Nikad nisam vidjela više ljudi iz raznih država svijeta nego u kompaniji u kojoj trenutno radim. Mladi ljudi stvarno tako žive.
Upoznala sam djevojku iz Mađarske, roditelji ili jedno od njih su joj porijeklom iz Srbije, ali ima ih i Srba, Hrvata, Mađara. Ona je rođena i odrasla u Mađarskoj, studirala u Beču, ovdje radi sa njemačkim, naravno mora da zna i engleski, zna srpski. Kaže da je došla 6 mjeseci da malo vidi kako je ovdje, a prošle sedmice mi je rekla da je upisala masters u Holandiji, tako da odlazi tamo.
Djevojka, mlada žena, iz Španije, otišla na razmjenu studenata u Japan, tamo živjela 7 godina, dio mastersa odradila u Milanu, sad došla ovdje, pa ko zna gdje će je život odvesti.
Mladi Italijan, živio godinu dana u Singapuru, pa godinu dana u Australiji, došao prije koji mjesec u Irsku, pa isto tako ko zna gdje će dalje.
Mladi Brazilac, živio par godina u Kini, priča kineski, živio isto tako u nekoliko država, sad je u Irskoj.
Mene, iskreno, impresioniraju ti mladi ljudi. Žive kompletno drugačije živote nego što smo mi živjeli. Svi govore nekoliko jezika, stiču znanje, iskustvo, prijatelje, poznanike po raznim zemljama.
Što se diskriminacije tiče, ja je nisam osjetila, što ne znači da je nema, ali i po iskustvima drugih s kojima pričam i po pričama koje čitam, mnogo je manja nego, recimo, u Njemačkoj.