Osvrt iz mog ugla: Psihologija, postmodernizam i problem u diskursu na forumu

Pa o tome govorim da nikome na vrhu ni u SFRJ ni kasnije nije odgovarao postmodernizam, sto se tice kulturnih revolucija kao i samih revolucija, a i druge promene one uglavnom idu od gore ja dole; u slucaju postmodernizma on nikad nije bio zvanicni prigram, da se tako izrazim, vec se sirio preko aksdemika i njihovih studenata i uz idredjenu dozu simbioze s nekim drugim pokretima (npr hipi) ipak ostavio veliki uticaj, mada trenutno se cini da je i na zapadu dosao kraj i pitanje je da li cemo se vratiti na neku vrstu modernizma ili ce zaziveti metamodernizam.
Recimo kada poredim Zapad (EU), USA i nas deluje mi da tu postoji neka specifična skala.
Tipa USA je društvo koje je ekstremno individualistički orijentisano, ali je takođe i na neki način konzervativno - delimično u religioznom smislu, delimično u smislu superiornosti, EU je neka skoro pa zlatna sredina po pitanju ovog - generalno su otvoreni za sve i svašta, dok smo mi - kolektivisti, a što se osećaja superiornosti tiče samo smo jaki na rečima.
I neki moj zaključak je da naša sredina nije baš sposobna za shvatanje i primenu postmodernizma, bar ne na nekom većem planu, tako da ono naši nikada nisu ni probali da odu u tom pravcu jer nemaju kapacitet da razumeju nešto složenije.
Po meni mi generalno živimo u idiokratskom društvu, složene stvari prilično teško razumemo ...
 
Recimo kada poredim Zapad (EU), USA i nas deluje mi da tu postoji neka specifična skala.
Tipa USA je društvo koje je ekstremno individualistički orijentisano, ali je takođe i na neki način konzervativno - delimično u religioznom smislu, delimično u smislu superiornosti, EU je neka skoro pa zlatna sredina po pitanju ovog - generalno su otvoreni za sve i svašta, dok smo mi - kolektivisti,
Ovo je vezano za protestantizam, protestantske drzave su vise individualisticke, i imaju tendencije da su organizovanije i u samoj evropi se mogu videti ove razlike, a i SAD je preuzela tradiciju i ideje protestantizma i ta struja je uvek bila najjaca.
S druge strane kolektivisticke i tradicionalisticke drzave koje imaju tendenciju vece korumpiranosti.

Sto se postmodernizma, on sam po sebi ima puno mana, jednostavnim jezikom receno rusi, ali ne gradi nista- no kao medjustepenik je bio koristan jer je barem svojim skepticizmom i dekonstrukcijom barem ublazio te narative i ideologije koje su sve objasnjavale na relativno jednostavan nacin, npr kod komunizma se maltene sve svodilo na klasnu borbu, npr Karl Marksova recenica, uglavnom pogresno tumacena: "Religija je opijum naroda" Karl Marks nije mislio da je religija kao narkotik, u njegovo vreme je opijum bio i smatran je kao lek protiv bolova kao npr paracetamol ili brufen danas- tj ono sto je mislio da ljudi idu u crkvu zbog egoba i da si olaksaju bolove, a kad se stvori besklasno drustvo taj bol ce nestati i crkva ce izgubiti svoju privlacnost i postati bespotrebna, no mislim da se mozemo sloziti da su stvari komplikovanije od toga.
 
Ko odredjuje koji su najbolji argumenti?
Сами саговорници, под условом да знају да препознају добар аргумент. Ако имају ограничено знање, или недостатак дисциплине, могу да нађу логичког модератора који ће их усмеравати. Ако немају никаквог знања, онда имају опцију да нађу арбитра од поверења који ће да пресуди.

Umetnost i estetika, etika i moralne vrednosti, religija?
To su sve konstrukti i ko onda moze da presudi ciji argument je bolji?
Нису конструкти.
 
