Nesumnjivo Hrvati

[Mrkalj]

Ivica Šerfezi, hrvatski pop pevač
Mađar

Moje porijeklo vuče korijene iz Mađarske, gdje Šerfezi znači “kuhar piva”. Moj otac Feliks, zadrti radićevac, rođen je u Iloku, ali je već kao dijete došao Zagreb. Kako je Ilok poznat po vinu, uvijek me savjetovao da poslije dobrog ručka popijem čašu vina. I moja majka Vjekoslava je isto tako vrlo mlada došla u Zagreb, tu su se vjenčali i postali čisti Zagrepčani.

Otac Félix Serfőzi, Mađar iz Iloka, a majka Vjekoslava ne vuče baš na hrvatsko poreklo.

 

[Ovi jedan]

Obzirom da su ti isti Mađari kroz stoljeća pomađarali na stotine tisuća Hrvata možemo i mi kojeg Mađara sebi prisvojit.

A da mu je mater Srpkinja zvala bi se Vekoslava

 

[Mrkalj]

Obzirom da su ti isti Mađari kroz stoljeća pomađarali na stotine tisuća Hrvata možemo i mi kojeg Mađara sebi prisvojit.

A da mu je mater Srpkinja zvala bi se Vekoslava

U Sremu će biti da su pomađarili "stotine tisuća" Srba. Hrvati u Sremu... please... poštedi me.

 

[Krishna]

Obzirom da su ti isti Mađari kroz stoljeća pomađarali na stotine tisuća Hrvata možemo i mi kojeg Mađara sebi prisvojit.

A da mu je mater Srpkinja zvala bi se Vekoslava

Ako mu je mater od ijekavskih Srba logično je da bi prije bila Vjekoslava nego Vekoslava.

 

[Mrkalj]

Ako mu je mater od ijekavskih Srba logično je da bi prije bila Vjekoslava nego Vekoslava.

Katolikinja jedino ako je Dubrovčanka ili Švab(ic)a kao Vjekoslav "Klaić".

 

[Ovi jedan]

U Sremu će biti da su pomađarili "stotine tisuća" Srba. Hrvati u Sremu... please... poštedi me.

Pa pogledaj samo koliko Mađara ima haplogrupu R1a-Z280 i R1a-M458 pa i I2a1-P37 koje su vezane baš za Karpatske Slavene i Hrvate, a oni im čine gotovo 50% populacije. Šta su ti ljudi porijeklom ako nisu Slaveni, a dijelom i Hrvati

Da ne govorim kako su i arheološki nalazi po Mađarskoj usporedivi s onima na prostoru di su živili Slaveni i Hrvati (Bjelobrdska kultura), a ni ovih gotovo 200 iljada Mađara šta nosi prezime Horvath sigurno im preci nisu bili Kinezi ili Španjolci.


Ako ne viruješ meni pitaj GPT i stavi odgovor ovdi da vidimo šta kaže

Ako mu je mater od ijekavskih Srba logično je da bi prije bila Vjekoslava nego Vekoslava.

Ja se zahebajen, al sad smo saznali da je i Vjekoslav(a) isključivo Srpsko ime. Još malo pa ćete i za ime Hrvatin zapisano u Dečanskim hrisovuljama iz 14.st. govorit da je staro Srpsko narodno ime

 

[ronhilllol]

Ako mu je mater od ijekavskih Srba logično je da bi prije bila Vjekoslava nego Vekoslava.

Ijekavski Srbi? Kakva je to sad konstrukcija??

 

[Krishna]

Ijekavski Srbi? Kakva je to sad konstrukcija??

U zapadnoj Srbiji, Crnoj Gori, BiH i Hrvatskoj Srbi su ijekavci, radi se o nekoliko miliona ljudi. Vuk Karadžić je bio light motiv ijekavskog Srbina.

 

[Mrkalj]

Ijekavski Srbi? Kakva je to sad konstrukcija??

HRVATI IJEKAVCI NE POSTOJE
​

Ono malo gde ima jekavskih Hrvata ili su iskatoličeni Srbi ili su naučili srpsku ijekavicu u školi.

 

[Mrkalj]

Dušan Valentić - Papundek

Duško Valentić
Duško Valentić 2018. godine
Datum rođenja	31. januar 1950.
Mesto rođenja	Pančevo  FNR Jugoslavija
Datum smrti	9. jun 2024. (74 god.)
Mesto smrti	Zagreb  Hrvatska
Bitna uloga	Joza Galović u seriji "Zlatni dvori"
Veza do IMDb-a​

Duško Valentić (Pančevo, 31. januar 1950 — Zagreb, 9. jun 2024[1]) bio je hrvatski pozorišni i filmski glumac.[2]

Preminuo hrvatski glumac Dušan Valentić​

MagazinKultura
09.06.2024


Duško Valentić, poznati hrvatski glumac, preminuo je u 75. godini.

