O bojama, ili vuk je zelen

I naučni aparat:

Napomene

1. O opštelingvističkom značaju te studije v. Ivić 1995:25, nap. 17.
2. Na postojanje ovog teksta upozorila me je mr Rada Stijović, saradnik Instituta za srpski jezik SANU, a da sam joj ja izuzetno zahvalna zbog toga, to nije teško pogoditi.
3. Iste podatke o narodnim nazivima boja i izrazu plavo iznosi Vid Vuletić-Vukasović, gotovo identičnim rečima, i na str. 64 svoje knjige sa naslovom Napomene, koju je o svom trošku štampao (u štampariji "De Giulli i dr."), a na čijim koricama nije posebno zabeleženo ni koje godine, ni u kojem mestu.
4. Skur, kao što je poznato, znači 'taman'. Sredinom sedamdesetih godina pribavljen nam je podatak o tome da se u ličkom govoru kaže škurije, a ne skurije: "Isto je vako bilo žito - samo malo škurije" (Narančić 1975:133). Budući rodom iz okoline Dubrovnika (iz Brsečine), gde se govorilo skur (v. Budmani 1883:166), Vid Vuletić-Vukasović je najverovatnije nesvesno, po navici, iako inače navodi ličanske reči u njihovom autentičnom leksičkom liku, zamenio tamošnje š- "svojim" s-.
5. Ova reč nije zabeležena u RJA, a nema je ni u zbirci leksičke građe Instituta za srpski jezik SANU. A što se tiče izraza mrko, on se ovde upotrebljava (a tako i danas u nekim narodnim govorima) kao oznaka značenja 'tamno', 'zagasito'.
6. O upotrebi izraza sinj na području istočnosrbijanskih govora v. Ivić 1995:80.
7. Na ovu listu primera trebalo bi, po svoj prilici, staviti i ovaj: Kukuruz posle plahovite kiše, buknuo, pa se modri kao čivit. On je preuzet iz jednog teksta Sretena Pašića, objavljenog 1904. u Brankovom k olu, a navodi ga RSANU, pod odrednicom modreti se, kao odgovarajuću ilustraciju kojom se dokumentuje ispravnost definicije značenja toga glagola: "biti modar, ispoljavati se modrom bojom, padati u oči modrinom". Obrađivača te leksičke jedinice je, verovatno, "zavela" ona odredba kao čivit. Čivit je, odista, obično svojevrstan simbol intenzivno plavog, ali je moguća i njegova upotreba u značenju krajnje tamnog, bez ikakvog insistiranja na 'plavom' (imajući u vidu leksičku situaciju u makedonskom, Olivera Jašar-Nasteva vrlo umesno o tome govori - v. Jашар-Настeва 1981:70, nap. 35).
8. Koristim se ovom prilikom da svim mojim ovde pomenutim informatorima i ovako javno izrazim svoju najveću zahvalnost. Da mi oni nisu pribavili relevantan dijalekatski materijal, ovaj rad ne bi bio napisan.