Tradicionalizam je obican besmisleni narativ- tradicija od pre 20, 50 ili 100 godina se razlikuje i u koju tradiciju treba da se vratimo?
Не бих се сложио да је бесмислен наратив. Традиционалнизам је идеја да нове генерације треба да уче од претходних уместо да почињу од нуле. Учити од нуле је хендикеп. Осим тога, много је лакше манипулисати табула расама. Трансфер мудрости је заправо главни разлог зашто се мушкарци размножавају. Без тога, деца немају много смисла. А циљ није да се вратиш некој одређеној традицији, већ да научиш што више можеш од њих. Оно што је добро, да задржиш. Оно је што је лоше, да одбациш. Оно што може у данашње време да се примени, да примениш. Оно што не може, да оставиш на страну. А да би све то урадио, мораш озбиљно да се потрудиш да разумеш зашто су људи некада радили оно што су радили уместо да се водиш личним преференцијама и модерним друштвено обавезним предрасудама ( што је оно што анти-традиционалисти раде. )

Рекао бих да ти је тема превише сложена да би могла да се води продуктивна расправа. Није добро расправљати о превеликом броју ствари одједном. Тако се не стиче дубоко разумевање.
 
Poslednja izmena:
Ovo vam nije kul, ako ste vec morali da prebacite mogli ste je u filozofiju ili barem da mi kazete istinu zasto se prebacuje, ako me neko zove da pripomognem ovekivao bi da ima dovoljno obzira i da ne manipulisete, ulozio sam par sati u ovu temu iz drugarstva i iz afiniteta prema pdf psihologija.
Бизарно.
 
И зашто је "Како сте данас?" на Психологији? 🤔

Već postoji jedna slična i najverovatnije ću je spojiti sa njom..ili ja ili Urwald.

Za tu postojeću temu, jedan od administratora je rekao da ostaje, jer ima i psihologije u njoj i da je ok. Da je rekao da brišem, izbrisala bih.

Treba samo da se pročita 16-17 strana i vidi da je sve u redu.
 
Već postoji jedna slična i najverovatnije ću je spojiti sa njom..ili ja ili Urwald.

Za tu postojeću temu, jedan od administratora je rekao da ostaje, jer ima i psihologije u njoj i da je ok. Da je rekao da brišem, izbrisala bih.

Treba samo da se pročita 16-17 strana i vidi da je sve u redu.
Samo da pitam
To spajanje tema... Nekad bude neproduktivno
Nisu sve teme iste, to je kao da mi neko spoji (desilo se pa sam reagovao) sitni prah ness kafe sa krupnijim ness kafa zrncima.
Sve ima svoje
 
Već postoji jedna slična i najverovatnije ću je spojiti sa njom..ili ja ili Urwald.

Za tu postojeću temu, jedan od administratora je rekao da ostaje, jer ima i psihologije u njoj i da je ok. Da je rekao da brišem, izbrisala bih.
Тема је за Сваштару. Нема везе с психологијом. А ова која има везе с психологијом је на подфоруму "Правда и неправда". Да не добијам реакције и одговоре, вероватно бих заборавио на њу, јер на овај подфорум не залазим.
 
Традиционалнизам је идеја да нове генерације треба да уче од претходних уместо да почињу од нуле. Учити од нуле је хендикеп. Осим тога, много је лакше манипулисати табула расама.
Sto se transfera znanja tice slazem se, to je vrlo korisna stvar i jedan grcki filozof je rekao da je ne prenositi znanje i iskustvo najveci greh- medjutim rekao bih da to nema veze s tradicionalizmom, nisam siguran koja je tacna definicija tradicije no meni se cini da je to izgovor da se odrzi status quo- kako na kolektivnom tako i na individualnom nivou uvek postoji sukob izmedju dela koji zeli nekakve promene i one koji zele da zadrze status quo, no resenje je da su promene uvek potrebne da se uvek mora menjati, unapredjavati- naravno laganim tempom, celi zivot se i sam borim protiv rutine- ljudski um tezi ka rutini jer je osnovni cilj ljudskog uma da cuva energiju- medjutim preterana rutina vodi do propadanja.
Сами саговорници, под условом да знају да препознају добар аргумент. Ако имају ограничено знање, или недостатак дисциплине, могу да нађу логичког модератора који ће их усмеравати. Ако немају никаквог знања, онда имају опцију да нађу арбитра од поверења који ће да пресуди.
Sami postmodernisti su rekli da je svaki narativ subjektivan (i samim tim i argument) i tu se slazem, medjutim ne slazem se (barem ne u potpunosti) da je i nauka narativ i samim time subjektivan- posto je po mom misljenju nauka algoritam- medjutim i s naucne strane cesto otkrijemo da je neki zakon netacan ili neki su nedokazani i nepotpuni, cak i u matematici ima teorema koje dokazuju da ni matematika nije uvek u pravu- tako da cesto ne postoji presudan argumenat koji bi dokazao da je neko u pravu, a sa stanovnista estetike, morala i nekih drugih kategorija to je nemoguce- ili kao sto kaze poslovica: "O ukusima ne treba raspravljati." jednostavnoi postoje kategorije gde jedno misljenje nije niti bolje niti vrednije od nekog drugog niti se ikako moze dokazati, mada se ne slazem s PoMo stavov da su svi stavovi i pristupi jednako validni (ili ne).