Televizijska publika najviše ga pamti po ulozi Papundeka u “Velom Mistu”.

Pamti ga se i po drugim ulogama u Gavelli i Teatru ITD, među kojima je: Erich u “Bečkim šumama”; Sebastian “Na tri kralja”; Robespierre u “Dantonovoj smrti”, Knez Miškin u “Idiotu”, Grga Čokolin u “Zlatarevom zlatu”, Grošičar u “Careva kraljevna”, i desetine drugih.

Osim bogate karijere u pozorištu Valentić je ostvario i zavidne uloge u filmovima i televizijskim serijama poput one u seriji “Kuda idu divlje svinje” (1971.). Zatim slijedi Galićev film “Tomo Bakran” (1978.), i nakon toga “Novinar” (1979.), uloga Lojzeka u “Horvatovom izboru”…

PROČITAJTE JOŠ: Tuga: Iznenada preminuo Toni Martina, dugogodišnji zaposlenik BHRT-a
Duško Valentić rodio se u januaru 1950. godine. U Zagreb se preselio kada je imao sedam godina. “Virusom” glume “zarazio” se slučajno, kada je kao gimnazijalac otišao na jednu audiciju.

– U ono vrijeme svijetom su harali Beatlesi, Stonesi i Bob Dylan, a ja sam znao da ću promijeniti svijet. U kazalištu sam završio jer sam vidio sam na zidu svoje 7. gimnazije oglas da Studentsko eksperimentalno kazalište (SEK) prima nove članove i da se mogu prijaviti i srednjoškolci pa sam došao, odrecitirao nešto i primili su me. Tada je sve počelo, ispričao je Duško prije dvije godine u intervjuu za Večernji list.

 

[Ovi jedan]

Pa čak i vaša wiki tvrdi da je bia hrvatski glumac i šta je najgore od svega sam si citira taj dio

Duško Valentić (Pančevo, 31. januar 1950 — Zagreb, 9. jun 2024) bio je hrvatski pozorišni i filmski glumac.

 

[Mrkalj]

Pa čak i vaša wiki tvrdi da je bia hrvatski glumac i šta je najgore od svega sam si citira taj dio

Duško Valentić (Pančevo, 31. januar 1950 — Zagreb, 9. jun 2024) bio je hrvatski pozorišni i filmski glumac.

Najodvratnije od svega je kako hrvatski mediji prenose, a povodom smrti glumca, da je rođen "sasvim slučajno" u Pančevu uz nastavak rečenice "odakle se nakon sedam godina preselio u Zagreb". Sasvim slučajno bi bilo da mu je majka putovala avionom iz Sevastopolja u Zagreb, pa se slučajno porodila iznad Pančeva.

Svi glumci iz Jugslavije (do 1991.) su jugoslovenski glumci, tako da je Papundek jugoslovenski i hrvatski glumac.

 

[Mrkalj]

Danko Ljuština, Srbin

Bio je prepoznatljivo lice s TV ekrana, a već ga neko vrijeme nema u javnosti: Ne želim se vraćati​

01.04.2023.

Poznati kazališni, filmski i televizijski glumac Danko Ljuština prisjeća se djetinstva i školskih dana u Karlovcu, ljeta u Lici, glumačkih početaka, izbjegavanja vojnog roka, akademije i oskudnog studentskog života, Ive Gregurevića i Koste Spaića



Prepoznatljivo je lice s televizijskih i filmskih ekrana te kazališnih dasaka i vlasnik niza nagrada, no već ga neko vrijeme nema u javnosti. Glumac Danko Ljuština prije nekoliko godina otišao je u mirovinu i na scenu se, kaže, ne namjerava vraćati.


- Ne da mi se, dosta je bilo. Ne mogu zamisliti da mi ponovno pet sati netko objašnjava smisao života, da smo jedna duša i jedno tijelo, da moramo biti grupa jednakih... Prešao sam sedamdesetu i to više ne mogu. Gluma je predivan posao, ali onog časa kada izgubiš volju, onda ostanak više nema smisla. Nisam razočaran u glumište, proveo sam divnih trenutaka, no nisam siguran bih li ponovno mogao uživati u svom poslu. Radi se o mojoj emociji - iskreno će Ljuština.


Kada bi ga netko ipak uspio nagovoriti da se vrati i ponovno zaigra, kaže, volio bi raditi "nešto nakazno ili smiješno" jer je stvarnost u kojoj živimo, "smiješna i pomalo nakazna". Zbog toga se već neko vrijeme bavi mišlju da na scenu postavi monodramu inspiriranu posljednjom knjigom Igora Mandića "Predsmrtni dnevnik". Opus Igora Mandića štuje još od mladosti, a ova mu se knjiga, kaže, čini idealnom za scensko postavljanje jer na duhovit način promišlja o starosti i smrti.