NOT FATE IT*S ALL PLANNED...

Vrbas voda nosila jabalana, i jos ponesto...

Prica mi deda tako sta je i kako je nekad bilo, kako je on bio dobar lovac (i sad je iako je preturio 80-tu preko glave )kako su ga svud zvali i postovali, i tako se nekako domogosmo Bosne, i poce prica sta i kako je nekad bilo, i tuzno konstatova: Nekad je to bilo drugacije, eh... Muslimanske i sprske kuce- jedna do druge, ljudi se druzili, postovali, pomagali i tako...a sad:(

Elem, moj deda (tada mlad covek) je imao u Bratuncu kucnog prijatelja Muslimana, u Srebrenici vise njih, ali ovaj iz Bratunca zaista je bio nesto posebno. Ja imam sliku gde smo sestra i ja male, on s nama u sredini- cucnuo, zagrlio nas, i osmeh od uha do uha, kako on tako ii nas dve...

Mama ga je znala bolje(naravno, i kasnije kao devojka, udata zena)- uvek kad je deda odlazio kod njega kao gost, vodio je nju, posto je i on imao kcerku njenih godina (7-8)...

Pozvan deda od (daću mu drugo ime) Mehe da dodje u nedelju u lov, imaju jednog gosta koji ce dedu oduseviti, da povede malu, a da oboje dodju u subotu, da orni krenu put brda i suma...

I, tako...

Gost:Safet Isovic!

Upozna dedin prijatelj dedu i njega: A, ti si taj cuveni Civijas, je li?

Taj sam, kaze deda, ali nisam cuven, ali ti jesi (lovci to odmah predju na ti) ...

Nadju se oni u nekoj lovackoj kafani (ili tako nesto) uvece da se malo upoznaju, puno lovaca, Safet se ne odvaja od dede niti ovaj od njega, malo price malo pesme: Bogo mili kad zapeva i bez mikrofona, to se ori Bosna, to je cudo od glasa, pa onu "Vrbas voda nosila jablana", izmesani, bilo je i Muslimana i Srba...

Razidju se, svako svome konacistu i da se zorom nadju ispred, pa da krenu na divlje svinje..

Dosao deda i cika Meha, skupili se lovci, pukla zora, vidici pucaju, snezni, zovu...
-Ti, Sajo i ja bicemo zajedno kao "trojka" (u lov se tad a i sad ide utroje, tri lovca u svakoj grupi), samo da vidim gde je Sajo, ne vidim ga?!

Nema ga nigde! Ode cika Meho u kafanu da se raspita, ne bi zadugo, izlazi sav zabezeknut i kaze: Sajo nije ni isao da spava, mrtav pijan, sedi i klati se za stolom!!!

U, sunce ti zareno, sta cemo sad? Pa zar on pije, u cudu ce deda?!
Ne, voli ponekad dobru kapljicu, ali ne pije, ne znam sta mu bi

Udje deda u kafanu - sedi Sajo ("lep k'o lutka, omanji, ali kao lutka") i kad ugleda dedu, onako pijano mahnu: Zdravo Civijas, hocemo li?

Gde, bre? Covece ako Boga znas, pa necu te ja nositi na ledjima,nije da ne bih mogao, ali...

Prilazi jedan konobar i kaze dedi: Dodjite da vidite nesto, pa ga odvuce da vidi to nesto, a tamo srche do kolena: Sajo porazbijao!


O, sta me snadje, i deda se sav i jadan i besan okrece ka Safetu... Stolica prazna
Sta je ovo, ljudi moji?

-Hej, Civijas, evo mene kraj auta, kreni, i smeje se! Na njemu lovacko odelo (kaze deda, zbacio "anteriju" dok sam ja gledao "srchu")ni traga pijanstvu, ma kakvi, k'o jelen mladi, a dedi mrkne svest, ali ocuta. Zna i zasto, ali, neka krene samo, sve mu prasta Civijas....
------
Idu tako razvijeni u trojke, ali Sajo stalno iza dede. Malo levo pa desno, pa iza, nekad deda iza njega, ali, uglavnom deda je vodio.

