NEPRAVDA I KUKAVIČLUK NA FORUMU, zatvorena tema umesto dozvole za odgovor. Bolje onda obrišite temu, da bude pošteno!

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Ja i jesam krenuo sa pitanjem: Odakle ti ideja da će baš tebe neko da sluša?

Savet možeš da ponudiš odgovorom na neki post na bilo kojoj temi u bilo kom forumu krstarice. Ne moraš da otvaraš "radnju" pozivanjem na savete

Kredibilitet se stvara vremenom, kada dugo vremena ispoljavaš svoje znanje, razumevanje i već šta još želiš da ljudi misle/znaju o tebi. Ne možeš samo da "padneš sa Marsa" i da ti svi slušaju i veruju onome što pripovedaš
Hvala na tvom „savetu“, ali da razjasnimo: nije stvar u tome hoće li me iko slušati ili ne — već u tome što želim da ponudim pomoć i dobrovoljno delim svoje iskustvo sa svima kojima može koristiti. Ne otvaram „radnju“, već stvaram prostor za dijalog i razmenu mišljenja.

Kredibilitet se zaista gradi vremenom, ali ne preko izgovora da se saveti daju samo iza „doka“ i forme. Pravi kredibilitet dolazi iz iskrenosti, otvorenosti i volje da se pomogne, što je moja suštinska namera. Ako treba da čekam da me svi prihvate da bih mogao da pomažem, možda nikada ne bih ni započeo.

Nemojmo brkati želju za deljenjem znanja sa „padanjem sa Marsa“. Naš put je da se oslobodimo rigidnosti, a ne da se opterećujemo hijerarhijama i ko ima veći „status“.

Otvoren sam za konstruktivnu saradnju, a ne za blokade i neosnovane kritike.
 
A zašto me ne bi neko slušao, niko nije naučen rođen, od nečega se mora krenuti.
Već sam ti napisao kakva je procedura sticanja kredibiliteta
A zašto misliš da ne moram da otvaram radnju, kako ti to bolje znaš?
Pod jedan, po Pravilniku je zabranjeno reklamirati svoje usluge koje olako mogu da se pretope i u biznis (lajf kouč u tvom slučaju).
A pod dva, znam kako ovaj forum radi.
Zašto ne mogu da padnem sa Marsa, je l' ima neko pravilo, da li su Isusa slušali odmah njih milion ili jedan po jedan. Pričaš kao dete iz osnovne škole. Ili opet manipulišeš...
Naravno da možeš da probaš. Ako se krećeš u okvirima definisanim Pravilnikom, tema će ti opstati ali bez pravog kredibiliteta nećeš imati odziv. Barem ne onakav kakav si zamislio.
 
Već sam ti napisao kakva je procedura sticanja kredibiliteta
Znači zubar prvo popravlja svoje zube pa tek onda drugima. Ili treba da budem tvoj šegrt, možda sam ja arhi - sensei ako bi to mogao da prihvatiš.
Pod jedan, po Pravilniku je zabranjeno reklamirati svoje usluge koje olako mogu da se pretope i u biznis (lajf kouč u tvom slučaju).
A pod dva, znam kako ovaj forum radi.
Slažem se. To je tvoj teren.
Naravno da možeš da probaš. Ako se krećeš u okvirima definisanim Pravilnikom, tema će ti opstati ali bez pravog kredibiliteta nećeš imati odziv. Barem ne onakav kakav si zamislio.
Je l' nisi mogao blagonaklono, prijatno i ljubazno da mi kažeš i objasniš? Ako si već siguran u moje namere na koje si sumnjao? Je l' teško biti dobar dečko?
 
Zašto imaš potrebu da se mešaš i savetuješ tamo gde te niko nije pitao?
Ko ti je dodelio tu ulogu?
Ponašaš se kao neki samoproglašeni forumaški policajac.
Je l' možeš mene sad da zamisliš kao sektor unutrašnje kontrole koji vrši nadzor nad policajcem. Ako nije u tvojoj nadležnosti to gde si i šta radiš odnosno šta pričaš.

NISI NADLEŽAN!!!
 
Zašto imaš potrebu da se mešaš i savetuješ tamo gde te niko nije pitao?
Ko ti je dodelio tu ulogu?
Ponašaš se kao neki samoproglašeni forumaški policajac.
Je l' možeš mene sad da zamisliš kao sektor unutrašnje kontrole koji vrši nadzor nad policajcem. Ako nije u tvojoj nadležnosti to gde si i šta radiš odnosno šta pričaš.

