Nepušački kutak : Ostavite pušenje sa nama!

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Kako ide drustvo? Nesto smo se svi ucutali. Borba sa ovim podlim protivnikom izgleda nije ni malo laka. Iskreno se nadam da niko nije pokleknuo! Kod mene ide odlicno, (da kucnem u drvo), I nadam se da cu tako I da nastavim. Imala sam par iskusenja, ali sam stojicki odolela. Dosla mi je prijateljica iz Srbije koja je bila tamo na godisnjem odmoru I naravno tamo purnjala najstrasnije! Ovde znam da je pusila, kada se seti. Sedela je kod mene 2 sata I nije mogla da izdrzi morala je da zapali. Inace, ona I ja smo imale te nase rituale sa kafom I cigaretama, ali ja sam stojicki odolela. I zacudila sam se da mi ona uopste nije "smetala". Inace, ja ne dozvoljavam pusenje u stanu, ali sam nju pustila nekako I zbog sebe da se testiram. I uspelo je...
Pa eto, morala sam da ispricam svoju pricu da se malo hvalim haha...(kada nece niko da me hvali moram sama). Sta da vam kazem forumasi, samo ignorisite to djubre zvano cigareta, I samo napred!
 
Juče tačno 21 dan tj 3 nedelje. Tabex prestao da pijem 5. dan. Padne mi na pamet i pomislim kako bi prijala, ali to traje jedan trenutak i gotovo. ugojio sam se 4 kg za ove 3 nedelje. Slatkiše ovako nisam jeo od kada sam dete bio. Čokoladne bananice, euro blok, jafa, kremić mmmmm, a preksinoć sam bio u poslastičarnici na urmašicama :rotf: lepo sve ide i onako mi je falio koji kilogram. Nisam kao Vendika, puše ljudi oko mene, nude me, zezaju, jedino se malo posvadjamo kada počnu da duvaju dim u mene, više zato što me nervira nego što mi smeta. Sve je nekako počelo lepše da miriše oko mene, i dinstano meso i krompir, i salate i supice ma divota. :D :D :D
 
Danas tačno 10 meseci. 'bem ti, jel se meni čini ili je teže bez cigareta kad je loše vreme? Nekako, sedim u kući, kiša pada, totalno idilično za zapaliti :D Inače, sedim u kafani pre par dana sa prijateljem jednim (takodje nepušačem), kad pored nas vadi frajer Marlboro i pripaljuje...a jooooj kad mi nanese onaj dim, tako mi je nekako prijao, prosto me oduševio :( Ma došlo mi da mu tražim cigaretu, pa taman crko od nje. Srećom prodje me to ludilo za nekoliko sekundi. Tripovi neki.
 
Bas super sto nam svima ide "lako". Nekome lakse, nekome teze, uglavnom ovde smo da se ispricamo, izjadamo, ali naravno da ne zapalimo! A taj miris cigarete sto nas povremeno mami kod drugih pusaca, pa Boze moj, nista strasno, ignorisacemo mi I to. Sto se tice kilograma, ja ih za sada ne dobijam, pokusavam da ne zamenjujem cigaretu hranom. Do kada ce mi to uspevati ne znam... A da mirise, mirise klopa drugacije, lepse...
 
Juče tačno 21 dan tj 3 nedelje. Tabex prestao da pijem 5. dan. Padne mi na pamet i pomislim kako bi prijala, ali to traje jedan trenutak i gotovo. ugojio sam se 4 kg za ove 3 nedelje. Slatkiše ovako nisam jeo od kada sam dete bio. Čokoladne bananice, euro blok, jafa, kremić mmmmm, a preksinoć sam bio u poslastičarnici na urmašicama :rotf: lepo sve ide i onako mi je falio koji kilogram. Nisam kao Vendika, puše ljudi oko mene, nude me, zezaju, jedino se malo posvadjamo kada počnu da duvaju dim u mene, više zato što me nervira nego što mi smeta. Sve je nekako počelo lepše da miriše oko mene, i dinstano meso i krompir, i salate i supice ma divota. :D :D :D

Bravo za 3 nedelje nepusackog staza. Ne misli na nju I gotovo, a sto se tice kilograma, pa nije ni to strasno. Jos iako ti je falio koji kilogram, eto koristi sto si ostavio cigarete, ali pazi da ne preteras!
 