Okolo brdasca, sume, penju se., s.....i vec kako to u lovu biva, kad izbise na neku cistinu, sama bujad (paprat) viri ispod snega, pukla cistina(kako se penju snjeg pocinje da biva deblji, a deda dreknu: Koja ovo bre marva postavi ovde zicu, Bog te video, o, Boze, sta je ovde pregradjivao?!

Kako dreknu tako preskoci!

Iza njega - na istom mesto poskoci i preskoci i Safet!

-Vidis, Civijas i ja od prve,hehe!

Sta to, pita deda?

Pa, zicu!

GDE TI VIDIS ZICU?
:rotf:

-----------------------------

Te veceri pevao je samo za dedu, koji se od meraka i derta nacisto opio. Samo bi s vremena na vreme pitao: Gde mi je dete, ja sam dosao s detetom?!

Spava, covece, uzivaj!
Aaaaaa, daj onda opet onu Vrabas voda nosila jablana:pivce:
 
Poslednja izmena:
"Jedna pozitivna misao ujutro može promieniti ceo dan.
Danas ću raditi ono što drugi neće, kako bih sutra mogao raditi ono što drugi ne mogu.
Ako pokažeš životu koliko ga voliš, život će tebi pokazati da te voli još više.
Ako ne živiš život na koji si ponosan, stisni petlju i počni od nule.
Ako život shvatiš kao pregršt eksperimenata, shvatićeš da su neočekivani rezultati najviše vredni pamćenja.
Ako si spreman rizikovati shvatićeš da je jedan trn iskustva važniji od šume upozorenja.
Vi to posedujete. Niko drugi ne poseduje, niko drugi to nije mogao postaviti u vaše misli.
Ako verujemo da nešto možemo, biće tako kao što kažemo."



:)
 
The secret of your happiness and your peace of mind is in your own hands. You, yourself are holding this Key to your problems. So open the doors and let the light come in.
734924_387922481299043_438963550_n.jpg

:)
 
ZABAČENI NOVČIĆI (Desanka Maksimovic)

Ostalo mi je jos nekoliko novcica,

nepotrosenih.

Bog bi znao kako je zaostalo,

neprimeceno zatrpano u meni.

Ko zna sta ce me nagnati da ih trosim

miris snega,sase,

nekakva bezdusna,iznenadna patnja,

i stracicu ih da se nje nekako spasem.

Moze se to desiti negde na koncertu.

Glas violoncela,

moze me dovesti do rasipnicke tuge,

dokle me je ljubav ponekad dovela.

Mogu me glasovi prvih violina,

ljudski i tuzni

navratiti da zaostalo blago raspem,

kao sto cine mladi i nedizni.

Sto duze cekam,ono dublje tone,

u zlato se stvara.

www_tvn_hu_1748971ebd0b280e20a620aa6c9e0b08.gif


Tesko ce ga biti iz srca izvuci

kao kamen iz dubokog bunara.
 
Ako neke uloge i ne uspemo odglumii najbolje, možda nas može utesiti to što ni drugi nisu mnogo bolji...Ako je moja stvarna uloga izgnane ptice,ja ću odglumiti da sam se sama prognala, i da nisu sve vetrenjace protiv mene - nego ja protiv svih!
I kako ne postoji vreme kad su iz cista mira neki losi ljudi zavladali mnome,nego ja njima, ali , u cemu je onda razlika?
Pojma nemam ni onako, naročito posle puta u Očage i nazad, kad saviješ (na) 200 krivina na tako malom prostoru,i zeludac odbija da radi, kamoli mozak, pa cu se posluziti nekim tudjim stihovima:

----------------
"Gledaju taj moj oklop koji im pruzam.

Cude se.

Nagadjaju moju proslost.

Moj zivot.

Misle da me poznaju.



