„Nesrbi” u srpskoj istoriji

  • Začetnik teme Začetnik teme Bren
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Jasno je da su i Andrić i Selimović , za života, sebe smatrali Srbima. Kao i Pančić i Ćipiko.
Ali danas Andrići u Travniku sebe smatraju Hrvatima, Selimovići oko Tuzle Bošnjacima(Muslimanima), Pančići u Bribiru Hrvatima ...

Poslednji put da pojasnim: Bošnjaci(muslimani) sebe danas ne smatraju Srbima , pokatoličeni Srbi u Hrvatskoj i BiH takođe. A iz njihovih redova su Srbi Selimović, Andrić, Ćipiko, Pančić. Ako sad nije jasno odustajem. Tumačite temu kako po volji.

Nema tu šta da se tumači - oni su bili Srbi, tako su se izjašnjavali i to je to. Njihovi potomci su takođe Srbi, samo su neobrazovani pa se izjašnjavaju kao Bošnjaci, odnosno Hrvati.
 
Kad smo već prešli na proporcije i procentni račun gde je onda osnivač "Politike" Vladislav Ribnikar?
Otac mu je Slovenac a majka Srpkinja iz Kostajnice.

Дучић је о Рибникарима имао врло лоше мишљење. се беше у њиховој вили скривао Броз пре него што је отишао за Ужице да диже бољшевичку револуцију?
 
Legenda srpske estrade Džej Ramadanovski .

dzej-2.jpg


Njegovo poreklo nije razjašnjeno. Tome doprinosi i njegov misteriozan stav i kontroverzne izjave. Govori se da njegovi preci dolaze iz Hanovera i da je u daljnjoj rodbinskoj vezi sa dinastijom Vindzor . Zlobnici to poriču tvrdnjom da Džej jedine veze sa Hanoverom ima što je tamo prolazio dok je privremeno radio u Nemačkoj . Njihova drskost ide dotle da ga optužuju za neke nezakonite aktivnosti. Postoji verzija da njegovi potiču iz Šlezije U svakom slučaju Džej sa prezirom odbacuje mogućnost da je Srbin.
 
Poslednja izmena:
oni su bili Srbi, jel su se tako izjasnili...Njihovi potomci su ono za šta su se izjasnili...:)
moramo da budemo objektivni...to je uslov za bilo koji ozbiljan dijalog.

Pisao sam do sada dvaput o ovome. Jedno je nacionalno opredeljenje, a drugo nacionalno poreklo. Problem nastaje kada osoba u jednom momentu promeni nacionalni identitet ("opredeljenje") iz neke nužde (nužde, jer život pojedinca nije nacionalna epopeja, već je mnogo prozaičniji kad je egzistencija - da ne kažem dupe - u pitanju) i onda podsvesno želi svojim precima da promeni poreklo, a to ne može. S jedne strane strepi da će ga neko pitati za pretke, a sdruge strane ga preci podsvesno progone u vidu griže savesti i on kao reakciju zauzima agresivan stav prema precima, prema "vjeri prađedovskoj" što se manifestuje neobično intenzivnom mržnjom prema naciji predaka, odnosno, sindromom poturica gori od Turčina. Taj mehanizam se od strane Vatikana (i Namačke) na Balkanu izdašno koristi budući da stvara fanatične jurišnike, a koristi se tako što se u državi Hrvatskoj kontinuirano održava ksenofobična atmosfera isključivosti i stroge intolerancije (čitaj "Thompson u papskoj audijenciji", a na HRT-u "velikosrpski agresor"). U takvoj atmosferi državnog šovinizma kreću stada srpčadi na pokrštenje jer im ostanak u "vjeri prađedovskoj" ne samo da onemogućava napredovanje u zajednici, već uzrokuje i opravdanu uplašenost pretnjom linča od strane te iste zajednice.
 
E eee razvodnjavate tvrdoglavim sitnicarenjem. Tema je: "Nesrbi" u srpskoj istoriji - a ne ko je koliko procenata Srbin ili neSrbin. Od 40 postova nisu ni 5 u temi. Neka se uzme jos 5 za razjasnjavanje, znaci 30 je tvrdoglavo dokazivanje da sam JA u pravu /odnosdno onaj koji brani svoje glediste/ Bespotrebno se ponavljate a svako je ostao pri svom gledistu. Steta, takvi kapaciteti na decijoj prepirci- Jeste-nije.
 
Још се нисте уозбиљили?




Ево један Чубурац из Монтевидеа ( чучи крајње десно)

30619_rep1-fudbalski-tim-kraljevine-jugoslavije-u-montevideu-1930_f.jpg

30618_rep2-glumci-u-ulugama-fudbalera-koji-su-isli-u-montevideo-na-prvo-svetsko-prvenstvo-1930.g._f.jpg



Иван Бек „Ивица“ (рођен 29. октобра 1909. у Београду, Краљевина Србија — преминуо 2. јуна 1963. у Сету, Француска) је бивши југословенски фудбалер и фудбалски тренер.

Ивица је по оцу био пореклом Немац, а мајка му је била Чехиња. Његов отац се са породицом 1871. из Вршца преселио у Крагујевац, док је Ивица рођен на Чубури у Београду.

Почео је да игра за БСК, где је постао првотимац, у сезони 1925/26. са само 16 година. На 50 званичних утакмица је постигао 51 гол. У намери да заврши средњу школу у пролеће 1928. се преселио у Шабац, где је почео да игра за Мачву. Исте године је отишао у Француску да би постао професионалац. Играо је за Сет са којим је 1930. освојио куп. У финалној утакмици против Париза Ивица је постигао два последња гола за своју екипу која је победила са 3-1. Дуплу круну, првенство и куп је освојио 1934. године. Док је играо за Сет био је најплаћенији фудбалер у Француској. Једну сезону је провео у Швајцарској, да би се после вратио у Француску, поново у Сет. Касније је играо још и за Сент Етјен, Ним олимпик и Екс.

Уз три утакмице за селекцију Београда и једну за „Б“ репрезентацију, одиграо је још и седам утакмица за репрезентацију Југославије и постигао је пет голова. Дебитовао је 15. маја 1927. у пријатељском сусрету против Бугарске (2-0) у Софији. Био је учесник Светског првенства 1930. у Уругвају. Играо је у све три утакмице које је репрезентација тамо одиграла. У првом мечу против Бразила био је стрелац победоносног гола (2-1), док се против Боливије два пута уписао у листу стрелаца (4-0). Репрезентација Југославије је на том првенству завршила такмичење поразом од Уругваја са 6-1, у полуфиналу. На последњој утакмици за репрезентацију Југославије, одиграној 25. октобра 1931. против Пољске (3-6) у Познању, био је стрелац два поготка. Када је отишао у Француску узео је њихово држављанство, па је забележио и пет наступа за Триколоре.

Током Другог светског рата био је командант једног одреда француског покрета отпора. После рата ишао је од града до града и тренирао фудбалске тимове. Током једног периода био је власник бистроа, а потом је радио и као докер. Свакодневно је на бициклу разносио рибу од бродова до продавница. Преминуо је на улици од срчаног удара 2. јуна 1963. Сахрањен је на гробљу Ле Пи у Сету.
 
Poslednja izmena:

Back
Top