zenski muskoljubac
Početnik
- Poruka
- 42
Ovako: Nas dvoje smo u malo glupicastoj, ne bas uobicajenoj vezi (ima tema na "savremen muskarac" ( http://forum.krstarica.com/viewtopic.php?t=22288 )- da se ne ponavljam). U svakom slucaju, nesto cudno nas vezuje, ali se ne vidjamo bas cesto. Tu su jos i deca iz prvog braka, privatni poslovi, udaljenost od 100km, njegova povredjenost koju vuce iz ranijih veza i sve sto uz to ide. Pored dobrog seksa ima tu i neke lepe mesavine neznog prijateljstva i ko zna cega sve - nezavisno od svega.
U svakom slucaju, danas mu je rodjendan (43. po redu) Sve je navodilo na to da ce doci ovamo i da cemo vikend provesti zajedno. U 5 ujutro (kad se svakodnevno budi za posao i kad se stvarno i rodio) sam se probudila da mu cestitam... Bio je odusevljen... Spremila sam neka mala slatka iznenadjenja i zaista zelela da mu ugodim, da nam obojima bude lepo i u tome uzivamo, bez obzira sto on uporno tvrdi da ga bas briga za rodjendan i da to nema veze... Uostalom, meni je drago sto se on rodio...
Danas mi je saopstio da je iskrsao neki posao koji je odbio, ali i da neki rodjaci iz njegovog zavicaja prave ispracaj sinu u vojsku pa je pozvan da ode sa decom... Do 20h nista nije znao: ni gde ce ici, ni da li ce doci... Tad me je obavestio da ujutro putuje, ali i da je mrtav umoran te da sam ja previse daleko da bi dosao na samo jednu noc...
Poenta je da sam strasno tuzna i razocarana... I da mi je od svega najvise zao sto nismo zajedno veceras... Razumem da ima decu, prihvatam da oni imaju prioritet, ali me sad vec boli moje mesto na samom zacelju... I nije sustina u tome da mu to zameram ili se na njega ljutim, vec u tome da sam nesrecna sto nije drugacije...
Da li sam ja zrela za lecenje?
U svakom slucaju, danas mu je rodjendan (43. po redu) Sve je navodilo na to da ce doci ovamo i da cemo vikend provesti zajedno. U 5 ujutro (kad se svakodnevno budi za posao i kad se stvarno i rodio) sam se probudila da mu cestitam... Bio je odusevljen... Spremila sam neka mala slatka iznenadjenja i zaista zelela da mu ugodim, da nam obojima bude lepo i u tome uzivamo, bez obzira sto on uporno tvrdi da ga bas briga za rodjendan i da to nema veze... Uostalom, meni je drago sto se on rodio...
Danas mi je saopstio da je iskrsao neki posao koji je odbio, ali i da neki rodjaci iz njegovog zavicaja prave ispracaj sinu u vojsku pa je pozvan da ode sa decom... Do 20h nista nije znao: ni gde ce ici, ni da li ce doci... Tad me je obavestio da ujutro putuje, ali i da je mrtav umoran te da sam ja previse daleko da bi dosao na samo jednu noc...
Poenta je da sam strasno tuzna i razocarana... I da mi je od svega najvise zao sto nismo zajedno veceras... Razumem da ima decu, prihvatam da oni imaju prioritet, ali me sad vec boli moje mesto na samom zacelju... I nije sustina u tome da mu to zameram ili se na njega ljutim, vec u tome da sam nesrecna sto nije drugacije...
Da li sam ja zrela za lecenje?
...mene ono dirnulo iako sam kamena srca...kuku mene grdnog shta da radim sada
...ma shalim se...nego ozbiljno...