želeli bi da se uzdignu iznad,

da me sazaljevaju...

Ali zaoka u grudima im ne dozvoljava.

Zbog mog prkosnog osmeha.

Inata.

I besni su zbog toga.

Tako drugacija.



Zatim...

Sa prvim sumrakom,

i prljavim soljicama kafe,

ostacima hrane...

Odlaze.



Svako na svoju stranu.

Svojim zivotima.

Svojim mislima.

Svojoj strani kreveta.

Sa sobom.

Sami.

Ostaju.

To im je najgora kazna. ”
---------------
:cool:
 
I ona glupost, sad znam - za malu decu je.
"Kucica u cvecu, trava oko nje", kako da ne:aha:
P.S. Ko je citao Prolece Ivana Galeba zna sta znaci taj stih, sta istinski znaci!!!
Kako šta?
Knjige moraju da se citaju, ali da se zagolica mašta mozda je potrebno reći:
Postoje tuzne srece i srecne tuge:cool:

Kako-KAKO?!

Tako:ljuta:


Purple_Dreams_by_susanm1981.png


:)
:bye:
 
Poslednja izmena:


Kad u Vršac pođem ja s prijateljem starim
Kofer prepun sreće nosim za tugu ne marim
A tamo nas društvo čeka svi boemi pravi
Ko ponovo da sam rođen, sa njima ne starim
Svi vršački vinogradi, Gudurica stara
Drevni Mesić, stara ljuba čekaju me sada
A kad vetar jače dune sa Vršačkog brega
Na ergelu poćićemo tamo draga čeka

Refren:
Da pijemo vino iz srebrne čaše
Nazdravimo noćas za sve dane naše
Slike iz detinjstva nikada ne blede
Mogu samo kose više da posede
Dižem ovu čašu Vršačkoga vina
Živeli gospodo banatskih ravnina
Živeli živeli jos sto godina

Razigrani konji vrani jure po salašu
Tamburaši već sviraju jednu staru našu
Kao da je vreme stalo nebo nisko palo
Da popijem hvala Bogu mogu još po malo
Dok se negde pogled jedva gubi u daljini
Uživam u staroj pesmi, divim se tišini
Pored mene draga moja pa mi na um padne
Da je ljubim I izlečim sve ljubavne jade

Refren:
Da pijemo vino iz srebrne čaše
Nazdravimo noćas za sve dane naše
Slike iz detinjstva nikada ne blede
Mogu samo kose više da posede
Dižem ovu čašu Vršačkoga vina
Živeli gospodo banatskih ravnina
Živeli živeli jos sto godina:)

P.S. Kako vam prodje ova "desetka", hehe
Nego, vidi ti tamo da kad to berete da dodjem pa -cim cujem tambure skocimo na bure, narucimo litru dve-pijemo do zore
images
 
Umorna sam, ostavicu ti pesmu koju si ranije voleo (pogledaj gmail):

Zašto?

K'o pobožni Braman što sa stahom čuva
Urnu, što prah dragih pokojnika krije,
Bezbožnička ruka da je ne razbije,
I svešteni pep'o vetar ne razduva -

Muzo! zašto i mi ne čuvasmo tako
Srce sa pepelom pokojnika mili'?
Niko ne bi znao da smo tužni bili,
Da si ti jecala, a ja da sam plak'o!

Jer kako je sveta i čedna beskrajno
Tuga što se nikad nije rečju rekla,
Što je samo tiho u suzu potekla,
U bledilu lica javljala se tajno;

Kako li je srećna duša koja znade
Biti svijet za se, k'o zvezda nebeska,
Bačena u svemir što samotno bleska,
Dok svetova kraj nje blude milijarde;

I mora svetlosti sjaju i trepere,
Vek za vekom tone kroz prostranstva sjajna,
A njen bol i život ostali su tajna
Za beskrajni prostor i večite sfere!