NISI NADLEŽAN!!!
Eto, sam si sebi odgovorio apropo one teme koja ti je obrisana.
 
Eto, sam si sebi odgovorio apropo one teme koja ti je obrisana.
Pasivno-agresivno pokušavaš da se izvadiš tako što preusmeravaš krivicu na mene – klasičan manevar kada neko nema argument već koristi sarkazam i nadmoćnu pozu. Školski primer. Je l' imaš ti malo sopstvenosti. A ne da radiš kako su te dresirali.

Pa ja tebe čitam kao bukvar. Samo dublje toneš, bolje se spasi dok ti je ostalo još malo dostojanstva ako to uopšte imaš. Obrukaćeš se pred svima, izgubićeš autoritet.

Dakle, tvoj argument je: "eto, sam si sebi odgovorio"?
To nije odgovor, to je izbegavanje odgovornosti.
Znači, ja nemam prava ni da ponudim pomoć, a ti imaš prava da sabotiraš tuđe namere bez da te iko pozvao?
U čijoj si ti misiji? U svojoj, moderatorskoj, božanskoj – ili samo egoističnoj?

Ako si toliko svestan uloge koju igraš, onda bi trebalo da znaš i kad si izašao iz svoje nadležnosti.
Jer kad već pominješ obrisanu temu – obrisana je, ali nije nestala iz svesti. A razlog zašto je obrisana možda nije kršenje pravila, već to što je nečiji ego osetio pretnju.

Ako ti imaš pravo da namećeš ton, mišljenje i sarkazam – onda nemoj da ti bude čudno što neko drugi ima pravo da postavi ogledalo.
A to ogledalo si sada upravo ti – jer tvoj odgovor nije odgovor nego beg. I zato još jednom:

NISI NADLEŽAN!!!
 
Pasivno-agresivno pokušavaš da se izvadiš tako što preusmeravaš krivicu na mene
Otkuda sada krivica u jednačini?

Rekao sam ti samo da primeniš taj odgovor
("Zašto imaš potrebu da se mešaš i savetuješ tamo gde te niko nije pitao?
Ko ti je dodelio tu ulogu?")
na svoje uvodno pitanje u sada obrisanoj temi gde nudiš savete bez da ti je iko tražio..
 
Otkuda sada krivica u jednačini?

Rekao sam ti samo da primeniš taj odgovor
("Zašto imaš potrebu da se mešaš i savetuješ tamo gde te niko nije pitao?
Ko ti je dodelio tu ulogu?")
na svoje uvodno pitanje u sada obrisanoj temi gde nudiš savete bez da ti je iko tražio..
Zanimljivo kako još nisi shvatio — postoji ogromna razlika između nuditi pomoć i silom je nametati.

Ja sam otvorio temu, u svom prostoru, i napisao: "Ko želi – neka pita."
Ti si ušao bez pitanja, bez potrebe, bez poziva, i počeo da sečeš konopce na tuđem čamcu, a sad pitaš: "Otkud krivica?"

Ne, nije krivica — to je razlika između davanja prostora drugima i oduzimanja tuđeg prostora.

Ja sam ponudio mogućnost – ti si odmah počeo da postavljaš ograničenja.

Ja sam rekao: "Ako želiš savet – tu sam."
Ti si rekao: "Ko si ti da savetuješ?"

Pa eto, upravo ta tvoja reakcija jasno pokazuje da ne tražiš istinu, već dominaciju.
A kad neko ponudi da pomogne, ti ne pitaš kako – nego pokušavaš da ga diskvalifikuješ.

Zato si i zbunjen mojom rečenicom – jer nisi u stanju da razlikuješ otvorenu ruku od ispruženog prsta.

I da, bez uvrede – zaista sam zabrinut za tvoj kapacitet razumevanja suštine.
Ali još više za to što ti je bitnija kontrola nego komunikacija.

Znaš li ti da i mudrost može da ćuti, ali da ego mora da komentariše?

Ko je bio tvoj sensei, da mu pocepamo lažnu diplomu....
 
Odoh ja da ćutim
Rekao si da ideš da ćutiš da bi ispao mudar...
I to ne iz tišine, već iz poriva da poslednju reč imaš.
Zvuči poznato? Ego ti šapuće, a ti ga slušaš.

