NEOSTVARENOST

svakako da nisam povrsan..a mozda je trebalo da budem

Da li si površan, ili nesretan, zaista ne znam...samo vidim da mi uporno izvrćeš reči....

Možeš da imaš IQ i 150...to ne garantuje ostvarenost, ili sreću, na bilo kom polju....suština sreće je u sposobnosti čoveka da je doživi, prepozna...a za tako nešto ti treba ona druga inteligencija, emocionalna...
 
Poslednja izmena od moderatora:
Da li si površan, ili nesretan, zaista ne znam...samo vidim da mi uporno izvrćeš reči....

Možeš da imaš IQ i 150...to ne garantuje ostvarenost, ili sreću, na bilo kom polju....suština sreće je u sposobnosti čoveka da je doživi, prepozna...a za tako nešto ti treba ona druga inteligencija, emocionalna...
kao i svaka druga m/z komunikacija svodi se na gluve telefone..
ok.emocionalna inteligencija..
ja kazem da 85% ukupne ljudske srece dolazi kroz medjuljudske odnose ..50% kroz specifican vid m/z odnosa..
i onda dolazimo do sledeceg zakljucka..sta vredi jednoj strani svekolika intelignecija ovog svemira ako je druga strana nema
 
kao i svaka druga m/z komunikacija svodi se na gluve telefone..
ok.emocionalna inteligencija..
ja kazem da 85% ukupne ljudske srece dolazi kroz medjuljudske odnose ..50% kroz specifican vid m/z odnosa..
i onda dolazimo do sledeceg zakljucka..sta vredi jednoj strani svekolika intelignecija ovog svemira ako je druga strana nema

Vidim da voliš da vrednuješ, meriš i analiziraš....
Ovo je zaključak, ili pitanje? Ako je zaključak, onda je subjektivan...

Ta potreba da se nešto jasno definiše, analizira, uokviri nekim zaključcima (opet subjektivnim) nikako ne može da bude realna...ako pričaš o međuljudskim odnosima, onda prestani da kalkulišeš...I jasno stavi do znanja toj drugoj osobi da je ceniš i smatraš vrednom...bar će ona o tebi imati lepo mišljenje, bez obzira što je u sebi potcenjuješ...a samim tim dobijaš kvalitetniji odnos...

Zaključak: u dubini duše si ostvaren, makar preko tih odnosa sa drugim ljudima, bili oni na istom "nivou" kao ti, ili ne...
 
Vidim da voliš da vrednuješ, meriš i analiziraš....
Ovo je zaključak, ili pitanje? Ako je zaključak, onda je subjektivan...

Ta potreba da se nešto jasno definiše, analizira, uokviri nekim zaključcima (opet subjektivnim) nikako ne može da bude realna...ako pričaš o međuljudskim odnosima, onda prestani da kalkulišeš...I jasno stavi do znanja toj drugoj osobi da je ceniš i smatraš vrednom...bar će ona o tebi imati lepo mišljenje, bez obzira što je u sebi potcenjuješ...a samim tim dobijaš kvalitetniji odnos...

Zaključak: u dubini duše si ostvaren, makar preko tih odnosa sa drugim ljudima, bili oni na istom "nivou" kao ti, ili ne...
e sad cu navesti pitanije..sta ce biti ako ta osoba recimo mene potcenjuje? potcenjujem ja nju potcenjuje ona mene i mi imamo iluizju tamo nekog odnosa u koji ni jedna strana ne veruje
 
e sad cu navesti pitanije..sta ce biti ako ta osoba recimo mene potcenjuje? potcenjujem ja nju potcenjuje ona mene i mi imamo iluizju tamo nekog odnosa u koji ni jedna strana ne veruje

Ti pričaš o neiskrenom odnosu, ja ti pričam o postizanju nekog kvaliteta, zbog ovog zaključka :
...sta vredi jednoj strani svekolika intelignecija ovog svemira ako je druga strana nema...
Ako osoba nema kvalitet, uzaludno je gubiti vreme, nema potrebe stvarati bilo kakvu iluziju, mada, ako se malo osvrneš oko sebe videćeš stravičnu dozu licemerja, među ljudima...i što je najgore, to im nimalo ne smeta...Ono u gornjem postu sam rekla u slučaju da misliš da je neko glup, ili nezreo...zar ćeš mu to staviti do znanja?
Možeš, u tom slušaju si na korak dalje od emotivnog sazrevanja...ako to ne uradiš, već je vrednuješ kao sebi ravnu (makar pokušaš, a to dovodi do onog potcenjivanja-u sebi)...možda će i ona sebe centi više.
 
