@Nik018
Po nicku bih rekao da si Nišlija... ništa se ne boj, samo u boj
Ko te vodi? Dr.Velja Kostić, ili Konstantinovićka? Oboje su super, a pomenutom gospodinu Kostiću dugujem svoje dobro raspoloženje sada i zdravlje...
Da... vrlo je neprijatno biti infektivan po okolinu. Petnaest godina sam imao taj osećaj. Ja sam HCV popasao 1992-ge, tada nije postojao Pegasys i Copegus, a meni je bila tek 21 godina...

Ufff... ja sam bio poštenjačina i kad se smuvam sa nekom curom, kažem od čega bolujem. Odmah su sledile suze, a za njima šut u dupe. One hrabrije, koje su ostajale samnom ga nisu zaradile, a bilo je dosta sexa i bez prezervativa (ne kažem da tako treba i da tako ne može da se prenese, već samo pričam svoja iskustva).
Najbitnija stvar je izbegavati sex za vreme ciklusa kod žene (uvek sam to poštovao) i izbegavati analni sex (na sreću, uvek mi je i pomisao na to bila odvratna).
Bitno je da osoba sa kojom si ne dodje u kontakt sa tvojom krvlju! Takodje nemoj da koristiš tudji brijač, ili nekome pozajmljuješ svoj, četkicu za zube isto (to su već stvari kulture), a ako te slučajno napadne vampir, reci mu: -Slobodno prijatelju! Samo ti ujedaj i srči, pa ćeš i ti da zaglaviš kod dr. Velje Kostića!
Ali... izlečićeš se ti, pa će proći i taj jeziv osećaj usamljenosti infektivnog čoveka, koji je meni dobro poznat

Dok sam imao HCV mislio sam kako sam shvatio kako je zdravlje najbitnije u životu... I to se brzo zaboravi, pa moram sebe da podsećam kako mi je bilo do pre koju godinu, pa sada čim primetim kod sebe elemente gramzivosti, ljudske bahatosti i slične (ljudske) osobine moram sebe da opiminjem... Sve se zaboravi, pa i ta muka i život ide dalje...
Sada nisam infektivan i ne moram nikoga da molim da mi ne okreće ledja, a usput sam i mnogo dobar frajer

,pa ako te brine što su ulice Niša ponekad krvave, nemoj da se bojiš. Nije se desio nikakav pokolj! To ženska srca krvare zamnom
Usput... Nemojte se previše oslanjati na čitanje po net-u. To sam i ja radio i zagorčavao sebi život. Ipak, onaj ko ti vodi terapiju (ako je dobar lekar) zna najbolje, jer sve zavisi od slučaja do slučaja.
Ja sam zbog kilaže umesto 1000-1200 mg Copegusa pio 800 mg (procena lekara). Neutrofili su mi stalno padali pa su doze non-stop smanjivane, a na pola terapije sam imao pauzu od... ako se dobro sećam... tri nedelje. Pre terapije mi je broj kopija virusa bio 2.500.000. Uz smanjenja doza, pauzu od tri nedelje itd. mislio sam da nema šanse da budem negativan i objašnjavo se sa lekarom. Tražio sam neupogen (čitao na forumima) , insistirao na većim dozama Pegasys-a bez obzira na niske neutrofile, ali... dr.Kostić je radio onako kako je mislio da treba i bio je u pravu, a (na sreću) ja sam grešio... I pored svih forumskih priča i saveta, ipak onaj ko vodi terapiju zna najbolje. pa sam ja sada negativan, šarmantan i neodoljiv
Evo kako je izgledao tok moje terapije (još čuvam evidenciju koju sam pisao u word-u):
Terapija
Pegasys + 800 mg Copegus-a (2 X 2)
7.6.2006 – 28.5.2007
Primljeno:
5X180
1X135
1X180
1X90
1X180
5X135
3X180
3X135
2X180
2X135
2X180
Pauza –dve doze (tri nedelje od poslednje inekcije)
3X180
1X135
1X90
4X135
1X90
1X135
1X180
3X135
3X180
1X135
1X90
4X135