Jos nekoliko dana pa slavim 4 godine bez duvana:super: Nedavno sam bila u drustvu pusaca i taj dim me je bas `utripovao`...prvo mi je smetao, a posle prodje me neka milina k`o leptirici u stomaku:rumenko: Bivsa zavisnost je opasan protivnik:batina: i posle toliko vremena zna da me iznadi:zeek: al` nedam se ja:zper:.. te `tripove` treba :vudu:

ostaje nam svima da budemo apstitenti a ne nepusaci...to je nemoguce posle pusackog staza

- - - - - - - - - -

Danas sam ponovo resila da ih batalim, juce sam popusila samo jednu cigaretu. Da li da racunam danasnji dan kao pocetak ponovnog prestanka ili juce?
 
dragi moji, ja sebe odavno vidim kao nepusaca. zato to i jesam. zato nemam zelju nj za jednim jedinim dimom. zato nemam krize. zato nikada vise necu da zapalim nijednu cigaretu. ja nisam apstinent. ja sam nepusac. a nepusaci ne puse :)

ma ako zovi se kako je tebi drago :)

ja sam recimo sigurno pusila vise od 15 god, mada nikad nisam bila strastven pusac. Kad bude proslo bar deset godina a da ne zapalim nijednu mozda cu se nazvati nepusacem.
 
pa ja ne pusim 4 godine, pusila sam 26 ili 27, ne znam tacno vise, i mozda nekoga iritira moj stav, ali misljenja sam da je sve u glavi. fizicka ovisnost postoji, ali nije tako jaka, psiha je ta na kojoj treba poraditi. a kako se osecas, tako ce ti i biti, ako o sebi mislis kao o nekom ko samo pokusava da prestane, verovatno ces na pokusaju i ostati. nista licno i nikome posebno upuceno.
ja sam kad sam prestajala da pusim danima iscitavala ovu temu, sazivljavala sam se sa pricama forumasa koji su cak i prestali da dolaze na krstaricu, i znacilo mi je kad bi se neko od njih javio posle godinu, dve da kaze da eto, ne pusi jos uvek. ja sam to dozivljavala kao svetlo na kraju tunela i dokaz da je moguce prestati sa pusenjem. zato sam se sad i javila, ne da popujem ni da gledam s visine, vec da ohrabrim.

pozdrav.. srecno.
 
Бивши пушач, апстинент, никако непушач у смислу знака једнакости са неким ко никад није пушио, правим непушачем.

Да,ми постанемо непушачи, то нам је и циљ, за то се боримо...али нисмо ни после 20 година непушачког стажа у истој ситуацији као прави непушач. Јер ми смо трајмо оштетили рецепторе у мозгу, и, и најмања непажња може да активира зависност као да никад нисмо престали са пушењем, много брже и лакше и сигурније него што непушач постаје пушачем.

Значи, ако непушач једном пијан на некој свадби попуши једну цигарету сутрадан ће само повраћати евентуално. Бивши пушач, апстинент (без обзира на апстинентски стаж) таквим поступком активира поново психичку зависност и почиње борбу са идејом да запали поново. Ову борбу углавном изгубимо, и после неког времена запалимо другу....следеће што знамо је да смо се прво гребали за цигарете од пријатеља а затим купили паклицу. И то тако иде и зато треба бити свестан свог трајног хендикепа у односу на особе које никад нису пушиле.

Да, јесмо непушачи али да би то и остали, не смемо да се опустимо, да мислимо да смо безбедни од "помисли о пушењу" морамо да будемо свесни да ће нам с времена на време провејавати идеје да би могли да запалимо, противно нашој вољи, то се јави као јако слабашан гласић у глави и после година непушачког стажа и да будемо спремни да се сваки пут изборимо и одбацимо такву помисао.
Није то тешка борба као на почетку, напротив само је идеја која исплива из подсвести и да нас не би савладала морамо је схватити озбиљно. И рећи "Иш од мене пушачки паразиту нећу те нахранити никотином па да ми преузмеш моју вољу под своје, трошиш здравње, новац и срца оних који ме воле."

Људи пропуше после година апстиненције ако помисле да су постали имуни на никотин и да могу да запале само једну као комшија Миле непушач и да им не буде ништа. Треба да будемо поносни на себе што смо постали непушачи али и свесни чињенице да смо ипак апстиненти и нисмо у истој позицији по питању отпорности на зависност као неко ко никад није био овисник, јер то је једини начин да останемо непушачи- тако што више никад нећемо повући ниједан дим, ма како нас помисли наговарале.
 
Poslednja izmena:
Бивши пушач, апстинент, никако непушач у смислу знака једнакости са неким ко никад није пушио, правим непушачем.

Да,ми постанемо непушачи, то нам је и циљ, за то се боримо...али нисмо ни после 20 година непушачког стажа у истој ситуацији као прави непушач. Јер ми смо трајмо оштетили рецепторе у мозгу, и, и најмања непажња може да активира зависност као да никад нисмо престали са пушењем, много брже и лакше и сигурније него што непушач постаје пушачем.

