О трајности и пролазности

Dijenek

Elita
Poruka
22.033
Отварам ову тему под утиском разговора од пре две вечери који је вођен на теми "Шта носим данас"...

Наиме, причали смо о везаности за ствари и предмете, од одеће до разних ситница.
Ја сам, рецимо, особа која мало тога баца.
А и кад мора нешто да баци, то је тежак и болан процес. Особито ако је одећа у питању.:D

Како се ви односите према стварима, везујете ли се за њих или не?
Да ли их се ослобађате лако или је то процес који вас погађа?
Постоји ли нека ствар коју никад не бисте бацили?

Што мислите, има ли т однос према стварима везе с односом према људима (Да ли га, на неки начин, пресликава?)

Извињавам се ако има слична тема...
Молим мода да их споји, ако је тако.
 
Uf, za drage sitnice i poklone se itekako vezujem
Ne bih neke stvari bacila nikad, jer za mene imaju pre svega emotivnu vrednost
Tako na primer imam solju sto mi je muz davno kupio iz koje pijem kafu ravno 7 godina i ne mislim da je menjam
S obzirom da cesto menjamo izgled stana, sitnice sa letovanja su stvari koje nikad ne bih bacila, kao ni poklone od meni dragih ljudi

Sto se tice odece, tesko se odricem, i tesko odlucim da nesto bacim
Jedino sam nemilosrdna za sve sto je odzivelo svoj vek
 
Ako je garderoba u pitanju.. kada sam shvatila da je to samo pusto gomilanje i da mi nije toliko potrebno..napravila sam selekciju i pobacala tj..podavala svoju garderobu..
inace sam pristalica minimalizma u svemu..garderobi..stvarima ..hrani..picu..
eee sada ..postoji nekoliko stvarcica koje na neki nacin obeze moj zivot i njih cuvam..dokle ..ne znam..
Osobe..ljudi....to je vec nesto drugo..kako tesko sklapam prijateljstva tako ih se isto jako tesko i odricem..i kada sam bila u prilici da se odreknem jednog .bio je to jako bolan proces..
Ima i onaj deo..da nikoga ne mozes da zadrzis ako to on nece..
 
Отварам ову тему под утиском разговора од пре две вечери који је вођен на теми "Шта носим данас"...

Наиме, причали смо о везаности за ствари и предмете, од одеће до разних ситница.
Ја сам, рецимо, особа која мало тога баца.
А и кад мора нешто да баци, то је тежак и болан процес. Особито ако је одећа у питању.:D

Како се ви односите према стварима, везујете ли се за њих или не?
Да ли их се ослобађате лако или је то процес који вас погађа?
Постоји ли нека ствар коју никад не бисте бацили?

Што мислите, има ли т однос према стварима везе с односом према људима (Да ли га, на неки начин, пресликава?)

Извињавам се ако има слична тема...
Молим мода да их споји, ако је тако.

Da, vezujem se za stvari jako lako, uostalom kao i za ljude...Stvari koje imaju izrazito emotivnu vrednost za mene, koje me sećaju na neke lepe stvari i na neke divne momente od meni dragih osoba, sve to brižljivo čuvam i pazim. Nekada ispadam kao neki emotivan mali hrčak koji zapravo sve čuva i pohranjuje, ali volim da čuvam sve što mi znači, što mi je bitno, što je zaista onako da kažem posve iskreno, za moje :heart: se prilepilo i zalepilo, pa ne pušta...:) Da unesem i ozbiljnosti u post, zaista dosta toga čuvam, da. Kada je odeća u pitanju, tu sam manje radikalna i toga se lakše da kažem oslobodim, jer se vodim onom maksimmom, i zaista je tako , što dve godine ne obučete i nije Vam potrebno. I kada vidim da nešto samo perem, peglam i ne oblačim dve godine ja to onda lepo spakujem, pa pravac Crveni krst, kada vidim da neke knjige kje sam davno pročitala nisam uzela u ruke npr.godinama, ja odnesem knjige u Gradsku biblioteku i poklonim..sto je meni višak nekoga ce da usreći i pomogne. :) Za neke jako bitne meni lično sitnice, koje nemaju nikakvu materijalnu vrednost ali su mome srcu drage, to zaista milsim da cu cuvati zauvek i sve sto nekada mora da se baci jer jednostavno nema vise mesta gde da se drzi, pola dana razmisljam, pa sve nesto vagam, hocu necu i onda presecem, malo sam neodlucna , uvek pomilsim jao sada bacim i onda Vam ko za inat to zatreba posle par dana...Ide to meni tesko, uopšte, bacanje stvari, neki krupni rezovi u zivotu kada necega morate da se odreknete,napuštanje.....Ima puno stvari koje nikada ne bih bacila, ručni sat koji sam dobila kada sam maturirala. Ispao mi je jednom prilikom i više ne moze da se popravi ali ga volim jer je od meni dragih osoba dobijen, jedna šolja od mame iz koje uvek pijem kafu, lančić dobijen od moga deke kojeg više nema..ima mali milion stvari, mogla bih da nabrajam do sutra. Učim se umerenosti u tome, ali mi ne ide najbolje...jer lako se vezujem za ljude, predmete..lako umem da zavolim, jer u svacemu vidim vrednost, dobrotu, iskru lepog...a kada to više ne mogu imati, zadržati, održati, popraviti..tada se teško opraštam, odvezujem :) , ostavljam i slično.nekada malo milsim da sam girl of krajnosti, i trudim se da to promenim kod sebe. Nije lako biti ja. :) Divna tema. :cmok2:
 
