Neprihvatanje

Dragoljub69

Buduća legenda
Poruka
26.820
Pomenuo sam na temi Krug da ljudski um ne moće da zamisli jer ne prihvata da je Big -Beng jedini takav događaj I da
Univerzumu sledi entropiski kolaps-razilaženje bez kraja.nestanak.
Nezamislivo zbog neprihvatanja I brže bolje se misli o ponovom Big-Bengu,kog,činjenice jasno govore,neće ponovo biti!

Ista stvar je s našom smrću-raspadom ove svesti u nepostojanje-NEPRIHVATLJIVA ČINJENICA koju svest neće da
verifikuje,a koja je stvarnost!

Verovatno ima još takvih neprihvatanja-blokada uma-svesti koje sprečavaju um da do kraja I POŠTENO filozofira-promišljava
I krči sebi put saznanja raznih istina o postojanju,o nastajanju I nestajanju...

Jedno od značajnih takvih neprihvatanja je "alogična" istina da vreme objektivno ne postoji,već promena pozicija tj.kretanje,
te da je vreme sečanje I imaginacija uma,a postoji samo SADA! Koja osobina ljudskog uma biva blokadom dobrog shvatanja
kvantne fizike I "višeslojnosti" postojanja stvarnosti...

Šta još možemo reči o sličnim blokadama-neprihvatanjima našeg uma,a koje su ozbiljna prepreka procesima saznavanja?
 
Pomenuo sam na temi Krug da ljudski um ne moće da zamisli jer ne prihvata da je Big -Beng jedini takav događaj I da
Univerzumu sledi entropiski kolaps-razilaženje bez kraja.nestanak.
Nezamislivo zbog neprihvatanja I brže bolje se misli o ponovom Big-Bengu,kog,činjenice jasno govore,neće ponovo biti!

Ista stvar je s našom smrću-raspadom ove svesti u nepostojanje-NEPRIHVATLJIVA ČINJENICA koju svest neće da
verifikuje,a koja je stvarnost!

Verovatno ima još takvih neprihvatanja-blokada uma-svesti koje sprečavaju um da do kraja I POŠTENO filozofira-promišljava
I krči sebi put saznanja raznih istina o postojanju,o nastajanju I nestajanju...

Jedno od značajnih takvih neprihvatanja je "alogična" istina da vreme objektivno ne postoji,već promena pozicija tj.kretanje,
te da je vreme sečanje I imaginacija uma,a postoji samo SADA! Koja osobina ljudskog uma biva blokadom dobrog shvatanja
kvantne fizike I "višeslojnosti" postojanja stvarnosti...

Šta još možemo reči o sličnim blokadama-neprihvatanjima našeg uma,a koje su ozbiljna prepreka procesima saznavanja?

Prva blokada koju imaš je postojanje BIG BENGA. Šta pričati o bilo čemu drugom....(?) Hahaha
 
Pazi, ti se vodiš pretpostavkom da je Svest posledica mozga, te da ne može biti svesti bez glave.

Međutim, svest se nalazi potpuno izvan univerzuma. To znači da možeš da sjebeš ceo univerzum, a i dalje si svestan.
 
A dokaz za ovo je...? Osim LSD i sličnih tripova, podrazumeva se :mrgreen:

Доказ за то је оно што се зове "филозофија".

Можда си некада чуо за тако нешто? За неког Барклија, Канта, Шопенхауера, Бергсона. Али, само си чуо, онако успут. А да си нешто од њихових дела и прочитао, открио би, на своје велико изненађење, да је идеалитет онога што зовеш "реални емпиријски објективан свет" доказан, да доказанији не може бити.

То је и одговор на ово Драгољубово:
Pomenuo sam na temi Krug da ljudski um ne moće da zamisli jer ne prihvata da je Big -Beng jedini takav događaj I da
Univerzumu sledi entropiski kolaps-razilaženje bez kraja.nestanak.
Nezamislivo zbog neprihvatanja I brže bolje se misli o ponovom Big-Bengu,kog,činjenice jasno govore,neće ponovo biti!

Ista stvar je s našom smrću-raspadom ove svesti u nepostojanje-NEPRIHVATLJIVA ČINJENICA koju svest neće da
verifikuje,a koja je stvarnost!

Verovatno ima još takvih neprihvatanja-blokada uma-svesti koje sprečavaju um da do kraja I POŠTENO filozofira-promišljava
I krči sebi put saznanja raznih istina o postojanju,o nastajanju I nestajanju...

