Motivi
PSIHOLOGIJA PATRIJARHALNOSTI: Ima jedna francuska izreka koja kaže da kada je muškarac ubijen, ubicu treba tražiti među njegovim poznanicima i prijateljima, a ako je žrtva žena, u prvom planu su muž i ljubavnik. Porodice u Srbiji su još pod uticajem patrijarhalnog nasleđa u kome se žena smatra muževljevim vlasništvom. U ovim okvirima, krvni delikti su praćeni i motivisani visokim stepenom emotivnog naboja, što je zajedničko za sva ubistva počinjena unutar porodice.
"Ne mogu da tvrdim da je to samo obeležje nastalo zbog geografsko-klimatskog položaja ili zbog nekog specifičnog, 'balkanskog', genetskog koda, ali mi se nameće poređenje sa drugima", kaže Milan Kostić. "A to poređenje ukazuje da u dobro organizovanim državama, u kojima postoji stabilan sistem porodičnih odnosa, bračnih pravila i tradicije, nema ovakvih porodičnih ubistava kao kod nas."
Oslanjajući se na svoje tridesetogodišnje iskustvo, Kostić kaže da u našoj, još preovlađujuće patrijarhalnoj tradiciji osoben i dominantan pečat ubistvima unutar porodice daje motiv ljubomore i da je najčešći izvršilac ovih zločina suprug. Optužbe za neverstvo jesu na prvom mestu, ali tu su i optužbe za loše vođenje domaćinstva (prepoznatljiva patrijarhalna optužba), za odbijanje seksualnih odnosa (muška racionalizacija sopstvene deficijencije na intimnom planu), optužbe za neposlušnost.... Sve ove zamerke na račun partnera predstavljaju sadržaj njihove "ljubavi" (buduće zločince iz strasti muči ljubomora, a ne ljubav). Po Kostićevom mišljenju, za žrtvu je nevažno da li se radi o neurotičnoj ili patološkoj ljubomori, odnosno stvarnom ili umišljenom neverstvu, s tim da ubedljivo preovlađuje ova druga, nerealna varijanta.
Kostić ističe dva obeležja muževa-ubica ili ljubavnika-ubica. Prvo – bolno osećanje uvređenog samoljublja i, drugo – poražavajuća slutnja gubitka svojine, vlasti nad bračnim partnerom (ili ljubavnicom).
Kako ljubomora dovodi do zločina? Kostić kaže da ovaj proces počinje relativno blagim scenama prebacivanja, uokvirenim navodnim razumevanjem koje treba da podstakne na nova priznanja i iznudice. Ako "udica" nije progutana, poricanje partnerke kasnije se uzima kao dodatan podsticaj za nove optužbe na istu temu vernosti. U stvarnosti, zločinci ne ubijaju svoje ljubavne partnere zato što su im neverni. Kostić navodi da u svojoj praksi sudskog veštaka nije naišao ni na jedan slučaj gde je postojala takozvana "relevantna provokacija" – kada muž zatekne svoju ženu u flagrantnom deliktu bračne preljube, pa onda liši života nju ili njenog ljubavnika. Štaviše, nije stradao nijedan ljubavnik (ljubavnica). Uvek je navodna krivica projektovana na samu partnerku (partnera).
Trebali bi se vise baviti motivima za ubistvo !
Ako jedan strucnjak ili vise njih ,koji su se cijeli zivot bavili ubistvima,kaze/u da je ovo ubistvo iz strasti a kakvi smo to mi strucnjaci pa tvrdimo suprotno?