ZabranjeniLegenda
Buduća legenda
- Poruka
- 35.797
Pa je li u srednjem veku izašla Grlica ili kad li majku mu![]()
Pa jel srbo-katolicki pokret bio manjina ili vecina u Dubrovniku majku mi

Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Pa je li u srednjem veku izašla Grlica ili kad li majku mu![]()
Pa jel srbo-katolicki pokret bio manjina ili vecina u Dubrovniku majku mi![]()
Ovde pričamo o tome da si rekao daje to što u Grlici stoji 1835. godine da su Dubrovčani Srbi, navodno, glupost.
Nije glupost. Prilično je normalno. Ne može se reći da nena osnova za te tvrdnje. Dubrovnik kao grad koji je okružen Srbima i njime se dopunjavao posmatran je kao srpski etnički prostor, donekle slično kao i Kotor, Budva ili Bar. Tako su tada mislilo; ne od juče, no od davnina. Tako su na Dubrovčane gledale i crnogorske vladike u XVIII st. i značajno pre Milakovićevog vremena.
Pa nije Dubrovnik bio mars, vec 100km daljine. Dubrovcane je odredjena elita tadasnja smatrala Srbima, tako i Crnogorce, iako u realnom smislu tako se nijesu smatrali. To je matrica odje.
Pa jesu, masovno su se smatrali Srbima (u urbanom centru, građani). No, ka tebe uopšte ne razumem. Niko ovde ne priča o nacionalnom samoodređenju Dubrovčana.
Sada tvrdis da se Dubrovcani vecinom tada sami sebe smatrali Srbima, a u temi o njima si tvrdio da nijesu.
Dubrovcani nijesu tad vecinom gledali sebe kao nacionalne Srbe - postojala je manjina srbo-katolicki pokret.
Srpska intelektualna/nacionalna elita (medju kojima i Milakovic) - pise da su Dubrovcani Srbi.
Da li sad razumijes?
Ne baš. Dosta ti je nejasna suština. Pišeš o nebitnim stvarima; da li je 33,37%, 48,89% ili 73,65% Dubrovčana tada sebe Srbima smatralo, uticaja ne bi imalo nikakvog na to što piše u Grlici 1835. godine. To niti je bitno, niti su uopšte ljudi tada i mogli saznati tako neke precizne stvari.
Pa to je sustina. Srpska elita moze da pise da su Dubrovcani, Crnogorci, pa ako zele i Albanci su Srbi, ne znaci da su u stvarnosti.
Ja mogu da pisem u nekom knjizevnom radu da stanovnici tvog grada su ,,x" nacionalnosti, ne mora da znaci da je to tacno.
To je posao nacional-romanticara, da smisle i sire romanticne mitove, i da ,,nacionalizuju" okolinu radi buduce politicke koristi i inzenjeringa.
Da srpsko u vjerskom smislu. Svetosavski narod, ipak 2 drzave.
Oko ovog se pokrenulo. Oko tvrdnji da je značenje bilo versko.
Pa čak si ti tvrdio i za istoriju iz 1774. godine, iako se nedvosmisleno ne radi o pravoslavnima.
Kazem da obican narod je shvatio u vjerskom. Onda je rickross postavio grlicu kao dokaz da obican narod je imao srpske nacionalne svijesti.
Ne znam zašto se uopšte toliko raspravlja o tome. Običan narod, nepismen i seljački, nije umeo razlikuje narodnos od veroispovesti i nije bilo razvijenog koncepta nacionalnog identiteta.
Mislim, to su opšte stvari. Ne razumem zašto je to uopšte predmet razgovora, kada se radi o nečemu najalementarnijem. I ni o čemu specifično crnogorskom; potpuno je isto bilo i u Srbiji i svugde drugde.
Uopšte ne shvatam oko čega je spor.
Pa i jeste specificno crnogorsko. U tadasnjoj Srbiji narodnost je bila srpska. Jer nacionalni identitet proistice iz drzave/teritorije.
Zato sa kasnijim prihvacenjem srpskog nacionalnog identiteta jednog dijela stanovnistva CG, dolazi do bjelaskog pokreta i ukidanja CG/pripajanja Srbijii
Zato sa kasnijim prihvacenjem srpskog nacionalnog identiteta jednog dijela stanovnistva CG,
Ne, nije. Isto je bilo i u Dalmaciji i u Hercegovini i u Bosni, i u samoj Srbiji. I ne samo ovde, nego i u Grčkoj, Ugarskoj, itd. Svuda.
Ako bih te sad pitao da mi pokušaš bilo čime dokazati da je neki nepismeni seljak iz okoline Šapca imao ikakvu razvijenu srpsku nacionalnu svest, ne bi mogao. Ne zato što ima malo izvora, nego zato što to, prosto, ne postoji.
Apsolutno ničeg specifičnog nema za crnogorske krajeve po tom pitanju.