Рекао бих да ти је тема превише сложена да би могла да се води продуктивна расправа. Није добро расправљати о превеликом броју ствари одједном. Тако се не стиче дубоко разумевање.
Apsolutno se slazem.
 
Sto se transfera znanja tice slazem se, to je vrlo korisna stvar i jedan grcki filozof je rekao da je ne prenositi znanje i iskustvo najveci greh- medjutim rekao bih da to nema veze s tradicionalizmom, nisam siguran koja je tacna definicija tradicije no meni se cini da je to izgovor da se odrzi status quo- kako na kolektivnom tako i na individualnom nivou uvek postoji sukob izmedju dela koji zeli nekakve promene i one koji zele da zadrze status quo, no resenje je da su promene uvek potrebne da se uvek mora menjati, unapredjavati- naravno laganim tempom, celi zivot se i sam borim protiv rutine- ljudski um tezi ka rutini jer je osnovni cilj ljudskog uma da cuva energiju- medjutim preterana rutina vodi do propadanja.
Традиција је скуп знања који се преноси с генерације на генерацију. Сврха је да се омогући наредним генерацијама да брже напредују. Да нема тога, свака наредна генерација би понављала грешке свих претходних. Наравно, тај скуп знања није нужно без грешака и недостатака. То се подразуемва.

И није тачно да је промена увек добра.

Хоћемо ли да мењамо мишљење да је 2 + 2 = 4 само зато што је дуго времена третирано као истина?

Много њих је против традиције, не зато што су стварно пронашли мане, већ просто зато што им се не свиђа.

Доста њих је против традиције јер имају проблем с ауторитетом.

И један део њих је против традиције јер желе по сваку цену да се докажу као изузетно оригинални мислиоци.
 
Poslednja izmena:
Da li se slažete s mojim mišljenjem da je postmodernizam na Zapadnom Balkanu uglavnom prespavan, te da to jedano od razloga manjka tolerancije prema svemu što je drugačije i odstupa od društveno percipiranih normi?

Da li je i ako jeste- zašto je, prema vašem mišljenju, teško održati smislen i konstruktivan razgovor na forumu?

Zašto mnogi učesnici foruma imaju teškoća da prihvate različita mišljenja i perspektive, već iznova nameću sopstvene stavove i moralne vrednosti, često ponavljajući isto kao švaba tralala?

Koliko ste spremni da prihvatite drugačije stavove i vrednosti i od čega to zavisi?
Postmodernizam je po definiciji u suprotnosti sa logikom, stoga mnogo zavisi od konteksta i ugla posmatranja.
Eto ti odgovora na pitanje...
 
И није тачно да је промена увек добра.

Хоћемо ли да мењамо мишљење да је 2 + 2 = 4 само зато што је дуго времена третирано као истина?
Promena nije uvek dobra, ali svet i citav univerzum se uvek menja i to je cinjenica, i sama tradicija se menja i evoluira samo sto uglavnom kaska iza napredka,
tradicija i religija je s moje racke gledista socijalni konstrukt i svako ina pravo da veruje u sta god hoce (dok god nije na stetu drugoga)- medjutim naturati nekom tradiciju je pogresno jer svako treba da ima svoj put jer npr ne zeli svako da slusa arlaukanje s guslama, mislim da hijerarhije treba stvarari po kompetenciji ne po tradiciji- glava kuce treba da bude osoba koja je najkompetentnija, ako je zena konoetentnija onda u toj kuci zena treba da bude glava kuce.

2+2=4 nema mnogo veze s tradicijom.
 