Jedno od značajnih takvih neprihvatanja je "alogična" istina da vreme objektivno ne postoji,već promena pozicija tj.kretanje,
te da je vreme sečanje I imaginacija uma,a postoji samo SADA! Koja osobina ljudskog uma biva blokadom dobrog shvatanja
kvantne fizike I "višeslojnosti" postojanja stvarnosti...

Šta još možemo reči o sličnim blokadama-neprihvatanjima našeg uma,a koje su ozbiljna prepreka procesima saznavanja?

Драгољуб је овде изнео своје наивне материјалистичко позитивистичке догме као апсолутне истине, па се чуди зашто их сви не прихватају ?

Не прихватају их зато јер је давно доказано да је оно што је теби утувљено у главу као истина, то није.

А то што се људима нимало не свиђа такав атак на њихова утврђена мишљења, па и данас вековима после Барклија,Канта ,Шопенхауера и даље је за њих свет баш овакав какав га опажамо то је заправо питање за расправу:

Колико мало је људски интелект способан за филозофску мисао може се између осталог видети у чињеници да чак и данас, након свега што је речено о субјекту од Декарта наовамо, реализам још увек самоуверено стаје пред идеализам са наивном тврдњом да тела постоје као таква не само у нашој представи или менталној слици, већ такође и у реалности и стварно...

Шопенхауер.
 
Доказ за то је оно што се зове "филозофија".

Можда си некада чуо за тако нешто? За неког Барклија, Канта, Шопенхауера, Бергсона. Али, само си чуо, онако успут. А да си нешто од њихових дела и прочитао, открио би, на своје велико изненађење, да је идеалитет онога што зовеш "реални емпиријски објективан свет" доказан, да доказанији не може бити.

Nauka se zasniva na dokazima, a ne na "zato što je X to rekao, a on je veliki filozof i njegova teorija je moj favorit, pa je samim tim automatski u pravu".



То је и одговор на ово Драгољубово:


Драгољуб је овде изнео своје наивне материјалистичко позитивистичке догме као апсолутне истине, па се чуди зашто их сви не прихватају ?

Не прихватају их зато јер је давно доказано да је оно што је теби утувљено у главу као истина, то није.

А то што се људима нимало не свиђа такав атак на њихова утврђена мишљења, па и данас вековима после Барклија,Канта ,Шопенхауера и даље је за њих свет баш овакав какав га опажамо то је заправо питање за расправу:


Da pojednostavimo:

- filozof X tvrdi A, sa gnušanjem odbija i pomisao na B, o Z i C neće ni da raspravlja, jer ne želi da se spušta na nivo neopranih masa

- filozof Y tvrdi B i ne želi ni da čuje za A, jer je po njemu B jedino tačno i ispravno, a A je proizvod ludaka i bolesne mašte. C ga navodi na smeh, ali potajno smatra da je C bolje od A

- osoba Z, koju preziru i X i Y jer nije filozof, tvrdi C.


Ko i zašto presuđuje šta je ispravno/neispravno odnosno šta je filozofska istina/neistina, A, B ili C?
 
Poslednja izmena:
Nauka se zasniva na dokazima, a ne na "zato što je X to rekao, a on je veliki filozof i njegova teorija je moj favorit, pa je samim tim automatski u pravu".

Наука се не заснива на доказима него на претпоставкама.

Али, пошто, верујем, овакву јерес наспрам данас важећих материјалистичких догми, нешто је што први пут чујеш у животу да ти објасним мало боље:

Imamo tri vrste sudova: problematicni, asertoricni i apodikticki.
Ovi poslednji znace apsolutno istiniti, neosporivi.... i oni postoje. Pitanje je samo gde?

Verovali ili ne, u prirodnim naukama takvih sudova nema. Naucni metod ima posla samo sa problematicnim sudovima. Evo jedan primer zakljucavanja na temelju indukcije pri cemu je doneseni sud problematican:

Ako vidimo da jabuka pada sa grane danas a takodje je padala i juce, iz toga cemo indukcijom iz dva pojedinacna slucaja zakljuciti o opstosti to jest PRETPOSTAVITI da ce jabuka padati sa grane na zemlju i sutra. Ali samo pretpostavljamo ..ne mozemo biti sigurni. Mozda sutra jabuke pocnu leteti u nebo kada padnu sa grane. Ne mozemo imati apsolutnu sigurnost da ako se nesto desavalo juce desavace se tako i sutra. Da ce biti tako, samo pretpostavljamo, ili bolje reci verujemo.
Dakle, svi prirodni zakoni su problematicni sudovi a za one koji za ovako nesto prvi put cuju spomenucu jedno ime filozof "Dejvid Hjum" .