Citirana literatura

* Апресян 1974: Ю.Д. Апресян, Лексическая семантика. Синонимические средства языка, Москва.
* Berlin/Kay 1969: Brent Berlin and Paul Kay, Basic Color Terms. Their Universality and Evolution , Berkeley and Los Angeles, University of California Press.
* Bogdanović 1993: Nedeljko Bogdanović, Imenovanje bilja po boji, III simpozijum o flori jugoistočne Srbije. Zbornik radova 4. Fitolingvistika, izd. Univerzitet u Nišu i Tehnološki fakultet u Leskovcu, 35-40.
* Budmani 1883: Pero Budmani, Dubrovački dijalekat kako se sad govori, Rad JAZU knj. LXV, Zagreb, 155-179.
* Conklin 1964: Harold C. Conklin, Hanunoo Color Categories, Language in Culture and Society. A Reader in Linguistics and Anthropology, edited by Dell Hymes, New York, Evanston, and London, Harper and Row Publishers, 189-192.
* Dürbeck 1977: Helmut Dürbeck, Zur Charakteristik der griechischen Farbenbezeichnungen, Bonn.
* Hickerson 1953: Nancy P. Hickerson, Ethnolinguistic Notes from Lexicons of Lokono (Arawak), International Journal of American Linguistics 19,186-189.
* Hickerson 1971: Nancy P. Hickerson, prikaz knjige Berlin/Kay 1969, International Journal of American Linguistics, Vol. XXXVII, No 2, 257-270.
* Hlebec 1988: Boris Hlebec, Nazivi za boje u "Srpskom rječniku", Međunarodni naučni sastanak slavista u Vukove dane XVII/1, Beograd, 145-151.
* Ivić 1995: Milka Ivić, O zelenom konju. Novi lingvistički ogledi, (=Biblioteka XX vek, 82).
* Jашар-Настeва 1981: Оливeра Jашар-Настeва, Лeксико-сeмантич-киот подсистeм на бои во соврeмeниот макeдонскиjазик. Прилог кон проучавањeто на хроматската тeрминологиjа, Прилози МАНУ 2, Одeлeниe за лингвистика и литeратурна наука, Скопje.
* Marcu 1965: Rodica Marcu, Note privind vocabularul cromatic în limbile franceză, italiană şi română, Analele Uhiversitaţii Bucureşti, Seria ştiinţe sociale, Filologie, anul XIV, 283-304.
* Marković 1986: Miodrag Marković, Rečnik narodnog govora u Crnoj Reci, Srpski dijalektološki zbornik XXXII, izd. Srpska akademija nauka i umetnosti i Institut za srpskohrvatski jezik, Beograd, 245-500.
* Narančić 1975: Ljubica Narančič, Fonetske i morfološke osobine govora sela Doljana u Lici, Prilozi proučavanju jezika 11, izd. Katedra za južnoslovenske jezike Filozofskog fakulteta u Novom Sadu, 107-137.
* Palmer 1977: F. R. Palmer, Semantics. A New Outline, Cambridge University Press.
* RJA: Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, izd. Jugoslavenska akademije znanosti i umjetnosti, Zagreb.
* RSANU: Rečnik srpskohrvatskog književnog i narodnog jezika, izd. Srpska akademija nauka i umetnosti, Beograd.
* Specht 1944: Fr. Specht, Der Ursprung der indogermanischen Deklination, Göttingen.
* Unbegaun 1963: B. O. Unbegaun, Les anciens russes vus par eux-mêmes, Annali. Sezione slava VI, Instituto Universitario Orientale, Napoli, l-16.
* Vuletić-Vukasović 1899: Vid Vuletić-Vukasović, Narodno bojadisanje u Lici i Krbavi, Bosanska vila 1899, 11-12.
* Živković 1987: Novica Živković, Rečnik pirotskog govora, izd. Muzej Ponišavlja - Pirot, štampa "Prosveta" - Niš.


http://kapija.narod.ru/Ethnoslavistics/ivi_plav.htm
 
Jeste, plavo i blue dolaze od istog indoevropskog korena za bledo ili svetlo.

U srednjovisokonemackom, bla je znacilo (i) zuto.

Blond(e) je poreklom (najverovatnije) germansko (pa pozajmljeno u ono sto su sada romanski jezici, pa kasnije i u engleski). Koren je verovatno isti kao i savremena engleska rec blend.

...

Inace, srpski i engleski su medju jezicima koji imaju daleko najveci inventar (pravih ili bazicnih) reci za boje. Sirom sveta ima mnogo jezika sa tek dve-tri reci.

U mnogim jezicima je plava boja izraz za tugu.
 