I zašto ne osta tvoja knjiga mala
K'o grob siromaha, grob bez istorije,
Kog u svetom miru oskvrnila nije
Ni bezbožna grdnja ni bestidna hvala!

I ceneć' značenje svojih svetih muka,
Bez lire, bez glasa, ispovesti tvoje,
Zašto nisi srce progutala svoje,
Kao Belerofon, gordo, bez jauka.
(Ducic)
 
"Poklonio mi se vetar. Poklonila se tisina. I sumrak se poklonio. Ovo su njihove reci: Kako da nadjete granice i procitate krajeve,
ako ih uporno trazite na mestu gde ih nema?
Svako je dno - svemir necemu ispod njega.
Svako je nebo - pliccak necemu iznad njega.
Kako dodirnuti kraj, kad je to samo zglob?
U provinciji barskog bilja
i trska je primer za ogromno.
Kome je oko - okean, i kitovi su mu - trunje.
Ko hoce da opipa rubove neka ne isteze ruke. Treba presaviti um.
Mozda vi i znate da letite,
ali jos niste probali na sve moguce nacine.,,,
----

Eto zasto se neke stvari umeju polako, kao pesak,
dok se prislanja uho na gluvi prostor oko sebe
i osluskuje zvuk koji nas cini drukcijima od ostalih.
Samo onaj, ko nije uhvacen da zhuri,
moze se uzvisiti nad pocetkom i krajem,
i biti vladar jednog predela,
istrazivac lepote ili ruznoce stvari oko sebe
i vojskovodja sna.
Ko zhuri - zakasnice. Shiroko zacudjenih zenica ostace zauvek pobedjen. Zauvek samo podanik. "


--------------
U mnostvu istih klikera dete ce svaki razlikovati.
Ne zna da kaze po cemu. Ne zna to ni da nazove.
Dete ne zna vajarstvo, ali prepoznaje oblike,
jer im pripada.
Budi oprezan da se ne svrstas u ono sto ne zasluzuje cak ni da bude opovrgnuto. "

--------------
Budi hrabar mali moj, jednom ce proci bol, ostace samo secanje i ljubav, zasluzena, data i primeljena:heart:

 
Poslednja izmena:
---------------
Znam da ce poneke staze trnovite biti
i da put nece uvek biti osvetljen i da cu tapkati u mraku,
ali znam da ce se u meni upaliti ovo novo svetlo
tako malo a tako snazno da ceo put obasjava....
Ja znam josh i to, kad sam prihvatila ovaj put,
prihvatila sam ga znajuci sve sto me ceka.
I, znam da ne zelim natrag i da se ne kajem
zbog koraka koje sam ucinila i onih koje cinim,
i nastavljam dalje..
Moje svetlo je u meni i kud god isla ja necu zalutati
i sama cu istrazivati svaki novi put sa istom snagom,
put koji sam oduvek sanjala....
(Bilana)


" Covek se na sve moze naviknuti, samo mu dajte vremena" Nicholas Sparks

_sp-jestivo-cvece.jpg

:)
 
Izbrisano, drugar, mirno spavaj:lol:
No, pre toga, iako ne znam koja te muka mori, za Tebe samo "Velicanstveni":

"Jer sve sto prođe
sve sto jednom prođe kao po kazni uvek vraca se
a kad se vrati, jednom kad se vrati
dodje da prođe i opet secas se

Svakog si jutra bolje nego sutra
a svaka noc je uvek presudna
jer hiljadu ti stepenika treba
do vrha a jedan jedini do dna "


:bye:
 
Poslednja izmena:
""Znam, u dodiru kamena i školjke krije se tajna koju želim znati,
jer zagrljaj istinske ljepote nije u letu niti dubini mora,
on se čuva tamo gdje se ne skuplja mrak, gdje nema svjedoka,
u zadnjoj niti srca i na izvoru duše, samo u nama samima"...


ThankYou_for_Everything.jpg


:)
 
"Svako ima osobu posle koje se promenio. I nije važno da li je donela sreću ili bol. Samo znaš da više nećeš biti isti..."

