Meni tvoje rezoniranje izgleda naivno idealistički i pojednostavljeno.
I onda guraš pod tepih što ti ne ide u priču, možda automatski, te uzimaš prispodobe i asocijativno ih lijepiš oko svojih stajališta
1. htio ili ne htio, za tebe je nacionalni identitet nešto patološki ili bar možnosno/potencijalno zloćudno, te izraz primitivizma. U svakom slučaju ništa, filozofski rečeno, "nužno". Složio bih se da nije nužno jer stare etnije kao Velšani ili Provansalci nisu postali nacije, no kad se postane, a što je historijski proces- onda su tu. Nacije će sve nestati, njekad u budućnosti, kao i homo sapiens sapiens- no to je spekulacije i za znanstvenu fantastiku i ne tiče nas se ovdje i sad. Nacija je zreo narod, a kad dođe do tog stupnja, onda je organski nešto- za razliku od navijača u sportu ili uposlenika u korporacijama koji to nsu. Moderna nacija zapadnoga tipa je primarna lojalnost, kolektivna.
2. oko jezika se nema što pisati, ne vidim da se ima što dodati. Ukratko- to su (h. i s.): a) kao dijalekatski sustavi, različiti, 2. kao standardni jezici, skoro jedan jezik komunikacijski i temeljnogramatički, a dva standardizacijski i kulturnopovijesno identitetski. Ne da se napisati suvisla povijest, ni vanjska (gramatika), ni unutarnja (kultura, leksik, identitet,..) ako ih se tretira kao jedan jezik. Tu se slažem s Matasovićem (iako ne s pojmom srednjojužnoslavenski): https://hrcak.srce.hr/file/198263
Slažem se pak s Kapovićem da je srednjojužnoslavenski, gramatički, zališan:
3. tvoje insistiranje na malim razlikama mi nije uvjerljivo.Na genetskoj razini muškarci i žene se razlikuju oko 1%, pa nitko normalan ne tvrdi da su isto.
Zaključno, ne vidim da se ima što dodati.
Poslednja izmena:
