Noćas...

https://64.media.tumblr.com/tumblr_m2t6di9Kjg1qjktyso1_640.jpg

large.jpg
 

Noćne misli​


Žao mi je vas, o vi jadne zvezde,
Što tako divno i jasno sijate,
Nevoljenome svetleći brodaru,
Bez nagrade od boga a i ljudi,
Ne znate, bedne, šta reč ljubav znači,
Niti ste za njen osećaj saznale!
Bez prekida vas vode večni sati
Nebesima povorke vaše sjajne.
O, kakve li ste prevalile pute,
Dok srećan bejah u naručju drage,
Ne misleći na vas ni na vedru noć!

Johan Volfgang fon Gete
 
"Ako dovoljno brzo trčiš, možda ćeš moći da pobegneš od svoje prošlosti i sećanja na sve što ti je bilo učinjeno, ali i od budućnosti, od neizbežne turobnosti koja sledi. Morala si da trčiš koliko si brže mogla sve dok ne dođeš do ivice između svetova, a ni onda nisi stala, pretrčala si tu granicu kao da je nije bilo, kao da je staklo vazduh, a vazduh staklo, vazduh koji se poput stakla razbijao oko tebe dok si padala. Vazduh koji te je sekao kao da je oštrica. Bilo je dobro pasti. Bilo je dobro ispasti iz života. Bilo je dobro."

Salman Ruždi

4645bb2439392daebc41a8ea65ded78e1291b9b9.jpg
 
Moja si najveća misao, tvoje ime obuzelo je moj um i duh, osećam kao da si neprestano blizu mene,
ruke mi drhte, želim te zagrliti, najviše na svetu to želim.
Razorile su mi emocije pamet, više zdravog razuma nemam, i niko me više ne prepoznaje, samo ja znam šta mi je.
Može li se ovakva ljubav izdržati, kuda ću sa osećanjima neograničenim, sa ludačkom gorljivom željom, sa tajnom i mukom?
Može li ovo proći ako je karma, jer traje predugo, i sve je jače, i sve je obavijeno misterijom?
Hoće li Ono što te uvelo u moj život, rasvetliti tajnu, ko si, šta si za mene, zašto postojiš kao moj neraskidivi deo, jesi li moj Blizanački plamen ili šta drugo?
Opet ću noćas zatvoriti oči, pitajući se, na kom boku spavaš, o čemu misliš, šta želiš ..

Odlomak iz romana Elez - (Martina ljubav)


z.PNG
 

НОЋ ОВА​


Ноћ ова, опчињена белином
коже. Од дрхтаве резеде
што гребе жалузином
до резбарне трепетне звезде
ноћ, сваком пором узврвела
као инсект налеће, тавна,
на лампу, чија је избочина врела,
иако је искључена давно.
Спавај. Са свих двадесет пет свећа
плен сање- као њене обрте,
смогла да не разгониш зраке, што већ су
преломљени о твоје црте-
ти пригушено светлиш изнутра,
док ја, усном ти такнув раме,
као да књигу при твом светлу до јутра
читам и шапатом сричем - сезаме.

-Јосиф Бродски

labud91785702_n.jpg
 

Back
Top