---------
"Samo vi meni zabadajte noževe u leđa, ima još mesta. Ali zapitajte se šta će biti sa svim tim noževima kad ih povadim.":cool:

P.S. Pošto zurim na posao, ostavicu nesto veoma "čudno":lol:

1962848_633108126762355_1285467260_n.png


:lol:

:bye:
 
Poštovani,

Neko je pokušao da pristupi preko vašeg naloga koristeći pogrešnu šifru više od pet puta. Biće mu zabranjen pristup preko vašeg naloga...

Osoba koja je pokušala da se uloguje preko vašeg naloga ima sledeću IP adresu:**********

Srdačan pozdrav,
Forum Krstarice

:think:
 
Iznenadjen.gif

Jeste da ne ranim, ali je kasno, a mozak ti je cudna sprava, pa se setih i potrazim jednu noticu, cisto da se vidi da ume da stane kad ne treba, pokrene se kad treba, mada u ovoj skaski (prilicniji naziv) nije ni tad trebalo:lol:

i nikad ne znas kad ce te izdati, kad izvuci
Nema to veze s godinama, bar ne u ovoj mojoj prici, mada sam danas svaku drugu mashala, a opet ne znam razlog, osim ako mi se pritisak nije srozao nacisto...

Elem..ispricala mi moja majka:

Kad je bila devojcurak od svojih petnaestak godina, ode na letnji raspust kod bakine prijateljice u Valjevo, koja je imala kcerku samo 4 godine stariju od mame

Tako, malo u Valjevo, malo na Divcibare, prelep raspust...ali :wink:

Rese njih dve da jedan dan odu kod bake od te devojke u jedno malo zivopisno seoce u okolini Valjeva, prica mama, predivno je.

I, tako prodje par dana, devojka je pricala mami o svemu i svacemu, da njenoj gosci ne bude dosadno, i tako nekako dodjose do price gde je pomenula nekog dedu od svoje drugarice iz detinjstva, kako je bio dobar, brao im one male sumske jagode sto mirisu kao dusha
U jednom momentu rece: Ne mogu da mu se setim imena, a znam da je nekako malo cudno.....!

I, tu krenu, tu zapoce....

Nju je prosto uhvatila manija da se seti, pitala je koga god je znala, niko se nije secao dede koji jos iz drugog sela, i nije bas sela nego varosice.
Ne jede ona, tumara po vocnjaku, mama za njom, ne vredi govoriti da oupste nije bitno......
Bitno je, jer ona vise nije ni spavala, to je postajalo prava opsesija.
Jedno jutro, prica mama, " drma mene neko, viche, ne mogu da se probudim, prozor otvoren, svez planinski vazduh, mirisu ruze, a cuju se i petlovi, bice da je cik zore...
Jedva nekako otvori oci i ugleda svoju prijateljicu (neka je samo za ovu priliku Milica) obucenu, spremnu da nekud krene......"

Da ne duzim, krenule su obe pre 5 sati ujutru, preko brda i potoka, kroz sume i poljanama..i posle dva sata pesacenja stigose u tu malu varosicu, koja kao da je tek i sama probudjena. Poneki prepoznaju Milicu, jave se, ali mama ne moze da se zakune da je ikome odgovorila, grabila je napred, dok je mama trckarala za njom, ne mogavsi je sustici.

Lepa kuca u varsoci, jednospratna, upravo se otvara prozor, i glavu promalja lepa crnokosa devojka, koja iznandejno i razdragano viknu: Vidi moje Milice........i nestade je s prozora da bi se pojavila na stazi i potrcala pred dve gosce......I sad, sta je ona govorila, koliko se radovala, ali je Milica jos ne pruzivsi joj ni ruku za zagrljaj, niti primetivsi njene obe ispruzene dreknu:
" Kako se zvao tvoj deda RANDJIJE"?!

:cepanje:

:zzzz:

:bye:
 

Back
Top