Postmodernizam je po definiciji u suprotnosti sa logikom, stoga mnogo zavisi od konteksta i ugla posmatranja.
Eto ti odgovora na pitanje...
Postmodernixam nije iskljuciv protiv logike, vec samo dovodi u pitanje mnoge zakljucke i pretpostavke, i cesto se koristi s paradoksima- a sami paradoksi su dokaz da logika nije uvek u pravu.

Zapravo logija je jedna od najcesce pogresno upotrebljavanih reci- jer kad kazemo logicno razmisljanje zapravo uglavnom mislimo na racionalno razmisljanje.
 
nisam siguran koja je tacna definicija tradicije

Ево ја могу да ти понудим дефиницију која, за разлику од оних из речника, није „објективна“ (тј. апстрактна до безличности) већ из ње избија воља.

Традиција је склоп обичаја који гарантује претходно достигнут степен моћи.

Пошто је природа моћи таква да се тешко достигне, а лако губи, традиција гледа на промене подозриво. Није тачно да је потпуно затворена за њих, али ће их узети у обзир тек када доказано воде на виши ступањ моћи од тренутног. У историји се то дешавало најчешће када један народ покори други и тиме га натера да се озбиљно замисли над собом.

na kolektivnom i na individualnom nivou uvek postoji sukob izmedju dela koji zeli nekakve promene i one koji zele da zadrze status quo, no resenje je da su promene uvek potrebne da se uvek mora menjati, unapredjavati

Стоји да су промене неопходне, али питање које пре њиховог увођења треба да се поставља је „Да ли ће нас ова промена учинити моћнијим у великој утакмици живота?“ а не „Да ли ће ова промена донети највећу количину среће највећем броју људи?“
 
Postmodernixam nije iskljuciv protiv logike, vec samo dovodi u pitanje mnoge zakljucke i pretpostavke, i cesto se koristi s paradoksima- a sami paradoksi su dokaz da logika nije uvek u pravu.

Zapravo logija je jedna od najcesce pogresno upotrebljavanih reci- jer kad kazemo logicno razmisljanje zapravo uglavnom mislimo na racionalno razmisljanje.
ne bi te ja zadrzavao, obzirom da si ti sebi sve lepo objasnio :)
 
Promena nije uvek dobra, ali svet i citav univerzum se uvek menja i to je cinjenica, i sama tradicija se menja i evoluira samo sto uglavnom kaska iza napredka,

Промена мора бити рационална. А често то није. Некад и намерно.

Ресторанима је у интересу да нико не једе код куће. Улагањем у анти-традиционалне покрете, као што је феминизам, власник ресторана би могао да наговори жене да се посвете каријери, чиме би повећао број клијената, јер не би имао ко да кува код куће. Нешто слично је покушао Фројдов сестрић Едвард Бернајз када га је запослио власник једне тобако компаније.

Међу постмодернистима има доста њих који инсистирају на томе да основна три закона логике заправо уопште нису закони логике ( закон истоветности, закон противуречности и закон искључења трећег. ) То што немају валидне аргументе их не спречава да иду около и трују мозгове.

Није тешко безумно мењати.

tradicija i religija je s moje racke gledista socijalni konstrukt i svako ina pravo da veruje u sta god hoce (dok god nije na stetu drugoga)- medjutim naturati nekom tradiciju je pogresno jer svako treba da ima svoj put jer npr ne zeli svako da slusa arlaukanje s guslama, mislim da hijerarhije treba stvarari po kompetenciji ne po tradiciji- glava kuce treba da bude osoba koja je najkompetentnija, ako je zena konoetentnija onda u toj kuci zena treba da bude glava kuce.

"Свако има право да верује у шта хоће докле год није на штету другога" је нешто око чега се сви слажу.

Неслагање је управо око тога шта је штетно, а шта није.

Не знам ко те то присиљава да слушаш гусле? Мирољуб Петровић? Вукојица Сандић? Гусле јесу део српске традиције али то не значи да требаш да их слушаш.

Слажем се да друштвена хијерархија треба да се успостави на основу тога колико је ко компетентан. Међутим, и то је нешто око чега се мање више сви слажу. Не знам која се то традиција не слаже с тим. Проблем је више у питањима као што су "Коме веровати на реч?" и "Који метод користити како би одредили ко је колико компетентан?"

2+2=4 nema mnogo veze s tradicijom.

Како нема? Зар то није пример знања које се преноси с колена на колено? Или мислиш да су само гусле део традиције?
 
