Vidite kako je to u stvarnosti:Upoznas momka koji je krajnje ok, super je prema tebi, izlazite, zezate se, zaljubite se, i sve sto uz to ide....Onda jedva cekate da budete zajedno, onda pocnete da zivite sa tom osobom koju volite (u bracnoj ili vanbracnoj zajednici nije bitno), onda kuvate, cistite, uvece se odmarate, druzite sa prijateljima, onda trudnoca, sve je super, vama je sve teze da radite na poslu i popodne da kuvate i sl, ali izdrzavate, pa nije to tako strašno.Onda se poradjate, jedva podnesete porodjaj, dodje preslatka mala beba, svi su srecni, i vi ste opcinjeni bebom, alo onda.........imate previse obaveza, mnogo toga ne znate, muz pocinje da radi po ceo dan, sad treba da zaradi za prosirenu porodicu, mnogo posla ali za malu lovu, kad dodje kuci umoran je, ne moze nista da pomogne, a smatra da ima pravo nekad da se opusti i izadje sa drustvom i popije koju.Vi ostajete sami sa bebom, pelenama, hranom, babama koje pomazu...Ali vi zelite da vam pomaze on, i vise nemate vremena da popricate jedno sa drugim.svako misli svoje misli, vise uopste niste zajedno, a kad jeste, padate mrtvi u krevet jer zelite samo SAN! Mislite da vas je on izdao, da vas je ostavio na cedilu, pocinjete da se svadjate, sve vise i vise, iscrpljeni ste oboje od posla i od svadja, i onda nema vise ni romantike ni iluzije, sve redje govorite volim te, i nema vremena za neznosti, a i kad ima, potrosite ga na svadju.On je muskarac i drugacije funkcionise, ne zeli da ga mrtvog umornog smarate svojim mislima, samo zeli da legne i uzme daljinski.Vi ste nezadovoljni, niko nikog vise ne razume, i ode mast u propast!