored ovoga svega ustedim svake godine i stavim sa strane ).
I imam sve manju i manju zelju da se borim za bilo sta vise, pod ovakvim okolnostima.
Hvala svima koji ce odgovoriti nesto.
чујем малодушност.