Dragi moji, veoma je tužno kada shvatite da mnogo mladog sveta opslužuje virtualnu stvarnost, živeći u zabludi da virtuala služi njima, a ne obrnuto... Tužno je što troše milisekundu na pogrešan sadržaj, zaboravljajući koliko taj pogrešan sadržaj neverovatnim hirurškim rezovima od njih pravi buduće, ali i sadašnje invalide...
Kakvim to životom živi mlad čovek koji vreme provodi na primer - samnom, ili nekim drugim forumašem?
Usput, taj isti mlad čovek želi da bude poštovan, čak iako je prilično nepismen, pomalo uobražen, kratkog fitilja, nestalan, pomalo nekulturan, nespreman da prihvati da nije savršen, ambiciozan da se prikaže u nerealnom svetlu... Iskustvo me je naučilo da nije uputno nekoga upozoriti da bi bilo divno kada bi poradio na svojoj pismenosti, jer zaboga, pa on je akademski građanin... Verujem, mada ostaje i ne može se sakriti da je nedovoljno pismen i nedovoljno načitan... To neko primećuje, većina - ne...
Zašto devojke pokazuju svoje fotografije, o kojima se priča, ogovara, olajava po kuloarima i pp-ima? Blog je godinama posećivala jedna radodajka koja je malo malo postavljala svoje fotografije u kupaćem kostimu... Zavodila je somove balkanske... Zamišljala je da je dama okružena paževima, ne shvatajući da ima za pratnju sve druge samo ne pristojan svet... Ima li išta tužnije nego na oblačiću tražiti dopunu svojoj praznini, a pri tom biti pun sebe i zamišljati da se u virtuali živi život? O toj radodajki govorim u prošlom vremenu... Posle prisvajanja tuđih tekstova i tuđih fotografija, shvatila je, raskrinkana, da je najbolje da ode, posle bitisanja na nekolicini foruma je i - otišla...
Ali, došle su druge... Priča se ponavlja... Prazne, samouverene, razgolićene, plove na oblačiću...
I žive pogrešan život... Žele na oblačiću dokažu da nešto vrede... Svako ko veruje da gospodari virtualom je - žrtva... Sve do momenta dok ne shvate da samo opslužuju prazninu... Praznina koja guta neosvešćene...