Pa koje su to onda neosporne istine?

Apodikticke apsolutne istine postoje samo u onim sudovima koji se ticu apriornih formi opazanja naseg razuma. Kao osnovni uslovi same mogucnosti saznavanja oni predstavljaju apsolutne istine jer tako mora biti i svako saznanje mora biti sa njima u skladu da bi uopste bilo saznanja. Sada i u vjeki vjekov.
Recimo primer:

" U jednoj ravni jednakostranican pravougli trougao nije moguc."

Evo ,ova istina je apsolutna. Takav trougao nije moguce napraviti danas i nece biti moguce sutra...nikada, to je apsolutna istina jer opisuje apriornu formu saznavanja naseg razuma ili odnos u prostoru.

Isto tako, i uvidi koji se ticu neposrednih cinjenica svesti jesu apodikticki, ali nisu dobri primer jer su tesko shvatljivi onom ko ih prvi put cuje.
Barklijeva korelativnost subjekta i objekta jeste takva istina koja glasi:

"Izvan svesti subjekta , objekat nije vise objekat".

Dakle, apsolutne istine postoje u naukama koje se bave apriornim formama samog saznanja kao i u filozofiji koja se bavi neposrednim cinjenicama svesti.

Da pojednostavimo:

- filozof X tvrdi A, sa gnušanjem odbija i pomisao na B, o Z i C neće ni da raspravlja, jer ne želi da se spušta na nivo neopranih masa
- filozof Y tvrdi B i ne želi ni da čuje za A, jer je po njemu B jedino tačno i ispravno, a A je proizvod ludaka i bolesne mašte. C ga navodi na smeh, ali potajno smatra da je C bolje od A
- osoba Z, koju preziru i X i Y jer nije filozof, tvrdi C.

Ko i zašto presuđuje šta je ispravno/neispravno odnosno šta je filozofska istina/neistina, A, B ili C?

Ово је последица декаденције до које је филозофија намерно доведена данас. Уобичајени став многих, у којме се исказује да је филозофија млаћење празне сламе.

На томе можемо пре свега да захвалимо Хегелу и камари сличних шарлатана, који су стварно били млатитељи празне сламе, па људи мисле да је сва филозофија таква.
 
Kako možeš znati šta drugi misle Ozi?
Na osnovu onog šta su rekli?:eek:
Ili ti to misliš da su oni rekli?:lol:
Ili je to samo tvoja predstava da su to oni neki tamo drugi rekli?!:hahaha:
:rotf:
Neverovatno kako ovaj Ozi istrajava na običnim refleksijama svesti...Kvaziparapsihologija...:hahaha1:
 
Ово је последица декаденције до које је филозофија намерно доведена данас. Уобичајени став многих, у којме се исказује да је филозофија млаћење празне сламе.

На томе можемо пре свега да захвалимо Хегелу и камари сличних шарлатана, који су стварно били млатитељи празне сламе, па људи мисле да је сва филозофија таква.

Ovo je čisto izvrdavanje odgovora.

Ja ne pokušavam da pokažem da je filozofija "mlaćenje prazne slame", već da je neegzaktna, skoro pa nazovi-nauka - iz prostog razloga što, u filozofiji, ne postoji definisani, egzaktni, i pre svega barem od većine prihvaćen sistem, koji se može primeniti u odlučivanju da li je jedna filozofska teorija ispravna ili nije.

Upravo zbog toga, moj primer je ono što "boli" vatrene zastupnike bilo koje "filozofske škole". Kako objasniti zašto je baš tvoj omiljeni filozof i njegovo viđenje sveta ispravno, kad postoji mnoštvo drugih koji to isto tvrde, samo za svoja viđenja, a viđenje i postavke "tvog" omiljenog filozofa odbacuju kao glupost?

Jer, kao što rekoh, ko odlučuje koje od viđenja je ispravno, tačno, bolje od drugog? Bez tako osnovne stvari kao što je utvrđen sistem evaluacije postavki, teza i teorija, kako se uopšte može govoriti o (egzaktnoj) nauci?
 