Промена мора бити рационална. А често то није. Некад и намерно.
Promene su vrlo slozeno pitanje, kod sustinskih promena je problem sto je tesko predvideti krajnji ishod jer je previse varijabli i jedna sitnica moze uzrokovati totalno drugacije ishode (butterfly effect) vecina promena su rezultat spleta niza okolnosti ili kao kod evolucije gde vecina promena dolazi kod nasumicnih genetskih mutacija, ono sto na engleskom nazivaju “noise”.
Слажем се да друштвена хијерархија треба да се успостави на основу тога колико је ко компетентан. Међутим, и то је нешто око чега се мање више сви слажу.
Gledano s tacke postmodernizma: Ko je taj ko odlucuje sta je kompetencija i ko je kompetentan?

A posmatrajuci situaciju u svetu, rekao bih sa je piranje validno, jer merila kompetencije su u najmanju ruku sumnjiva, tj cesto su merila razna religijska, dogmatska, tradicionalna trabunjanja, ekonomske mogucnosti i dobar PR su veca prednost od komoetencije.
 
Gledano s tacke postmodernizma: Ko je taj ko odlucuje sta je kompetencija i ko je kompetentan?

Ја то видим овако:

С обзиром да смо као цивилизација дошли дотле да не можемо да се сложимо ни око значења основних појмова, наивно је мислити да ћемо дати колективни одговор на то шта је компетенција и ко је компетентан.

А то значи да нам преостаје једино насиље. Друштво ће се у неком тренутку поделити у две или више фракција које ће се тући све док једна од њих не превагне. И управо ту ће се показати колико је постмодернизам фаличан, јер они који мрзе истину до те мере да негирају логику и очигледне чињенице једноставно не могу да прођу добро у игри у којој је немогуће победити без уважавања стварности и потпуне искрености према себи.
 
Spiralna Dinamika

Spiralna dinamika je model koji pokazuje evoluciju/napredak sistema vrednosti kako pojedinaca tako i drustva. Svaki nivo ima svoju boju i objasnjava skupom vrednosti i prioritetima koji cine uverenja i motivaciju. Ljudi i drustva se krecu kroz ove razine zavisno od ekonomskih, sociopolitickih uslova, izazova itd...
Takodje mediji i obrazovanje imaju veliki uticaj ka kom nivou gravitira drustvo, trenutno ima 8 ili 9 nivoa (zavisno od modela). Pojedinci obicno obuhvataju 3 ili vise nivoa- gravitraju ka jednom, ali imaju i elemente barem 2 druga nivoa).
I pojedinci i drustva mogu napredovati, ali i regresirati tj spustiti se nize.

1. Bež (arhaicno drustvo)- Na bez nivou, covek funkcionise iskljucivo kroz instinkt. Nema svesti o sebi ni o drugima, vec samo refleksna reakcija na opasnost, glad, hladnocu. Ovaj nivo je prisutan kod novorodjencadi, ljudi u ratnim zonama, izbeglicama, ili u ekstremnim uslovima prezivljavanja.

2. Purpurna (plemenske zajednice) tradicija i verovanje u duhove predaka. Pravila se postuju jer su "uvek bila takva". Plemenska lojalnost je iznad individualne slobode.

3.Crvena (ratnicke zajednice, neki narodi u ratnim zonama) Crvena razina donosi rast ega. Pravila se ignorisu, a autoritet se izaziva. Impulsivnost, agresija i potreba za kontrolom su dominantne. Ovaj nivo je cesto prisutan kod ratnickih zajednica, gangova ali ova faza je faza kroz koju tinejdzeri prolaze tj stadijum kada postaju buntovni.. Svet se dozivljava kao arena u kojoj treba pobediti – po svaku cenu.

4. Plava (Tradicionalizam, uniformnost, konformizam, nacionalizam) Verovanje u vise principe – zakon, religiju, moral. Postoji jasna podela na dobro i zlo, ispravno i pogresn, a svrha zivota je sluziti toj vecoj istini. Plavi nivo je temelj tradicionalnih drustava, vojske, religijskih institucija, (ultra)nacionalnih drzava.
Dogmatizam, binarno razmisljanje, pojedinci i drustvo crpe identitet iz etno/nacionalnog/religijskog identiteta i privrzenost grupi je iznad svega, svaki percipiani napad na grupu za koji se pojedinac veze se dozivljava kao napad na licnost, nespremnost na sporazume, nizi nivo tolerancije kako na individualnom tako i na kolektivnom nivou. Dosta zemalja i pojednica pripada ovom nivou

