Niče - Večno vraćanje

Da je moguce da kosmos dostigne neku konacnu tacku, vec bismo je dostigli jer smo imali vecnost za to. Egzistencija je vecno postajanje neceg novog, vecna altuelizacija potencijala. Sta kada se evolucija zavrsi i dostigne svoj maksimum? Krece ispocetka sa novim big bengom.

"What possible reason could the cosmos have had for forbidding the Big Bang until a specific instant 14 billion years ago? If it could happen then it could have happened at any moment prior, and moreover, it unquestionably did. Existence is an infinite series. It never terminates. There have been infinite Big Bangs, and they have all concluded with the cosmos returning to dimensionless existence, which then gives rise to a new Big Bang. Nothing else is possible. There is no definitive cosmic endpoint. If there were any such point, we would already have reached it since we've had eternity to do so. Therefore it does not exist. We are manifestations of a cosmic Will that strives eternally. It never grows tired. It never gives up. It never calls an end. It is incapable of doing so. The cosmos is eternal becoming. There is no such thing as a state of permanent being. It is as impossible as a state of absolute nothingness. There is always something, and it is always becoming. It is always transforming itself. It is always converting its potential into actuality, becoming more powerful, more realised, more perfect. And when it has attained any (temporary) state of perfection it has no choice but to start all over again because not to do so would be to contradict its own nature which compels it to always be transforming itself into something new."
 
Poslednja izmena od moderatora:
Ovim pitanjem se, na svoj nacin, bavio i Stiven Hoking. Problem je u tome sto je stanje materije reverzibilno, ali TOK VREMENA NIJE.
Svejedno da li ce se svemir siriti ili skupljati, oba slucaja podrazumevaju kraj svemira kakvog poznajemo (u prvom slucaju - "toplotna smrt" svemira i stanje potpunog nekretanja materije, a u drugom sazimanje materije i dobijanje fizickih vrednosti koje obesmisljavaju postojece fizicke zakone, pa je apsolutno nemoguce utvrditi sta bi nastalo posle "toga").
Ideja "vecnog vracanja" je postojala daleko pre Nicea, pocev od Hinduizma pa preko starogrckog shvatanja sveta.
Zanimljiva je u teoriji, ali joj se stvarnost kakvu poznajemo direktno protivi.

ozivela je zanimljiva tema, a upravo sam ozimanu pokusao objasniti da je i hoking filozof, samo kako i ti sam kazes na svoj nacin.
 
ozivela je zanimljiva tema, a upravo sam ozimanu pokusao objasniti da je i hoking filozof, samo kako i ti sam kazes na svoj nacin.
Nije Hoking filozof već prepametan i premudar za obićno shvatanje...
On "vidi" umnim očima svu nezainteresovanu i neumoljivu surovost postojanja i u njoj anomalije koje
teže da se održe...
Pazi,nije lako i uobičajeno to gledati tako "umnim očima"...
Ozija odbija njegova nemoć...
 
Nije Hoking filozof već prepametan i premudar za obićno shvatanje...
On "vidi" umnim očima svu nezainteresovanu i neumoljivu surovost postojanja i u njoj anomalije koje
teže da se održe...
Pazi,nije lako i uobičajeno to gledati tako "umnim očima"...
Ozija odbija njegova nemoć...

kad hoking govori o ljudskoj agresivnosti koja moze da unisti covecanstvo ravan je sopenhauerovom pesimizmu, tako da ima i neke elemente pesimizma koji bi se sigurno svideli ozimanu, ali oziman je u nekom svom fazonu i ne zeli da menja svoje misljenje a svakako bi neka promena stila u njegovom pisanju bila dostupnija drugima koji ga citaju.
 
interesuje me par stvari:

1) Citiram Te: "Centralna premisa zasniva se na tome da je materija u univerzumu konacna, da ona niti nastaje niti nestaje vec samo prelazi iz jednog stanja u drugo, i u toj situaciji broj mogucih stanja iste je konacan"
Pitanje: Na osnovu cega mi zakljucujemo da je broj mogucih stanja materije konacan? Samo na osnovu toga sto je ona konacna? Zasto uopste mora da se prelazak iz jednog stanja u drugo bude konacno? Zar ne moze da traje u nedogled?