Poslednja izmena:
Ovo je čisto izvrdavanje odgovora.

Ja ne pokušavam da pokažem da je filozofija "mlaćenje prazne slame", već da je neegzaktna, skoro pa nazovi-nauka - iz prostog razloga što, u filozofiji, ne postoji definisani, egzaktni, i pre svega barem od većine prihvaćen sistem, koji se može primeniti u odlučivanju da li je jedna filozofska teorija ispravna ili nije.

Upravo zbog toga, moj primer je ono što "boli" vatrene zastupnike bilo koje "filozofske škole". Kako objasniti zašto je baš tvoj omiljeni filozof i njegovo viđenje sveta ispravno, kad postoji mnoštvo drugih koji to isto tvrde, samo za svoja viđenja, a viđenje i postavke "tvog" omiljenog filozofa odbacuju kao glupost?

Jer, kao što rekoh, ko odlučuje koje od viđenja je ispravno, tačno, bolje od drugog? Bez tako osnovne stvari kao što je utvrđen sistem evaluacije postavki, teza i teorija, kako se uopšte može govoriti o (egzaktnoj) nauci?
Osim toga,imamo problem s jezikom I to nepremostiv!
Da li reč može da posluži umesto misli I da se njom tačno komunicira? Ne? Jer dok jedan
govori jedno,drugi to razume "na svoj način" najblaže rečeno!:lol:
Witgenstein je čak ustvrdio da je igra rečima nepouzdana I neodgovarajuća za bavljenje metafizikom!
Metafizika iziskuje daleko bolje sredstvo za komunikaciju!

- - - - - - - - - -

Pazi, ti se vodiš pretpostavkom da je Svest posledica mozga, te da ne može biti svesti bez glave.

Međutim, svest se nalazi potpuno izvan univerzuma. To znači da možeš da sjebeš ceo univerzum, a i dalje si svestan.
Ne moš reči da se svest nalazi van Univerzuma kad se Univerzum nalazi u svesti...Jednostavno ta dva skupa čine uniju koja je I
deo svesti I deo Univerzuma...De malo logike yuta ili Jaguarko ili...nevmaj...;)

- - - - - - - - - -

NE SKREČITE S TEME! ! !
Dakle,šta to još ljudi ne mogu da private I odsudno utiče na njihovo formiranje mišljenja?!
 
Ovo je čisto izvrdavanje odgovora.

Ja ne pokušavam da pokažem da je filozofija "mlaćenje prazne slame", već da je neegzaktna, skoro pa nazovi-nauka - iz prostog razloga što, u filozofiji, ne postoji definisani, egzaktni, i pre svega barem od većine prihvaćen sistem, koji se može primeniti u odlučivanju da li je jedna filozofska teorija ispravna ili nije.

Upravo zbog toga, moj primer je ono što "boli" vatrene zastupnike bilo koje "filozofske škole". Kako objasniti zašto je baš tvoj omiljeni filozof i njegovo viđenje sveta ispravno, kad postoji mnoštvo drugih koji to isto tvrde, samo za svoja viđenja, a viđenje i postavke "tvog" omiljenog filozofa odbacuju kao glupost?

Jer, kao što rekoh, ko odlučuje koje od viđenja je ispravno, tačno, bolje od drugog? Bez tako osnovne stvari kao što je utvrđen sistem evaluacije postavki, teza i teorija, kako se uopšte može govoriti o (egzaktnoj) nauci?

Сваки филозофски суд мора имати разлог своје истинитости било у посредном, било у непосредном искуству. И оно му даје валидност , а не то што га је изрекао Кант, Шопенхауер, Јанко или Петко.

Искуство одлучује да ли је неки суд исправан или је празна тлапња.

Узмимо рецимо Барклијеву корелативност субјекта и објекта:

"Jer, to da je objektivno postojanje stvari uslovljeno jednim predstavljajucim subjektom, i da, prema tome, objektivni svet postoji samo kao predstava, nije nikakva hipoteza, a još manje odluka bez opoziva, ili cak nekakav paradokson uzet radi diskusije, vec je to najsigurnija i najednostavnija istina, cije je saznanje otezano samo time što je ona cak i suvise jednostavna, a svi ljudi nisu dovoljno razboriti da bi posli od prvih elemenata svoje svesti o stvarima."
Шопенхауер

То није хипотеза, то је чињeница, аподиктички суд. Ту се не каже "то је тако јер је то овај или онај филозоф рекао", већ се ту позива на искуство које је, међутим, у овом случају непосредно искуство. Увид у непосредне чињенице свести.
А то је оно на шта ви верници у науку нисте навикли. Ви мислите да је истина у епруветама и ретортама.
Епа, варате се.
 