Poslednja izmena:
Uvek sam mislila da su "ruse kose" opevane u mnogim pesmama neka tamne, skoro crne, ali nisu. Radi se o crvenkasto-smedjoj boji.
Potice od reci "rdja", nemacki "Rost".

Ako neko zna da nabroji sva imena konja jer su i oni po bojama dobijali imena. Sarac,Vranac ( a zasto je Zelenko?:))
 
Реч боја није словенског порекла, а њен словенски пар се у српском језику није очувао чак ни као синоним. Такве речи, истина, постоје у речницима, али их у свакодневном говору нико и не би препознао као речи са значењем боје.

Како гдѣ, я у многих крайевах Србийе и Црне Горе слушах рѣч "маст" коришћену у свойем изворном значењу.
На примѣр "мастити яя (за Васкрс)", чуях у йужной Црной Гори и у йугоисточной Србийи, и "мастити тканину, одѣћу". Затим у йужной Црной Гори често слушах израз "мастан човѣк" за човѣка тамна лица.
А ту су и изведенице "мастило", "мас(т)ница", "мастионица", а можда и йош по коя.
 
Zelenko konj, to je u vezi sa nazivom teme. Iz nekog razloga su nekada sa sivu boju koristili reč "zelena". Kao što se za sivog psa kaže "zeljov" (pesma J.J. Zmaja "Ćuti, zeljo, ćuti"). U jednom od prethodnih postova dato je jedno od mogućih objašnjenja. Od milošte za zelenka je verujem dobijeno i ime za takvog konja "Zekan", pa je to kasnije postala zajednička imenica. S tim da zelenko nije svaki siv konj, nego onaj ko je prošaran nepravilnim sivim mrljama, kao da je prljav.

Što se ostalih boja za konje tiče, riđ konj je alat, od persijskog i turskog al (otvorenocrven, rumen, ružičast, po Škaljićevom rečniku) i svima poznatog at, za konja.

Dorat, konj zatvorenocrvene, smeđe dlake. Ovo je opet prema Škaljićevom rečniku. Međutim razne su nijanse dlake dorata i alata, pa ih je ponekad teško u stvarnosti razlikovati. Razlika se sastoji u tome što dorati imaju tamniju grivu i noge do iznad kolena, što opet nije lako prepznati ako je konj inače baš taman.

Kulaš je od kula (riđ, smeđ) i ponovo at, i to je konj pepeljaste (mišje) ili prljavožute boje.

Đogat nas vraća na našu priču o plavoj kao svetloj, pošto očito i u turskom je plavo nekada značilo svetlo, jer dolazi od turskog đok, što znači plav, otvorene boje, bistar. Nailazi se i na naziv plavac za takvog konja.

Čilaš je, opet od turskog, pegav konj.

Vranac je razume se crn konj, međutim, ko je pročitao studiju Milke Ivić koju sam napred priložio, mogao je videti veoma zanimljivu stvar. Vrano je u srpskom jeziku naizgled isto što i crno, međutim, vrano je gotovo uvek vezano za boju kose ili dlake, znači za nešto što ima sjajnu nijansu. Ta dvojstvo u nazivu boje koje razlikuje sjajne stvari od onih koje to nisu je vezano i za druge jezike. Otud pretpostavka da su naši stari razlikovali ne toliko boje, koliko njihovu sjajnu odnosno zagasitu nijansu, pa su od tih razlika za nijanse nastali nazivi za boje sa svim zbrkama koje to izaziva. Fascinantno mi je da je u svim jezicima, evo videli smo i u turskom, od naziva za svetlu/sjajnu nijansu nastala baš reč koja označava plavu. Zašto su svi plavu identifikovali sa svetlom?
 