A nama zameraš što govorimo, jer – po tvojoj logici – ko god nešto kaže, odmah misli da je iznad drugih.
Ne, prijatelju. Nisu svi koji govore – egoisti. Neki govore jer znaju, jer hoće da pomognu, jer im je stalo.
A neki, pak, ćute kad treba, a pričaju kad niko ne traži – to je tek posebna veština zablude.

Pa ako već biraš mudrost ćutanja – biraj je dosledno.
A ako već moraš da pričaš, pričaj sa malo više poniznosti i širine.

Jer – da budemo iskreni – još mnogo, mnogo moraš da učiš.

I najvažnije: Poštuj kad neko želi da pomaže, makar drugačije nego ti.
 
Poslednja izmena:
Poremetio si mi ćutanje, pa da ti odgovorim.
Poniznost nikada, širina uvek.
Izvini što sam ti poremetio ćutanje ali da te čika Miša nešto nauči, da budeš pametan dečko u društvu.

Sine Sensei, ako nisi ponizan, to će ti biti jedan od najvećih grehova u životu. Jer to je najveća vrlina koja može da postoji kod čoveka.

Tužan sam jer ne znaš, žao mi je. Ali znaćeš od sada. I želim da ti pomognem da se osvestiš. Izvini što to radim bez pitanja ali ti si mi dao pravo.
Da budeš pravi čovek i pravi Sensei. Ali moraš da izgubiš EGO.

Poniznost u hrišćanstvu temelj svih vrlina.

Nije preterano reći da je bez nje, po hrišćanskom učenju, čovek slep za Boga.

Poniznost nije puzanje, nego uzdizanje bez gordosti.

U hrišćanstvu, poniznost je majka svih vrlina — jer bez nje ne možeš primiti ni milost, ni mudrost, ni ljubav. Isus Hristos, za hrišćane Bogočovek, oprao je noge svojim učenicima, da pokaže da prava veličina dolazi iz služenja, a ne iz nadmenosti.

U “Besedi na gori” Isus kaže:

"Blago siromašnima duhom, jer je njihovo Carstvo nebesko."

Tu siromaštvo duhom znači upravo — poniznost. Prazan ego, otvoreno srce.

A gordost, suprotnost poniznosti, u hrišćanstvu je prvi greh, greh demona koji je rekao: "Biću kao Bog", pa je pao. Dakle, bez poniznosti — čovek ne raste, nego pada misleći da raste.

U filozofiji (posebno kod mistika, stoičara, čak i istočnjaka), poniznost je razumevanje svoje male pozicije pred celinom — kosmosom, istinom, večnim zakonima.

Sokrat kaže: “Znam da ništa ne znam.”
To nije ponižavanje, već svetla skromnost razuma.

U taoizmu, Lao Ce kaže:

"Reke i mora su vladari svih dolina zato što teku u najniže mesto."
Drugim rečima, ono što je najniže, često je najdublje.

A ti, Sensei, kad kažeš “poniznost nikada”, ti nisi hrabar.
Ti si zatvoren.
I dok se kuneš u širinu, braniš svoj ego kao tvrđavu.
A pravo znanje — uvek ide ruku pod ruku s poniznošću. Jer zna koliko još ne zna.

Zato, bratac, čuvaj tu širinu — ali otvori i dubinu.
Bez nje, samo si balon koji lebdi iznad ogledala.

Nikad ne budi gord. Molim te. Spasi dušu.
 
Poniznost je odlika slabića koji to žele da prikažu kao vrlinu. Hrišćanstvo se i inače zapatilo među gubitnicima, kao način da se patnje lakše prebole.
Ne kažem da nema pravih vernika koji putem hrišćanstva mogu da pogledaju sebi u dubinu duše. Ali nemaju hrišćani tapiju na to. Mnogi drugi to znaju da urade i bez Isusa ili bilo kog drugog Boga.
 
Poslednja izmena:
Poniznost je odlika slabića koji to žele da prikažu kao vrlinu. Hrišćanstvo se i inače zapatilo među gubitnicima, kao način da se patnje lakše prebole.
Ne kažem da nema pravih vernika koji putem hrišćanstva mogu da pogledaju sebi u dubinu duše. Ali nemaju hrišćani tapiju na to. Mnogi drugi to znaju da urade i bez Isusa ili bilo kog drugog Boga.
Poniznost nije odlika slabića, nego snaga onih koji su prevazišli potrebu da se dokazuju.

