Nepušački kutak : Ostavite pušenje sa nama!

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Hvala mnogo devojke...
Harmony, ti si jedno neviđeno zlato, ja ne bih umela da nađem sve ove svoje postove i baš mi je milo što sam ih ponovo pročitala.
A što se teme tiče-nekad mi je bitno da sam tu, a nekad mi smeta, nekad moram da se borim sama sa sobom, pa mi ne prija da budem da ovde...
ali pratim i kad ne pišem, svratim i definitivno mislim da je ovo jedna od najkorisnijih i najboljih tema na forumu
 
cetri nedelje
a meni se i dalje pusi


pricala sam danas sa drugarom, (ostavio je pusenje pre 4 godine) i priznao mu je da mu se i dalje pusi...

p.s. cetri godine nije prineo ustima cigaru...pa ti vidi

Olaksavajuca okolinost je ta sto vremenom zelja slabi...ali se ne gubi. Eto sa cim moramo da zivimo..ko nas hebe sto smo se igrali s tim.
 
Poslednja izmena:
Jeste ljudi, padne i meni na pamet posle 7 godina, ali samo pomislim i nista vise.
Ne bih da novima pravimo zabunu da misle da KRIZA toliko traje.
Ovo je nesto sasvim drugo, samo sekund kao kad pomislite na nekog ko vam je bio drag i nastavite dalje sa drugim mislima.

E ovo sam htela da napishem
kad ono evo prave rechi
samo da potvrdim :ok:
 
Jeste ljudi, padne i meni na pamet posle 7 godina, ali samo pomislim i nista vise.
Ne bih da novima pravimo zabunu da misle da KRIZA toliko traje.
Ovo je nesto sasvim drugo, samo sekund kao kad pomislite na nekog ko vam je bio drag i nastavite dalje sa drugim mislima.

Moram ja malo da kontriram :D

nikada, posle prve kriticne godine, nisam sa nostalgijom, ili pozitivnim osecanjem pomislila na cigaretu ... ni to nije nemoguce ;)
 
Hm, to je srecha...
prichala ja neshto sa jednim rodjakom shaljivdzijom oko pushenja, njegovom rodjenom bratu seku nogu malo po malo diabetes i nikotin i nastavlja da pushi
i tako, ovaj da se nashali kazze meni "Ko je tebi kriv shto ne pushish"
I primetim ja da vech nedelju dana primechujem cigarete, ne u smislu da mi se pushi, nego ih vidim i svesno registrujem kad neko pushi, a to znachi da pokushavaju da mi se uvuku opet u mozak...
Ali eto, kakva gluost mozze da pokrene ponovo neki psihichki mehanizam koji je vezan za nekadashnju naviku...
P.S da napomenem da smo taj rodjak i ja kad smo bili mali pushili zajedno krijuchi se od odraslih :D
 
Moram ja malo da kontriram :D

nikada, posle prve kriticne godine, nisam sa nostalgijom, ili pozitivnim osecanjem pomislila na cigaretu ... ni to nije nemoguce ;)
Ok, super sto je tako, samo sam htela da kazem da ako nekad i pomisli da to nije nikakva patnja, nista nalik krizi, vec samo jedna beznacajna pomisao :)

Nisam ni ja pomislila sa zeljom, ali mi se desavalo da gledajuci nekoga ko pusi pomislim kako uziva ili kako bi bilo da zapalim iz ciste radoznalosti kako bi to sada bilo. Naravno ne dolazi u obzir da uradim tako nesto - dovoljno je bilo maltretiranja na temu ostavljanja cigareta u mom zivotu i na to je stavljena veeeelika tacka :)
 
meni se cini da sam ja stavila zarez a ne tacku

Ako tako razmisljas i jesi.

Fizicka zavisnost je prosla, sad je stvar do tebe i tvoje psihe. Sad razmisli da li ces da ponovo uspostavis tu zavisnost koje si se jedva otarasila, da ponovo budes rob...........jer cigarete i dalje vidis kao nesto lepo..

Meni ovo kod tebe ne deluje kao nostalgija, nego prava zelja.