Ако имаш два броја од њих је могуће начинити 99 комбинација. Значи ма како их мешао увек ћеш добити неку од тих 99 опет и опет.

У том смислу ако је материја коначна свако њено стање се мора понављати. Јер има коначан број комбинација истих.

Али то је бескорисно размишљање на тај начин јер неме материје изван свести. Нема простора, времена, каузалитета.

Изван сазнајуће свести је "ствар по себи" која не познаје простор, време, каузалитет, не познаје мноштво нити јединство. Самим тим ни појмове враћања, понављања.

Међутим, имајући у виду да се ствар по себи објективише у нашој свести улазећи у форме исте , самим тим, докле год смо у овом начину егзистенције где имамо сазнајући субјекат са његовим формама простора и каузалитета имамо и вечно враћање јер имамо коначан број комбинација.
Иако је оно што улази у апарат сазнања трансцендентно, нешто што не познаје простор, каузалитет, једност и мноштво. У нашем сазнању улази у све то. И тиме добија коначност иако ствар по себи не познаје тако нешто.

2) Rekao si da je ideja o vecnom vracanju za Nicea predstavlja nesto stravicno, medjutim, nisi dodao u njegovom citatu da on kaze: ..... „Ti si moj bog i nikad nisam čuo nešto božanskije!" Ovaj stih se nadovezuje na demona koji dolazi nocu i nudi ti ideju o vecnom vracanju. Zasto bi to rekao ako njemu samom ideja o vecnom vracanju predstavlja nesto stravicno?

Зато што то јесте стравично.

О томе сам писао овде:

О бесмртности:
http://forum.krstarica.com/entry.php/39985-O-besmrtnosti
 
Ahaa, sada je jasno i rekao bih "logicno"
Ok, da jasno mi je da moze da bude stravicno - ali ako je stravicno - zasto onda Nice kaze da bi nekome mozda i prijala cinjenica vecnog vracanja kada kaze : "Ti si moj Bog i nikada nisam cuo nesto bozanskije"?

Ниче ту поставља питање да ли би пред могућношћу вечног понављања једног истог очајавао или си искусио у животу нешто што је толико величанствено да би пожелео да га искушаваш опет и опет безброј пута. Па би се том обећању радовао?


Šta bi rekao kada bi se jednog dana ili noći u tvoju najdublju usamljenost došunjao neki demon i rekao ti: ‘Ovakav život kakvim sada živiš i kakvim si do sada živeo moraćeš da proživiš još jednom i još nebrojeno puta; a u njemu neće biti ničeg novog, nego će ti se vratiti svaki bol i svako uživanje, svaka misao i svaki uzdah, i sve ono neizrecivo malo i veliko u tvom životu, sve po istom redosledu – i ovaj pauk, isto tako, i ova mesečina što se probija kroz granje, i ovaj trenutak, i ja sâm. Večni peščanik postojanja neprestano se iznova okreće – i ti s njim, o zrno praha među prahom!’ Zar se ne bi bacio na tlo i počeo da škrgućeš zubima, proklinjući demona koji ti se obratio sličnim rečima? Ili si jednom iskusio veličanstveni trenutak kada si bio u stanju da mu odgovoriš: ‘Ti si bog i nikada još nisam čuo nešto božanstvenije!’

Можда би неко на прву лопту гоњен нагоном за животом одговорио ово друго. Али ако боље размислиш схватиш стравичност тога.
Схватиш да ту не говормо о месецима и годинама него о трилионима, квадралионима, безброј година, безброј понављања. Да, када си рецимо милијарду пута поновио једно исто , после тога не чека те још милијарду пута него још милијарду милијарди понављања, па не ни толико. Него бесконачно пута поновити!

