...tacno u 42-oj su mi cerke bile vec velike, jedna u drugom srednje, jedna u sedmom osnovne....i bilo je pregovora
da rodim jos jedno, pa mozda se "posreci" da bude musko

, i nije da se nisam dvoumila, posebno sto sam
uvek zelela da imam minimumm troje, ali sam se ipak odlucila da ostanem na toj brojci dva, ali iskljucivo iz porodicnih
razloga....dan danas mislim da sam mozda napravila gresku, da sam mozda trebala...ali to je samo mozda i samo
kad se usamim, i pocnem da okrecem po glavi ovo, pa ono i tako....
....smatram da ljudi koji zele i treba da radjaju decu dok mogu i da dece nikad nije mnogo (
samo molim da opet neko
ne pocne pricu o tome da nije samo roditi, sve znam)..nikad ne osudjujem nikog ni za sta, svako bira svoj put kako
zeli.....deca su blago ne procenjivo....