U hrišćanstvu, poniznost nije gaženje sebe, već svesno odricanje od lažnog ega, gordosti i nadmenosti. To ne znači da se čovek ponižava, već da spoznaje svoju meru u odnosu na večnost, istinu i Boga. Isus nije bio slab, već najjači onda kad je ćutao pred Pilatom, dok su mu sudili nedostojni.

Naravno da ni hrišćani nemaju "tapiju" na duhovnu dubinu – ali hrišćanstvo jeste put kroz tamu ponosa ka svetlosti istine, a istina nikada ne stanuje u oholosti, već u tišini i skrušenosti.

Ko ne razume snagu tišine, ko poniznost vidi kao slabost, taj je i dalje rob ega koji mu se lažno predstavlja kao vrlina slobode. A zapravo, ne zna ni šta je sloboda – jer mu "ponos" piše scenarije, a ne savest.

I najzad – ne moraš verovati u Boga da bi bio dobar, ali ako istinski tražiš dobrotu, poniznost će ti jednog dana sama pokucati na vrata.

Sensei je ponizan kao Japanac, a japanci su narod časti, ne slabosti. Poniznost nije podaništvo, nego svesna snagasnaga onih koji nemaju potrebu da se dokazuju, jer su iznutra čisti. Bolje biti ponizan nego prizeman. A ti, koji je sve pomešao, i dalje veruješ da je buka dokaz snage, a tišina znak slabosti. No, kad bi znao razliku, ne bi se toliko branio.

Japanci se klanjaju (ojigi / お辞儀) kao izraz poštovanja, zahvalnosti, izvinjenja i poniznosti. To je duboko ukorenjen deo njihove kulture i ponašanja, s tačno određenim pravilima i nijansama.

Prizemnost je kad ti je pogled stalno na tuđem đonu, a poniznost kad spustiš svoj pogled iz poštovanja – ne iz straha.

Prizeman čovek ne vidi dalje od svog nosa i stomaka, a ponizan vidi sve – ali ne viče da je u pravu.

Japanci ti se klanjaju ne zato što su slabi, već zato što su jaki. Klanjaju se i kad su šefovi. I kad pobeđuju. Poniznost im je čast, ne slabost. To je kultura u kojoj se ne prekida, ne galami, ne pametuje napamet. Zato su najuređeniji narod na svetu – jer znaju koliko vredi TIŠINA i SKROMNOST.

A ko ne zna razliku između poniznosti i podaništva
– taj ne zna razliku ni između autoriteta i autoritarizma.


Za Japance, klanjanje nije samo etiketa. To je unutrašnji čin, znak da si svestan mesta drugog čoveka, da ne gledaš sebe kao najvažnijeg. U tom smislu, klanjanje je odraz duhovne poniznosti, iako nije religijski ritual.
 
Poslednja izmena:
Ma ništa nije sporno osim što je Sensei spamovao. Jer misli da je pametniji a nema ni profesionalnost za moderatora bilo koje teme. A kamoli ljudskost, pristojnost, ljubaznost... Da ne nabrajam.

Ako neko misli da je pametniji onda je to ego, kako on zna da nisam ja pametniji.
Mozes li bez boldovanja svakog svog posta.

Bilo bi lepo prema ostalim forumasima kada bi bold koristio samo kad zelis da naglasis nesto
 
Za Japance, klanjanje nije samo etiketa. To je unutrašnji čin, znak da si svestan mesta drugog čoveka, da ne gledaš sebe kao najvažnijeg.
Da..da..primjeri iz ne tako davne prošlosti najbolje "potvrđuju" ovo što pišeš o Japancima. Svi ih vole...mislim Japance...i dan, danas pamte japansku poniznost, poštovanje, čast...
 
NIJE ŽALBA U PITANJU NEGO IZNOŠENJE MIŠLJENJA O NEPRAVDI.
Tema na Psihologiji ti je zakljucana jer ti nisi strucno lice koje bi davalo savete korisnicima , plus je na temi dolazilo do nesporazuma a i svadje
Temu su zakljucali moderatori na Psihologiji ..I ova tema se zakljucava
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top