Тек када то имаш на уму запитај се да ли би пред таквим обећањем одговорио радујући се : " Ti si bog i nikada još nisam čuo nešto božanstvenije!’
 
Pusti Nicea
Kako ti objasnjavas svoju ontologiju?

Ti si volja koja je vecna, nesvesni, bezumni princip koji MORA da se ispoljava po istom mehanizmu, uvek iznova. I ti se tako rodis, popnes se na avalu i gledas panoramu, gledas vidljivi izraz nevidljivog sebe...i onda pokazes prstom i zakljucis "ovo je nesto sto ne treba da bude". Pa kako ne treba da bude ako je bezrazlozno i nicim nije odredjeno? Ako ostavljas mogucnost za to nesto drugo i razlicito..pobijas pocetni aksiom o vecnoj preegzistenciji volje. E sad, verovatno bi rekao, volja je eticki zla, muci ziva bica, postavlja ih u tela kao robove...i to je jednostavno tako. Da bi pokazao da to nije tvoja iskrivljena percepcija, da bi pokazao da to nije izraz tvog senzibiliteta, da bi pokazao da to nije zamena teza, za pocetak u najmanju ruku morao bi da objasnis po kom osnovu ti postavljas zlo u vrhovno nacelo. Tako nesto uopste nije moguce. To je rame uz rame sa izjavom da je ljubav odbojna a mrznja pozeljna ili da nakon posekotine rana umesto da se zaceli pocinje sve vise da se siri, znaci to je ravno takvim izjavama pri cemu bi to smatrao potpuno legitimnim i da je to naprosto zakonitost.
To je isto kao kada bih te pitao zasto je nesto a ne nista...a ti mi odgovaras da je pitanje besmisleno, jer ne moze da postoji nista vec uvek samo nesto....da bi u nastavku rekao da moze biti nestanka celokupne egzistencije(uzimajuci u obzir tvoje anticko shvatanje pojma nista, bez njega iskaz ne bi cak ni bio kontradiktoran).

Kako resavas ovu kontradikciju?:think:

Uostalom nema smisla govoriti o nekakvim "fatalnostima" ako volju shvatas tautoloski, u tom slucaju je stvar jasna i poznata, jeste zato sto jeste i to nije izvan tvog saznanja, inace ne bi nista ni mogao da kazes, ne moras samo da opazas da bi nesto znao, vidis zivotinju kako juri za hranom i zakljucis da deluje po automatizmu, ta misao nije opazaj ali jeste saznanje. Sa druge strane ako te "fatalnosti" oznacavaju nesto slobodno ("dogadjaj", neprevodiv na intelekt..zbog cega se volja objektivise) nasuprot tome, onda prica o istoimenoj volji pada u vodu..odnosno ne mozes je postaviti za osnovni princip sveta. Volja je instiktivna, bilo posredno, bilo neposredno, a to nije sloboda.
 
Možeš razlikovati volju kao reaktivnu individue (drveta,slona,konja,čoveka,pa i stene),ali i kao
determinirajuće sile kao potencije uređenja amorfnog postojanja...
Suštinski,iz individue ocenjivano,svet jeste loš i zao,jer je malo modalnosti dobra,a bezbroj koje su
pogubne po individuu...Samo je ova blagotvorna troposfera ove planete s nešto više dobrih i korisnih
modalnosti po individuu...
Eden je zamišljen samo s dobrim mogućnostima,a Pako je valjda svemir ,šta li ybm li ga-može biti bilo
šta samo ne Eden...:mrgreen:
Verovatno je ove činjenice i Šopi zapazio-nije on bio baš pangla...Ali to je u širem gledanju tako,a u ovoj
slavi trenutka postojanja-Niče je debelo u pravu-osim večno vraćanja istog-modaliteti beskraja su beskrajni,
beskraj modalnosti kvanta je dokazan!
 