Ako gresim ...tim bolje :D
 
Ovde ima preko 300 strana pa bi moglo da potraje godinu dana to citanje ;)

U svakom slucaju odustajanja nema, bez obzira na dosadasnje greske :)

Uh kako ovo strasno zvuci... mislim onako trenerski.:lol: Hiljadu puta me pitali sto ne ostavim, pa i nisam bas neki pusac (nekad za ceo dan ispusim pet cigareta), da batalim na vreme itd. uvek sam odgovarala da necu zato sto ne mogu. I jednom mi uspe... da ne racunam trudnocu tad nisam pusila zato sto je to drugo stanje, i evo sad al posrcem. Ne zelim tu sad da lazem kao uspevam i nisam zapalila... u drustvu zapalim (eto jednu cu). Nervira me to sto ispada sad da nisam bas tako cvrsta i jaka, nervira me sto osudjujem narkomane koji se bodu a ja to isto radim. Nadam se samo da ce vremenom zelja za cigarom slabiti a dotle ja se trudim... i necu da kazem necu vise nikad, trudim se danas za danas, sutra za sutra.... pa i ako padnem idem ispocetka.
 
pa i nisam bas neki pusac (nekad za ceo dan ispusim pet cigareta), da batalim na vreme itd. uvek sam odgovarala da necu zato sto ne mogu.

Ne zelim tu sad da lazem kao uspevam i nisam zapalila... u drustvu zapalim (eto jednu cu). Nervira me to sto ispada sad da nisam bas tako cvrsta i jaka, nervira me sto osudjujem narkomane koji se bodu a ja to isto radim. Nadam se samo da ce vremenom zelja za cigarom slabiti a dotle ja se trudim... i necu da kazem necu vise nikad, trudim se danas za danas, sutra za sutra.... pa i ako padnem idem ispocetka.


Pomnozi tih 5 dnevno sa onoliko godina koliko planiras (:think:), da nam pozivis. Videces da je to brdo cigareta. Jos ako saberes sa onim sto si vec, da ne kazem popusila :) !
Ispasce to bogami...

I zato trudi se i uspeces. Mozes ti to. Ako smo mogli mi, mozes i ti :mazi:.

Znam, lako je sad meni. Ali potrudi se pa da jednog dana bude lako i tebi. Hajde :zag:
 
Bravo Asuss,svaka ti čast. Kako vreme leti,ha? :D Meni će biti 5-og 2 meseca .

Eto prođe i godišnji...bez duvanskog dima. Dobro,ajde:povukla sam samo jedan dim kad sam se posle puno godina videla sa dragom prijateljicom,sa kojom sam nekad, uz priču ispalila na tone cigareta. (Shvatite ovo kao izgovor ;) ) Dakle, za dva meseca sam 2x zgrešila po jedan dimčić. Jedne večeri,dok je gril zanosno mirisao ploči,a ja pila hladno pivce,ščepala sam kutiju sa stola i ...onda se tu obreo moj dragi i oteo mi kutiju iz ruke. Da nije,sigurno bih zapalila. Sigurno. Eto, tako izgledaju po mene, najopasnije situacije. Sekunda pre nego što razum nadvlada želju. Već u sledećem trenutku sam mirno razgovarala s narodom,a želja za cigaretom više nije postojala. Zavisnost,dakle, još uvek traje.Stalno menja izgled kao i svaka sila nečista, ali zaista jenjava. Nije to ni blizu one priče s početka,no kao što vidite, opasnosti i dalje postoje. Iskreno rečeno, bilo mi je neuporedivo lakše bez cigareta nego što sam se pribojavala.
 
I još i ovo: bez obzira što zgreših :roll: ... i to dva puta :D ... ponosna sam na sebe. Dva meseca, čoveče,samo da tako bude i dalje. Najduže je bilo 2 puta po 6 meseci,ali i to je bilo u vreme i nakon ozbiljnih oboljenja pluća. Svi ostali, dosadašnji pokušaji nisu trajali duže od 6-7 dana. Uvek sam smatrala da sam nikakav karakter,slabić. Grizla me je savest što svesno sa cigaretama, oduzimam deci pravo da imaju mamu. Toliki silni problemi sa plućima, moja najslabija karika u telu,a 19 godina pušač.Svako iole odgovoran bi na mom mestu davno tu pošast oterao u p..., prošlost.
E vala, kad mogu ja da odolevam ,mogu svi. Volela bih da se javi i neki ljudi od pre dva meseca pa na ovamo,bez obzira da li istrajavaju u odluci ili ne. Ako su posustali,da krenu iz početka :)
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top