5.Narandzasta (Modernizam, demokratija, individualizam, materijalizam) Narandzasta nivo se javlja kada pojedinac zeli da se oslobodi kolektivnih okvira i da sam definise svoj put. Stvari se objasnjavaju kroz nauku, ocekuju se racionalna i naucno dokazana objasnjenja, folus je na karijeri, postignucu, drustvenom i materijalnom "uspehu", cesto vodi ka pohlepi i cak eksploataciji, ljudi/drustva na ovom nivou imaju tendenciju da gledaju snishodljivo na ljude koje smatraju "ispod" sebe, znaju biti arogantni i ne prihvataju arguemente koji nisu potvrdjeni opipljivim naucnim dokazima i nemaju vremena za duhovne stvari.
Neke razvijene zemlje spadaju/gravitiraju ka ovom nivou.

6. Zelena (Postmodernizam, jednakost, zajednistvo, pluralizam) Zelena/postmodernisticka svest donosi empatiju, inkluzivnost i borbu za prava svih. Hijerarhije se odbacuju, a odnosi postaju centar licnog i drustvenog zivota. Covek tezi harmoniji, razumevanju i zajednickom rastu. Zelena razina je prisutna u pokretima za ljudska prava, ekologiju, psihoterapiji. Nepostojanje nekog dominantnog narativa, pluralizam i relativizam cesto dovodi do paralize u odlucivanju.
Zeleni/Postmodernisti propovedaju toleranciju, prihvatanje, ljubav i mir, ali cesto i sami ne mogu da podnesu one koji misle drugacije. Skloni su ispadima besa i ljutnje kada se suoce sa covekom koji nije potpuno tolerantan prema svima, koji nije uvek pun ljubavi. Zaista ne mogu da razumeju zasto se to desava: "gde je covecanstvo pogresilo? Kada smo izgubili ljubav i zajednistvo?"
Ni jedna drzava nije na ovom nivou, sem odredjenih grupacija, pokreta, jedan od primera bi bio hipi pokret, takodje poneki ekoloski pokret, pokret za zastitu zivotinja i sl...

7. Žuta (integralni)- nema mnogo pojedinaca u ovoj grupi i na ovom nivou- ljudi na ovom nivou su prva grupa koja razume sve prethodne nivoe ne osudjuje, vec povezuje. Covek postaje sposoban da razmislja sistemski, da resava kompleksne probleme, ljudi na ovom nivou ne namecu svoje misljenje, ne resavaju probleme ikakvom prisilom vec pokusavaju da stvore uslove koji ce resiti probleme.

8. Tirkizna (holisticka)- retkost; svest o medjusobnoj povezanosti svega – pojedinca, zajednice, prirode, univerzuma. Duhovnost, nauka i kolektivna inteligencija se stapaju u jedinstven pogled na svet. Odluke se donose u skladu sa dugorocnim dobrom za sve.
 
Autor Vuk Stambolovic je 2002 radio clanak gde je kroz model spiralne dinamike objasnio situaciju u Jugoslaviji i Srbiji (cini mi se da je situacija od tada zapravo jos pogorsana), ovo su bili zakljucci:

Regresija umjesto tranzicije

Iako je Jugoslavija imala dobre šanse za uspješnu tranziciju (liberalniji sistem, otvorenost prema Zapadu), umjesto toga je zapala u ratove i regresirala na egocentričnu i eksploatativnu razinu svijesti.
• Dominacija nacionalizma i retro-socijalizma
Politička struktura se promijenila, ali vrijednosti nacionalizma i retro-socijalizma ostale su dominantne u kulturi i identitetu. To je spriječilo istinsku transformaciju društva.
• Potrebne promene
Autor predlaže da bi Srbija mogla napredovati ako razvije:
• hijerarhiju autoriteta,
• sposobnost samoproučavanja,
• široko rasprostranjeni entuzijazam.

Uglavnom mislim da Srbija spada u Plavi nivo, i da vecina gradjana i ubedljiva vecina forumasa takodje spada u Plavi nivo, i da je zbog toga nivo tolerantnosti dosta nizak.

Koje je vase misljenje?

Ka kojem nivou vi gravitirate?
 

Back
Top