Možeš razlikovati volju kao reaktivnu individue (drveta,slona,konja,čoveka,pa i stene),ali i kao
determinirajuće sile kao potencije uređenja amorfnog postojanja...
Suštinski,iz individue ocenjivano,svet jeste loš i zao,jer je malo modalnosti dobra,a bezbroj koje su
pogubne po individuu...Samo je ova blagotvorna troposfera ove planete s nešto više dobrih i korisnih
modalnosti po individuu...
Eden je zamišljen samo s dobrim mogućnostima,a Pako je valjda svemir ,šta li ybm li ga-može biti bilo
šta samo ne Eden...:mrgreen:
Verovatno je ove činjenice i Šopi zapazio-nije on bio baš pangla...Ali to je u širem gledanju tako,a u ovoj
slavi trenutka postojanja-Niče je debelo u pravu-osim večno vraćanja istog-modaliteti beskraja su beskrajni,
beskraj modalnosti kvanta je dokazan!

Ne moram ja nista, ovde uzimam samo ozijeve stavke.
 
Pusti Nicea
Kako ti objasnjavas svoju ontologiju?

Ti si volja koja je vecna, nesvesni, bezumni princip koji MORA da se ispoljava po istom mehanizmu, uvek iznova. I ti se tako rodis, popnes se na avalu i gledas panoramu, gledas vidljivi izraz nevidljivog sebe...i onda pokazes prstom i zakljucis "ovo je nesto sto ne treba da bude". Pa kako ne treba da bude ako je bezrazlozno i nicim nije odredjeno? Ako ostavljas mogucnost za to nesto drugo i razlicito..pobijas pocetni aksiom o vecnoj preegzistenciji volje.

To je isto kao kada bih te pitao zasto je nesto a ne nista...a ti mi odgovaras da je pitanje besmisleno, jer ne moze da postoji nista vec uvek samo nesto....da bi u nastavku rekao da moze biti nestanka celokupne egzistencije(uzimajuci u obzir tvoje anticko shvatanje pojma nista, bez njega iskaz ne bi cak ni bio kontradiktoran).

Kako resavas ovu kontradikciju?:think:

На сличне примедбе одговорио је Шопенхауер: Пренећу тај цитат:

Nasuprot nekih budalastih primedbi, isticem da poricanje voije za zivotom nikako ne znaci unistenje supstancije, vec samo cist akt ne-htenja. To znaci da one sto smo ranije hteli vise necemo. Posto ovu sustinu, volju, stvar po sebi, znamo samo na osnovu cina htenja, onda nismo u moci da kazemo ili shvatimo sta je to sto posle ovog cina ukidanja i dalje postoji i deluje.

Шопенхауер

Оно што знамо је да ово "дивно" дело вашег милостивог творца, нешто је што није успело и шта не би требало да постоји.

То је оно што знамо. Такође знамо да је основа свега тога наша сопствена метафизичка воља и да је циљ променити исту.

А шта нам доноси та промена трансцендентно је питање.
 
Mogao je Šopi da poriče volju za životom,čak i da svesno to urliče-oglašava se artikulisanim delom ega koji
samo ograničeno i u krug protiv Idda samo kao afirmaciju istog zarad sticanja slave...bilo čega...
Negiranje Hegelovog učenja je bilo u cilju afirmacije njegovog-pričaj nam o negaciji volje...:mrgreen:
 
Оно што знамо је да ово "дивно" дело вашег милостивог творца, нешто је што није успело и шта не би требало да постоји.

То је оно што знамо. Такође знамо да је основа свега тога наша сопствена метафизичка воља и да је циљ променити исту.

А шта нам доноси та промена трансцендентно је питање.

Nema potrebe da uvodis taj sinkretizam. Ono cemu teze askete, tipa isihisti jeste preobrazaj sebe a ono sto ti zoves "negacija volje" samo je posledica toga.
Druga je stvar sa gnosticima, zen budistima, sufistima, koji nisu pravili razliku u svojim misticnim iskustvima izmedju nestvorene svetlosti i stvorene svetlosti intelekta...vec su poput tebe sve psihofizicke, duhovne, intuitivne sile (sve sto daje i najmanju naznaku misticnog) direktno izjednacavali sa bozanskim.
 