za garderobu se ne vezujem bez obzira da li sam je kupila, dobila, platila skupo ili ne.. jednostavno je uklonim i bacim.
dok se recimo nevjerovatno vezujem za sve vrste poklon (izuzev robe) koju sam dobila od dragih ljudi..:heart:
prsten, sat, midjuse, keramicke figurice, suvenira sa odmora..iz tih predmeta mi jednostavno isijava ta osoba iako su ti predmeti prakticki moji.
prije pola godine sam izgubila prsten od bivse ljubavi..plakala sam kao kisnja godina..i sad mi je zao :sad2:
nekim ljudima jednostavno nisam mogla objasniti da je taj prsten imao svoju pricu, emociju, znacenje iako je bio najobicniji srebreni prsten male vrijednosti..:heart:
 
jao diki sto si fini :heart: sve fino izvinte ako smetam pomerite obrisite i tako :lol:
za garderobu se ne vezujem posebno,mislim ima stvari koje volim al kad se izdrnda onda nema druge nego smece
neke stvari slatko iznosim neke ne volim posle nekog vremena ali nisam preterano sentimentalna
a ovako mi je tesko da bacim,cuvala sam svakakve gluposti,pa kad mi dodje feng sui napad onda sve pobacam
pa ipak sacuvam stari spomenar u kojem je npr omot od zvake koju mi je dao vanja pre 150god
i cudim se kako sam bila sentimentalna
 
jao diki sto si fini :heart: sve fino izvinte ako smetam pomerite obrisite i tako :lol:
za garderobu se ne vezujem posebno,mislim ima stvari koje volim al kad se izdrnda onda nema druge nego smece
neke stvari slatko iznosim neke ne volim posle nekog vremena ali nisam preterano sentimentalna
a ovako mi je tesko da bacim,cuvala sam svakakve gluposti,pa kad mi dodje feng sui napad onda sve pobacam
pa ipak sacuvam stari spomenar u kojem je npr omot od zvake koju mi je dao vanja pre 150god
i cudim se kako sam bila sentimentalna

sad me podsjeti Linda..

ulaznice od opere, kina, trajekta, zooloskog vrta i ostalih sitnica..sva mjesta na kojima sam bila s nekim dragim.. .

joj nisam perkez vec slatko! :roll: :lol:
 
Ne vezujem se za stvari. Ono što ne bacam, niti bih to su suveniri koje smo mm i ja doneli s naših putovanja, manje više sa suvenirima od ko zna gde i opremamo stan :) Niti bacam slike, tj fotografije.Što se odeće tiče to uglavnom šaljem, onom kome treba, to su stvari koje recimo godinu dana nisam obukla i naravno znam da ni neću ili hoću možda jednom al ipak ih se rešim je rne volim da sam hrčak, ne volim da pravim magacin od stana, osećam se kilu lakše kad se otarasim nepotrebnih stvari Dok mm recimo se jako teško rešava svojih stvari, za ove dve god.kako živimo zajedno uspela sam da ga nagovorim da se otarasi ukupno 3 majice koje btw nije obukao nikad...za ove 2 god.nisam ga videla u njima...A ja se rešila, pa valjda 3 ogromna džaka svoje odeće za ove dve godine! :rtfm: Sveki pokušava da mu utrapi neke njegove stvari iz stana jer hoće da sredjuje stan pa da ih se reši...A ja ne dam da ih donese.Prosto, ako ih nije doneo za ove dve godine, niti su mu u bilo kojem momentu zatrebale mislim da mu i neće trebati.
E sad, dal to ima veze s vezivanjem i za ljude...ne znam.
 