Poslednja izmena:
Zelenko konj, to je u vezi sa nazivom teme. Iz nekog razloga su nekada sa sivu boju koristili reč "zelena". Kao što se za sivog psa kaže "zeljov" (pesma J.J. Zmaja "Ćuti, zeljo, ćuti"). U jednom od prethodnih postova dato je jedno od mogućih objašnjenja. Od milošte za zelenka je verujem dobijeno i ime za takvog konja "Zekan", pa je to kasnije postala zajednička imenica. S tim da zelenko nije svaki siv konj, nego onaj ko je prošaran nepravilnim sivim mrljama, kao da je prljav.


?

Da, isto je i u nemackom. Schimmel = budj, a budj je siva.
Konj se zove Apfelschimmel ( budjava jabuka:))

Radja se crn, kasnije dobija te mrlje koje i ne moraju uvek da bude sive.

Trazeci ovo mastilo koje je Nevski pomenuo zalutah i na srpsko-sanskrit recnik i uopste uticaj i slicnost sanskrita sa srpskim
pa ako vas zanima dacu vam link. Malo je duzi tekst, skoro pa citava knjiga, a pisala je jedna moja zemljakinja (Zajecar)
koja je inace po struci masinski inzenjer za avionske mootre, ali je pod stare godine pocela da izucava sanskrit, provela je
nekoliko godina na studijama u Indiji.
 
✧ prasl. *polvъ: běo, žućkast (stsl. plavъ, rus. dijal. polóvyj, polj. płowy), lit. palvas: blijed ← ie. *polwo-: blijed (lat. pallidus, grč. poliós: siv)


Iste suglasnike kao boja kose "PLAVO" ima i reč "PLEVA " , vezane ne samo uz seno, senike i senare, plevnje... nego i uz toponime Pleven,Pljevlja itd.
http://www.panoramio.com/photo/40872445
http://www.panoramio.com/photo/40798274
http://www.panoramio.com/photo/55171721

A boja pleve je bleda, belo/žućkasta..isto kao i kod "plave" kose..Kosa boje sena;) ili boje lana jeste "plava" kosa.:)
 
Време је за завршну објаву. :) Ево наканио сам се.

Много ми је помогла Рајела тиме што је навела да реч за сиво у немачком долази од назива за буђ јер "буђ је сива". На пример, ја сам увек доживљавао да је буђ зелена.

Очигледно да постоји такав некакав корен из којег потиче исти назив ("зелено") за две наизглед тако различите боје - сиву и зелену.

У међуврмену сам негде пронашао да људи немају исту способност разликовања боја и да је управо зелена та боја коју сви не видимо истим интензитетом. Што нас доводи до тога да буђ, и друге сличне ствари, видимо сивљим него што је то заиста случај.

Пре неког времена сам гледао емисију која се бави мистеријом неких старих записа према којима су се у Европи негде (чини ми се у Холандији) појавили зелени људи, који су били такви јер су били болесни од нечега. Па се спекулише о томе која би болест то могла бити и помиње се нека болест, заборавио сам како се зове али има "хлор" у називу (хлор на старогрчком значи зелено). Пало ми је на памет, шта ако су ти људи просто били сиви, као што су болесни људи обично сиви у лицу?
 
Da, isto je i u nemackom. Schimmel = budj, a budj je siva.
Konj se zove Apfelschimmel ( budjava jabuka:))

Radja se crn, kasnije dobija te mrlje koje i ne moraju uvek da bude sive.
Švabo nema sivog, sivka, ili sivana konja (schimmel pferd) oni znaju za bijelog konja.

Ha, da dodam (schimel) je sammelbegriff -skupni, zajednički naziv- za gljivice, koje nisu samo sive, ima i plave, zelene, braon itd.

Dakle (buđ) nebi trebala da bude siva, po (D) opciji ne...
 
U prilog tezi da do naizgled neočekivanog mešanja sive i zelene dolazi zbog toga što je taj prelaz u prirodi dosta čest:

0000002048_g.jpg


Fotografija je sa teniskog turnira u Čarlstonu koji se upravo odigrava. Taj turnir je specifičan po tome što se igra na zelenoj šljaci.
 

Back
Top