"Jer, to da je objektivno postojanje stvari uslovljeno jednim predstavljajucim subjektom, i da, prema tome, objektivni svet postoji samo kao predstava, nije nikakva hipoteza, a još manje odluka bez opoziva, ili cak nekakav paradokson uzet radi diskusije, vec je to najsigurnija i najednostavnija istina, cije je saznanje otezano samo time što je ona cak i suvise jednostavna, a svi ljudi nisu dovoljno razboriti da bi posli od prvih elemenata svoje svesti o stvarima."
Шопенхауер

Ovaj Šopijev iskaz bi mogao biti tačan samo u slučaju da nije iskazan,A da nije iskazan niko I ne bi znao za njega,
a ni autor jer je odavno nije s nama...
Tako da toliko o apodiktičnosti tog iskaza...:mrgreen:
 
Ne postoji vreme-to je sećanje...
Postoje izmene pozicija I interakcije...Nose ih bozoni...
Filozofija nije baš pogodna za tu temu...

Ti se ne možeš odvojiti od materije kao nosioca samog postojanja. Kakvi bozoni? Sve što svojim opažanjem možeš primijetiti i postaviti u relaciju sa nečimdrugim... to je tvoja predstava čovječe. Stoga, nauka se bavi isključivo onim predstvaljenim te ne moe davati odgovore o samom postojanju. Nauka se bavi prašinom i jedino što može da čini validnim jeste zaključivati da je jedna čestica prašine u odnosu sa drugom česticom prašine zahvaljujući nečemu nepoznatom. Sada, ako to nepoznato uključimo u dokazivanje činjeničnog stanja tog odnosa, ostaje nam da zažmirimo na oba oka i da kažemo pronašli smo istinuo postojanju odnosa. Istina je dakle da nešto (nepoznato nam i čulima nespoznatno) već unaprijed određuje taj odnos kao i sve funkcije svih elementarnih čestica u tom odnosu. Eto, to je nauka. Nauka dakle nema žive veze o tom nepoznatom ali ima materijalne dokaze da to nepoznato stvara određene efekte u pojavi.

Nije šija nego vrat... to je tvoj stav. Dakle, obrni okreni ti se uvijek vratiš na fizičke dokaze a govoriš o samom postojanju koje ti konstantno ostaje 'nepoznata'. Meni to nije čudo. Zalud koristiš toliko mozga... kad ti je i mozak samo dio prašine...
 
Pomenuo sam na temi Krug da ljudski um ne moće da zamisli jer ne prihvata da je Big -Beng jedini takav događaj I da
Univerzumu sledi entropiski kolaps-razilaženje bez kraja.nestanak.
Nezamislivo zbog neprihvatanja I brže bolje se misli o ponovom Big-Bengu,kog,činjenice jasno govore,neće ponovo biti!

[/B]

Opet ću se vratiti na taj famozni Big Beng... hahahaha
Kada bih mogao da te uhvatim za ruku i izvedem u sam univerzalni Um shvatio bi da tog 'Big Benga' nikad nije bilo i nikad ga neće biti. To je opet suluda Ajnštajnova ideja koju svi vi, koji pokušavate da shvatitie univerzum kroz njegovu fizičku pojavu, prihvatate kao zdravo za gotovo. Zaključivanje na osnovu materijalizovane projekcije navodi te da svojim razumom tragaš za tim iluzornim pra-početkom...

Sve postoji u JEDNOM SADA. I početak i kraj su u tom SADA. Univerzum, to ti je kao kaleidoskop, mijenja se njegov izgled u tvojim očima, izgled onoga što se vidi u njemu ali ono što je u njemu i čini izgled slike mogućim niti pri tom nastaje niti prestaje da postoji. To je već postojeće nešto. Samo se dakle jednačine tog postojećeg nečega mijenjaju a jednačine mogu nastati i mijenjati se samo iz nečeg postojećeg, bilo da je to postojeće poznato ili pak nepoznato ti.
 
