Ma znam. De, ne ljuti se.
Činjenica je da smo u totalnom zaostatku sa ostalim delom sveta.
Živimo učaureni, isfrustrirani onim što nam se događalo poslednje dve decenije. Pazi, svi se bavimo dnevno-političkim pitanjima, k'o da smo politikolozi. Volela bih da dođe vreme u kome će me baš boleti uvo ko je predsednik države i koja partija je na vlasti.
Ne znam kojoj generaciji pripadaš, ali moja pamti vreme kada si mogao da putuješ svuda po svetu, sa jedinim strahom da će ti neko ukrasti crveni pasoš. A svet je prozor, kroz koji možeš da sagledaš druge kulture, drugi mentalitet, drugi nivo življenja. Sad postoje oni koji nikad nisu mrdnuli iz zemlje, i kojima je Bugarska naprivlačnija opcija za letovanje. I onda, kad nekim slučajem odu dalje, dožive kulturološki šok.
Potpuno su nam srozana sva merila vrednosti.
A ova zemlja, ovakva ili rasparčana, jednog dana biće samo protektorat..,sisa iz koje će da muzu... Pa sad, da li je bolje biti crna rupa ili sisa?
I koliko god se neki trudili da smire duhove, to ne ide, zato što je u našoj nacionalnoj svesti duboko ukorenjena zabluda o Srbima koji su stariji i od ameba - "nebeski narod" koji je "još u srednjem veku jeo zlatnim kašikama"... A Srbi su narod kao i svaki drugi. Nema generalizacije. Svi smo različiti.
I, ne verujem ni u kakav treći svetski rat.
Dokle, bre, da nas plaše ratovima?
Ne dam da mi sinovi ginu zarad tuđih vizija!
Hoću da živim normalno, i da, kad otvorim novine, čitam biskopski repertoar i kulturnu rubriku.