Ja inace tesko podnosim promene :( i to mi mnogo smeta i pokusavam to da promenim. (da promenim otpor prema promenama :lol:) Tako da se vezujem za stvari, bas. Cuvam, pa onda kad dodje veliko spremanje, pobacam, pa mi bude zao. Odecu sam gomilala i kada je doslo dotle da nema vise mesta za nove stvari sve sam izvadila iz ormana i videla da tu ima prakticno nenosenih stvari starih nekoliko godina zato sto od te gomile nista ne vidim, pa sam sve to pokupila i odnela u svratiste za decu ulice, onda mi je bilo lakse da ih dam, kad znam da ce ih neko nositi.
 
Pa ovako...Kod mene svaka sitnica ima neku svoju priču i za gotovo sve se vezujem..Nekad mi se desi da to ide do tih granica da mi je žao da bacim i hemijsku koja više ne piše...Ma čuvam raznorazne ulaznice, omote od čokolade, karte, fotografije, pisma...imam čitavu kutiju za te moje sentimentalne sitnice.Odeću i obuću čuvam sve dok mislim da nisu "de mode". Mada, nekad samu sebe iznenadim kad potpuno hladno frknem nešto u kantu,ali to je obično nešto što mi se od početka nije dopadalo i čega sam ionako jedva čekala da se rešim.Ako je to nešto što baš mooora da leti, a bilo mi je drago po bilo kom osnovu, uvek gledam da ga dam nekom kome će koristiti ili kome se svidja.Večito vučem kese po familiji i nudim kome šta treba od predmeta sa kojima se teško rastajem.
Sa ljudima je sasvim drugačija priča..Lako sklapam poznanstva, otvorena sam, ali samo mali broj puštam blizu...ranije su prekidi prijateljstava bili izuzetno bolni i teško sam ih preživljavala,dugo patila, a sad, nekako, valjda sa godinama, znam sama da povučem crtu kad je neko nečovek i da se ni ne osvrnem.Ali bukvalno..kao da nikad nije ni postojao/la u mom životu.Samo odstranim.
 
Poslednja izmena:
Da, uzasno se vezem za sve, pa i za stvari. Ali, radim na tome da se polako oslobadjam toga...
I sve manje cuvam neke sitnice, a sve vise bacam...tacnije od 19-e godine, potakla me tema za zavrsni rad "Imati ili biti"...ne moze oboje... ;)
"Ako je sve sto covjek ima ono sto moljci mogu pojesti, a lopovi odnijeti, sta ce se desiti ako moljci zaista pojedu, a lopovi odnesu?"
Bitni su ljudi i sjecanja, a ostalo...
 
Pa ovako...Kod mene svaka sitnica ima neku svoju priču i za gotovo sve se vezujem..Nekad mi se desi da to ide do tih granica da mi je žao da bacim i hemijsku koja više ne piše...Ma čuvam raznorazne ulaznice, omote od čokolade, karte, fotografije, pisma...imam čitavu kutiju za te moje sentimentalne sitnice.Odeću i obuću čuvam sve dok mislim da nisu "de mode". Mada, nekad samu sebe iznenadim kad potpuno hladno frknem nešto u kantu,ali to je obično nešto što mi se od početka nije dopadalo i čega sam ionako jedva čekala da se rešim.Ako je to nešto što baš mooora da leti, a bilo mi je drago po bilo kom osnovu, uvek gledam da ga dam nekom kome će koristiti ili kome se svidja.Večito vučem kese po familiji i nudim kome šta treba od predmeta sa kojima se teško rastajem.
Sa ljudima je sasvim drugačija priča..Lako sklapam poznanstva, otvorena sam, ali samo mali broj puštam blizu...ranije su prekidi prijateljstava bili izuzetno bolni i teško sam ih preživljavala,dugo patila, a sad, nekako, valjda sa godinama, znam sama da povučem crtu kad je neko nečovek i da se ni ne osvrnem.Ali bukvalno..kao da nikad nije ni postojao/la u mom životu.Samo odstranim.

Ово као да сам ја писала! :eek::eek:

За сваку ставр мислим да ће ми некад затребати, чувам којекакве ситнице добијене од којекога..
Од људи се много лакше растајем, ако су живи.
 
vežem se za neku košulju npr...nosim je dok je u dobrom stanju...poslije samo po kući...i nekako mi i poslije žao da je bacim.
A ono što nikad nisam voljela...preturam...vraćam...preturam...i na kraju u smeće
Nije mi žao, nego nešto kao: trebaće mi opet:eek:
u zadnje vrijeme praktikujem da skupim sve što je iole za nošenje i dam u humanitarne svrhe
pa nek obuku bar jednom i bace, ako žele, a nekom će dobro doći
Nedavno sam odnijela dobar kaput, raduje me ako će nekog ugrijati ove zime:)
 

Back
Top