Можда би неко на прву лопту гоњен нагоном за животом одговорио ово друго. Али ако боље размислиш схватиш стравичност тога.
Схватиш да ту не говормо о месецима и годинама него о трилионима, квадралионима, безброј година, безброј понављања. Да, када си рецимо милијарду пута поновио једно исто , после тога не чека те још милијарду пута него још милијарду милијарди понављања, па не ни толико. Него бесконачно пута поновити!

Тек када то имаш на уму запитај се да ли би пред таквим обећањем одговорио радујући се : " Ti si bog i nikada još nisam čuo nešto božanstvenije!’

Уколико појединац није недвосмислено свестан тог вечног понављања и уколико је заиста доживео један тренутак који искупљује цео живот, тачније сву његову патњу и беду, онда не видим зашто се не би радовао вечном враћању истог...
 
Niče večno vraćanje istog temelji u večnom toku vremena. Medjutim, čvorna tačka u kojoj se prožima ono prošlo i ono buduće u beskonačnosti, Niče odredjuje kao trenutak onog ''sada''.

Sadašnji trenutak u njegovoj filozofiji je odredjen kao osnovni fenomen vremena. Trenutak onog ''sada'' jeste samopovredjivanje, protivudar dva suprotstavljena puta vremena, prošlog i budućeg, koji se spajaju u njemu. Ne postoji stroga granica izmedju onog ''nekad'' i ''jednom'' u sadašnjem trenutku. To je otuda što je trenutak onoga ''sada'' odredjen kao neprekidni tok nastajanja i nestajanja. Drugim riječima, sadašnji trenutak preplavljuju uvek sadržaji iz budućnosti, oni sve više tonu u prošlost. Upravo ovako shvaćeno stalno kretanje, tj. preplitanje vremena u Ničeovoj filozofiji ima koren u učenju o večnom vraćanju istog. Ono se ne zbiva u vremenu, već samo vreme jeste večno vraćanje istog. U tom smislu vrijeme je shvaćeno kao kružno kretanje.

Time Niče napušta polaznu osnovu o pravolinijskom shvaćenom vremenu unapred i unazad. Medjutim, smisao ovog Ničeovog koraka je daleko dublji i dalekosežniji. Niče se suprotstavlja tradicionalnom-metafizičkom shvaćenom vremenu koje je poricalo njeno kružno kretanje na taj način što je strogo odvajalo prošlost, sadašnjost i budućnost.
Vrijeme je tumačeno iz perspektive onostranosti. Bog je predstavljao ono večno i nepromenljivo kome je sve bilo podredjeno. Ta postavljena onostranost vremena učinila je svet prolaznim, promenljivim, ništavnim, pukim prividom, nedostojnim promišljanja. U idealu Boga celokupna zapadna metafizička tradicija je po Ničeu poricala bit vemena.

Otuda je smrt Boga značila i kraj poricanja vremena i njegovo priznavanje kao metafizičke dimenzije svijeta.
 
Poslednja izmena:
Ništa,druže Saviću,od toga..,Prošlost je sećanje sada,a budučnost pićkuliranje sada o tom šta nam sledi...:mrgreen:
Dalje valjda ne moram da bi se shvatilo da je vreme samo u klempi!:manikir:
Ovo nije u suprotnosti sa onim što sam napisao u prethodnom postu, čak pojednostavljeno u svom stilu daješ pečat. Svijest o vremenu smo podigli na viši nivo. Time vrijeme kao metafizička kategorija nije dovedena u pitanje.
Vrijeme nema ni početka ni kraja, ono se
naprosto uvija u samo sebe. Ovim se implicira da vrijeme nema cilj izvan sebe, u nekom transcendentalnom idealu, već samo u ovostranosti, na Zemlji. Vrijeme je Niče shvatio kao biće onoga što nastaje, odnosno misliti biće nastajanja kao vrijeme, znači misliti ga kao večno vraćanje istog. Svijet je večan u nastajanju znači da on nikad nije počeo nastajati, niti je prestao da nestaje. Večno vraćanje istog nije samo selektivna misao nego i selektivno Biće. Ako smatraš da Ničeova doktrina pruža neku vrstu utjehe, skroz si pobrkao lončiće :)