Nauka kakvu poznajemo ne prihvata neznanje. Odbacuje ga kao nepostojece ili makar nepotrebno.
Pojave kojima ne zna ni uzrok ni prirodu samo grupise u skupove, i tim skupovima dodeljuje neko zaebano zvucno ime. Od tog trenutka se prema tom skupu (ne)znanja ponasa kao prema apsolutnoj istini. Onda iz te velike ali neutemeljene istine unazad dokazuje unutrasnje elemente skupa.
Ne moze se pomocu vise nepoznatih objasniti jedna.
Nauka boluje od istih bolesti od kojih boluje covek, ali nju niko ne leci.
 
Opet ću se vratiti na taj famozni Big Beng... hahahaha
Kada bih mogao da te uhvatim za ruku i izvedem u sam univerzalni Um shvatio bi da tog 'Big Benga' nikad nije bilo i nikad ga neće biti. To je opet suluda Ajnštajnova ideja koju svi vi, koji pokušavate da shvatitie univerzum kroz njegovu fizičku pojavu, prihvatate kao zdravo za gotovo. Zaključivanje na osnovu materijalizovane projekcije navodi te da svojim razumom tragaš za tim iluzornim pra-početkom...

Sve postoji u JEDNOM SADA. I početak i kraj su u tom SADA. Univerzum, to ti je kao kaleidoskop, mijenja se njegov izgled u tvojim očima, izgled onoga što se vidi u njemu ali ono što je u njemu i čini izgled slike mogućim niti pri tom nastaje niti prestaje da postoji. To je već postojeće nešto. Samo se dakle jednačine tog postojećeg nečega mijenjaju a jednačine mogu nastati i mijenjati se samo iz nečeg postojećeg, bilo da je to postojeće poznato ili pak nepoznato ti.
Koliko ti je ovo plitko I naivno,a ti kratkovid...
Hajde malo apstraktnog mišljenja ili ,kako kaže Kant:sintetičkim sudovima apriori:Boldovano kažeš da se postojeće menja! Šta je to što postojeće menja?
Šta je to ta promena? Šta se tu dešava s postojećim? Nije li način opažanja baš to menjanje postojećeg? Šta je esencijalno postojećem?Menjanje?

El vidiš koliko si jok?:hahaha:
 
Nauka kakvu poznajemo ne prihvata neznanje. Odbacuje ga kao nepostojece ili makar nepotrebno.
Pojave kojima ne zna ni uzrok ni prirodu samo grupise u skupove, i tim skupovima dodeljuje neko zaebano zvucno ime. Od tog trenutka se prema tom skupu (ne)znanja ponasa kao prema apsolutnoj istini. Onda iz te velike ali neutemeljene istine unazad dokazuje unutrasnje elemente skupa.
Ne moze se pomocu vise nepoznatih objasniti jedna.
Nauka boluje od istih bolesti od kojih boluje covek, ali nju niko ne leci.

Suštinski problem nauka...
Otud toliko "logičkih I matematičkih"paradoksa! ! !
Aksiomi I apodikcije su samo obična verovanja da su najprostije istine!

Ozi I ne shvata svojim šopijevskim zatuljivanjem u um da je suštinska razlika realnog sveta I umnog sveta
u slabostima umnog sveta koji je nedovršen I invalidan...Informatički-fali mu dosta drajvera!
Moj davni predlog,a nisam jedini,je da se čovek pokuša povezati sa superkompjuterom preko brzog prevodioca
I to in line!
Poboljšanje našeg uma ne možemo očekivati- da će evolucija dovoljno brzo načiniti-izmodulirati,a otvorili smo već
stranicu nove Bajbl!:mrgreen:
 
Suštinski problem nauka...
Otud toliko "logičkih I matematičkih"paradoksa! ! !
Aksiomi I apodikcije su samo obična verovanja da su najprostije istine!

Ozi I ne shvata svojim šopijevskim zatuljivanjem u um da je suštinska razlika realnog sveta I umnog sveta
u slabostima umnog sveta koji je nedovršen I invalidan...Informatički-fali mu dosta drajvera!
Moj davni predlog,a nisam jedini,je da se čovek pokuša povezati sa superkompjuterom preko brzog prevodioca
I to in line!
Poboljšanje našeg uma ne možemo očekivati- da će evolucija dovoljno brzo načiniti-izmodulirati,a otvorili smo već
stranicu nove Bajbl!:mrgreen:

мошу издадосте за грумен телетине...
исуса заменисте за злочинца...
а показаше пут надума...
 
Poslednja izmena:

Back
Top