Procesi prihvatanja ili preciznije rečeno razvoja srpskog nacionalnog identiteta od strane populacije traju paralelno u Srbiji i u Crnoj Gori. Nije se Srbija osrbila, pa počela da osrbljava druge (tako ide bajka mitomanije dela crnogorske i još nekih susednih naroda), već je 'osrbljavanje' bilo simultani proces koji se odvijao kako u Srbiji, tako i van nje.
Tvrdis da u CG obican narod tvrdio da im je narodnost crnogorska, a da obican narod Srbije ne bi rekao da im je narodnost srpska.![]()
Ne bas, ti silom bez logike to tvrdis. Nacionalna pripadnost prati pripadnosti drzavi. Polika Srbije je bila da okolni sloveni pripadaju njoj, u cilju tome, da ih ubijede da su nacionalni Srbi, da su isti.
Ne bas, ti silom bez logike to tvrdis. Nacionalna pripadnost prati pripadnosti drzavi. Politika Srbije je bila da okolni sloveni pripadaju njoj, u cilju tome, da ih ubijede da su nacionalni Srbi, da su isti.
Pre svega, skeptičan sam prema toj jednoj rečenici iz putopisa jednog češkog stranca, zato što je plemenski partikularitet bio toliko jak, mržnja i osvete toliko razvijene i zato što su svi koji su pokušavali da stvore vezivno tkivo svim tim plemenima (ništa nije upalilo sve dok se srpski nacionalizam nije pojavio, to je jedino što je na kraju konačno uspelo da ujedini sva ta plemena; disertacija Živka Andrijaševića; uspuzna primedba) i zato što sam video u izvorima koliko hoćeš primera ljudi koji su paštrovske nacije i slično.
Ovde ne govorimo o nacionalnoj pripadnosti, već o nacionalnoj svesti. O nacionalnom identitetu kao subjektivnom načelu, a ne objektivnom.
Ne znam kako ti to nije jasno; pa malopre smo pričali o nac. identitetu Dubrovčana, a to nema nikakve veze sa pripadnosti državi.
On je bio objektivan posmatrac, kao i Pavle Rovinski, ko je tvrdio slicno. Mnogo objektivniji od nacional-romanticara poput Sime Sarajlije, Medakovica, Nenadovica i slicno.
Objektivan posmatrač, ali zato kada piše o stvarima kao što je kosovski kult, o Svetom Savi, o tome da Crnogorci svoj jezik zovu srpskim i da su pomislili da je Čeh Srbin zato što govori srpskim jezikom (crnogorski je pričao, ne srbijanski), kada piše sve druge stvari, onda je to zato što je pokupio pristrasno informacije od drugih ili nebitno?
Kako tumačiš Holečekov susret sa Lukom Pišteljićem i Mustafom Bibezićem?
Dubrovcani su imali nezavisnu republiku, samim tim imali su nacionalne svijesti da su Dubrovcani, i da pripadaju toj drzavi. Slicno kod Crnogoraca.
Ne. Pričamo sada o XIX stoleću. Nije bilo praktično nikakve dubrovačke svesti, pa čak ni bukvalno nikakvog predloga o njenoj obnovi.
Tri nacionalna identiteta su se preplitala i razvijala kod tih Dubrovčana. Srpski, italijanski i hrvatski.
Bili su samostalni i suvereni, sa sopstvenim identitetom, tako da su svakako bili u prednodernim kontekstu zasebna nacija. Bez obzira na to koliko neko istrgavao iz konteksta njihov kosmopolitski panslavizam, pojedine citate i prisustvo srpske kancelarije u Dubrovniku čija je svrha bila korespondencija da srpskim zemljama u zaleđu, oni nisu bili niti Srbi niti Hrvati.
Njihov identitet je pre svega bio gradski, dubrovački, a sekundarno je postojao koncept u širem kontekstu našijenaca, Slovinaca, u prvom redu primorsko slovensko stanovništvo rimokatoličke veroispovesti. S pojavom humanizma i renesanse, u književnim tokovima javljaju se izraziti panslovenski ideali, ali to je bila isključivo ograničena pojava malenog kruga zanesenjaka, koja nije imala praktičnog uticaja na samu politiku i društvo Dubrovačke republike. I u etnografiji stare literature, Dubrovčani se nikada ne svrstavaju pod Hrvate ili Srbe, a neretko se navode i kao posebno zasebni narod.
Tako da odgovor na pitanje u naslovu je nedvosmisleno potvrdan.
Crnogorski identitet se primio u plemenima van stare Crne Gore tokom 19. v. i srpstvo je imao ulogu samo kao jedan element tog nacionalnog crnogorskog identiteta.
Pročitao sam gotovo svaku pisanu reč.
Nisam ubeđen u to što si napisao. Ne vidim dokaze za razvijen crnogorski identitet, a za partikularizam koliko hoćeš.
,,Italijani" su bili ti ,,autonomasi" i tvrdili da su Dubrovcani.
Inace ovo si ranije napisao o Dubrovcanima, zasto ti ne tvrdis isto za Crnogorce?
Sve što sam na temi o Dubrovčanima pisao, odnosilo se isključivo na obrazovano i pismeno stanovništvo; na književnike, trgovce, biznismene,...