Tvrdnjom da je vrijeme samo u glavi sam sebe ubacuješ u začaran krug. Izjava: "Dalje valjda ne moram da bi se shvatilo da je vreme samo u klempi" takodje se nalazi samo u klempi. Osim ako i tebi nekakva "svjetlosna bića" ne šapuću na uvce zakone postojanja. Ali i u tom slučaju ta bića su objekat subjektu. Jedino se subjekt može dokazati. Može se reći da je "objekt" način dejstva subjekta na subjekt...modus subjekta. Pri sudaru subjekta sa nesaznajnim dolazi do njegove transformacije.

Da li je "nepostojanje" čovjekova poslednja transformacija? ili još samo jedna riječ za čovjekovu suprotnost? Druže Dragoljube, potrudi se da daš odgovor koji ne potiče iz klempe :D
 
Poslednja izmena:
Mora da Princip jedinstva suprotnosti nije do kraja skvaćen.

Jednostavno - entitet bez svoje suprotnosi ne može postojati! U slučaju da naginje tome automatski prelazi u svoju suprotnost.

Na to se svodi vječno vraćanje istog.

A ribar da objasni šta su kosmičke brzine i kako bi čovjek mrdnuo iđe u kosmos ako mu vrijeme samo u klempi. Il da prestane izigravati naučnika iznad. I isto filozofa.

Ideja za post:

"В конце концов все будет хорошо. Если будет плохо, значит, это еще не конец"

P.S. Možda je očaj samo zbog nedovoljnog znanja!
 
Poslednja izmena:
Ovo nije u suprotnosti sa onim što sam napisao u prethodnom postu, čak pojednostavljeno u svom stilu daješ pečat. Svijest o vremenu smo podigli na viši nivo. Time vrijeme kao metafizička kategorija nije dovedena u pitanje.
Vrijeme nema ni početka ni kraja, ono se
naprosto uvija u samo sebe. Ovim se implicira da vrijeme nema cilj izvan sebe, u nekom transcendentalnom idealu, već samo u ovostranosti, na Zemlji. Vrijeme je Niče shvatio kao biće onoga što nastaje, odnosno misliti biće nastajanja kao vrijeme, znači misliti ga kao večno vraćanje istog. Svijet je večan u nastajanju znači da on nikad nije počeo nastajati, niti je prestao da nestaje. Večno vraćanje istog nije samo selektivna misao nego i selektivno Biće. Ako smatraš da Ničeova doktrina pruža neku vrstu utjehe, skroz si pobrkao lončiće :)

Tvrdnjom da je vrijeme samo u glavi sam sebe ubacuješ u začaran krug. Izjava: "Dalje valjda ne moram da bi se shvatilo da je vreme samo u klempi" takodje se nalazi samo u klempi. Osim ako i tebi nekakva "svjetlosna bića" ne šapuću na uvce zakone postojanja. Ali i u tom slučaju ta bića su objekat subjektu. Jedino se subjekt može dokazati. Može se reći da je "objekt" način dejstva subjekta na subjekt...modus subjekta. Pri sudaru subjekta sa nesaznajnim dolazi do njegove transformacije.

Da li je "nepostojanje" čovjekova poslednja transformacija? ili još samo jedna riječ za čovjekovu suprotnost? Druže Dragoljube, potrudi se da daš odgovor koji ne potiče iz klempe :D

Oko tog solipsizma sam se poigravao s Ozijemdosta dugo na isti način kako ga i ti dovodiš u apsurd tj.da nije u mogućnosti da misli o solipsizmu.Sam sebe isključuje te i taj solipsizam. No neću taj argument potezati-to je detinjasto i iz sujete je...:lol:
Radi se veoma ozbiljnoj potrebi prilagođavanja kvantnim procesima-interakcijama!
To nisu vremenske interakcije-promene pozicija i vektorska dejstva. To nama izgleda kao kretanje!
Vektorska promena pozicija,a to je i odgovor Ristobu,se sledstveno izračunava po algoritmima za datu interakciju.
To samo nama,našemmozgu izgleda kao kretanje jer naš mozak poivezuje sećanje s interakcijom! Kompjuter to ne čini-on "gura"
kvantni objekt kroz interakciju po algoritmu.Bez zapažanja,bez konkluzije!
Savremena fizika nije njutnovska! Primena Njutnovih zakona je moguća, uslovno,samo u midi sredini kojoj smo mi kao subjekti mera!
Primer mehanike spregnutog fluida,ako nešto znate o tom,je dovoljan da bi ovo shvatili,ako niste i pre mene...
Trajektorija do Marsa je kompjuterski simulirana i ona nije vremenska već algoritamska!Sled kvantnih pozicija kako mi to vidimo!
Tek kad se ostvari let možemo njutnovski prikazati let! Jer ta trajektorija nije prava linija!
A odgovor na Ozijev solipsizam je -ipak se okreče!:lol:

- - - - - - - - - -

O da...Ovo implicira pitanje o nama kao bićima,ali i o Univerzumu:šta je taj Univerzum zaista!
Loše pitanje "zaista" (Vitgenštajn zato decenijama čutao i nije hteo ni da piše!)jer želi subjekat da zna istinu! Svoju ,dakako!:hahaha:
 
Ne pravi se lud /ili pametan/, ribaru frljajući se simulacijama, algoritmima, tenzorima... Po TBB, koju i Hoking prihvata, vrijeme je fundamentalna veličina i dimenzija kosmosa nastala zajedno sa njim. Inače i tvoja priča je solipsizam tvoje klempe.
 
Ne pravi se lud /ili pametan/, ribaru frljajući se simulacijama, algoritmima, tenzorima... Po TBB, koju i Hoking prihvata, vrijeme je fundamentalna veličina i dimenzija kosmosa nastala zajedno sa njim. Inače i tvoja priča je solipsizam tvoje klempe.

Ko ti kaže da je Hoking otkrio tajne sveta?!
A da je svaka misao solipsistička -nije ,bar ne ona koja ima verifikaciju.koja može da se ponovi i koja se ponavlja posle pobnavljanja situacije-pozicije!
Kako bi kvanti inače "pamtili" sve svoje pozicije?
Znaš li Rile psihologiju deteta? (Pedologiju)
Znaš li da dete nema predstavu o vremenu,za njega je sve samo sad! Tek kasnije se razvijaju temporalne sinapse!
Možeš li iz tog izvuči neki zaključak?
Čitaj malo i Kastenedu,malo antropologije,psihologije,matematičke logike Rile...
Vatra interakcija je postojanje ovog Univerzuma i on postoji samo tren!
Kakvo vreme, Bog s tobom, đetiću...
 
Kaži ti zo Einsteinu, Hokinhu... Ne meni. :mrgreen:

Nisu ni Ajnštajn ni Hoking poslednji naučnici na ovoj planeti Zemlji!
Dobar i produktivan naučnik ne zarezuje autoritete! Samo naučne činjenice!

- - - - - - - - - -

„Ničeova poruka je da živimo tako da možemo biti voljni da taj isti život beskonačno ponavljamo.“ Irvin D. Jalom

Deluje mi da tu nema neke velike filozofije, živeti život najbolje što možeš u datim okolnostima.

Ima dubinu ta njegova misao,čak i metafiziku.jer upućuje na otkrivanje tajne samog života, druže po filozofskim mukama...;)
 

Back
Top