Значи, ако непушач једном пијан на некој свадби попуши једну цигарету сутрадан ће само повраћати евентуално. Бивши пушач, апстинент (без обзира на апстинентски стаж) таквим поступком активира поново психичку зависност и почиње борбу са идејом да запали поново. Ову борбу углавном изгубимо, и после неког времена запалимо другу....следеће што знамо је да смо се прво гребали за цигарете од пријатеља а затим купили паклицу. И то тако иде и зато треба бити свестан свог трајног хендикепа у односу на особе које никад нису пушиле.

Да, јесмо непушачи али да би то и остали, не смемо да се опустимо, да мислимо да смо безбедни од "помисли о пушењу" морамо да будемо свесни да ће нам с времена на време провејавати идеје да би могли да запалимо, противно нашој вољи, то се јави као јако слабашан гласић у глави и после година непушачког стажа и да будемо спремни да се сваки пут изборимо и одбацимо такву помисао.
Није то тешка борба као на почетку, напротив само је идеја која исплива из подсвести и да нас не би савладала морамо је схватити озбиљно. И рећи "Иш од мене пушачки паразиту нећу те нахранити никотином па да ми преузмеш моју вољу под своје, трошиш здравње, новац и срца оних који ме воле."

Људи пропуше после година апстиненције ако помисле да су постали имуни на никотин и да могу да запале само једну као комшија Миле непушач и да им не буде ништа. Треба да будемо поносни на себе што смо постали непушачи али и свесни чињенице да смо ипак апстиненти и нисмо у истој позицији по питању отпорности на зависност као неко ко никад није био овисник, јер то је једини начин да останемо непушачи- тако што више никад нећемо повући ниједан дим, ма како нас помисли наговарале.

pa meni je iskreno zao svih bivsih pusaca koji se jos uvek bore sa zeljom ili pomisli da zapale. terminologija je jedno, ja nikad necu biti neko ko nikada nije pusio, ali isto tako nikada necu biti neko ko ce ponovo da propusi. stvar je u percepciji. sagledao si cigarete kao zlo, raskinuo si sa tim... nema vise borbe, nema kriza, samo cista radost sto si se toga oslobodio. ja se tako osecam. i opustena sam potpuno. u kafani i na svadbi. sa alkoholom i bez njega. okruzena duvanskim dimom, koji, usput, prezirem :) Nikad nisam uzela cigaretu u ruku nakon prestanka pre vise od 4 godine. ne zelim je i nije mi potrebna, zapravo odavno ne razmisljam o tome, godinama... :) nije puno, reci cete. ali ja poznajem sebe, jedino mi je zao sto su me sve vreme dok sam pusila i zelela da prestanem a nisam znala kako prepadali upravo ovakvim pricama koje se ovde proturaju.. da je tesko i mukotrpno, da cu da se okliznem i ponovo propusim, da smo slabi i bespomocni, da moramo da se odricemo i trpimo i uvek budemo na oprezu. NE, NE MORAMO. moguce je da prestanes i da vise ne pocnes ponovo. i tvrdim da oni koji sebe gledaju kao apstinente na kraju ponovo pokleknu. bas zato sto u glavi nikad nisu raskrstili sa tim, zato sto su u glavi ostali pusaci. koji eto, apstiniraju.

necu vas vise zadrzavati, toliko od mene po ovom pitanju :) :heart:
 
Ne mora niko od nas da zapali ponovo, ja sam prestala `u dan` i raskinula sa duvanom. Nemam vise nameru da ikad zapalim ;) Svi koji citaju postove bivsih pusaca treba da steknu vernu sliku o ostavljanju duvana, bez ulepsavanja.:hvala:Nije sad to neka borba...daleko,znam ja sta da radim tim djavolkom u glavi:zper: onda kada se pojavi, sto je,mozda,jednom u dve godine...ili redje.Bilo bi lepo kad bi svi mogli glatko da ostavimo cigarete,najcesce to nije slucaj:deda2: Slavim jubilej 4 godine:whistling:
 
i danas prosao dan bez cigare, pa sam castila sebe nekom sitnicom.
U par navrata je bila pomisao da zapalim, jer sam nesto videla sto me setilo na moju tugu. Odolela sam. Pomislila sam da mi nista nece biti lakse ako zapalim cigaru.

Meni je triger za vracanje cigari uvek bio momenat tuge ili nervoze. to me malo plasi.


Размисли унапред о томе шта би те друго могло утешити у некој заиста тешкој ситуацији, а да то није цигарета. И мени су емотивни ломови били окидач.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top