ako kontinulano dajes..jer ono sto opisujes lici ili izgleda kao davanje..pre ili kasnije to ce poceti da se odrazava na tebi..trosenjem..ako dajes a ne dobijas..trosis se..ako nema razvnoteze izmejdu ta dva ///davanja i dobijanja nema ni mejduljudskog odnosa..vec samo jedne iluzije odnosa
 
Učlanjen: 30.09.2005.
Pol: muški
Lokacija: twilight
Poruke: 6.352
Reputaciona moć: 37
Re: NEOSTVARENOST

--------------------------------------------------------------------------------

ako za cilj postavimo ..srecu taj cilj nikada necemo ostvariti..
srecu su nasli ljudi koji je nisu direktno trazili..nasli su je baveci se necim drugim..i to negde usput
Kakva glupost! pa sreca je san svakog coveka (jedino ako nije mazohista)
 
kao i svaka druga m/z komunikacija svodi se na gluve telefone..
ok.emocionalna inteligencija..
ja kazem da 85% ukupne ljudske srece dolazi kroz medjuljudske odnose ..50% kroz specifican vid m/z odnosa..
i onda dolazimo do sledeceg zakljucka..sta vredi jednoj strani svekolika intelignecija ovog svemira ako je druga strana nema

ovo je dobro :)
 
Neostvarenost je posast savremenog sveta koji ti uvek servira nesto novo i novo. Izbor izmedju malih milion mogucnosti "zbunio" je ljude...
Otuda i porast bolovanja (u razvijenim zemljama) zbog depresije.
Nije bolest, ali "lici" na nju...
 
postoji samo jedno merilo ostvarenja ili neostvarenja..a to je ukupna kolicina srece koju neko poseduje..
Da, ali imam utisak da su neki ljudi jednostavno imaju sklonost da uvek budu nezadovoljni, a neki drugi da budu zadovoljni. To na kraju nema gotovo nikakve veze sa objektivnim dostignucima vec najvise sa nacinom kako sebe vidimo. Ko sebe vidi kao zrtvu tako ce se osecati bez obzira na okolnosti (uvodni post - doktor "zrtva" roditelja), ko sebe dozivljava kao osobu koja vredi, tako ce biti bez obzira na okolnosti.

U stvari ostvarenost se i odnosi na dozivljaj onoga sto jesmo, a ne na ono sto jesmo ili nismo uradili.

Sumiranje rezultata je zastrasujuce samo za one kojima su potrebni "dokazi" da njihov zivot ima smisla. Za takvu vrstu ljudi to svodjenje racuna moze biti strasno i ako nisu uspeli u tome sto su hteli (osecaj promasenosti), ali i ako su postigli taj cilj, ali osecaju prazninu (ovo je valjda jos teze).

Ima ljudi koji su prirodno zadovoljni sobom, koji vole sebe i ja bih volela da sam takva, a cesto nisam.
 
Svet u kojem živimo ima bilion šarenih laža koje će nas izazovno mamiti obećajući nam veliku sreću. istovremeno ima isto toliko prepreka koje nas mogu odgurnuti od lično odabranog životnog puta. Najčešće naši najbliži znaju biti naši najveći "dušebrižnisi" pa nas savetovati - to uvek čine iz pozicije svog vodjenja, razumevanja, shvatanja i poimanja sreće.
Veliki broj ljudi je shvatio da je osećaj sreće unutarnja duhovna kategorija ili unutarnje duhovno stanje koje ne zavisi od spoljašnih okolnosti.
Nevolja nastaje što se nedovoljno razlikuje osećaj zadovoljstva i neophodnost rešavanja osnovnih životnih potreba, potreba egzistencije od unutarnih osećaja sreće tj. potpune ispunjenosti.
Da, mnogo je lakše osećati se srećnijim ako nam je egzistencijalnost rešena i ako su nam sva druga čula namirena. Tada možemo biti poput tovljenika koji se izležava.
Medjutim za pravi osećaj sreće treba mnogo više. Neophodno je shvatiti da će se mnogo materijalnih ugodnosti morati žrtvovati te ostati istrajan i dosledan.
Ustvari, osnovni cilj života je dostići još viši osećaj sreće nego što ga trenutno posedujemo a to znači odabirati raditi one stvari koje će nas iznutra nadogradjivati - u duhovnom smislu. Da bi to bilo moguće treba nadrasti fazu kada smo povodljivi ali ne uleteti u oblast tvrdoglavosti pa odbijati čak i dobar savet.
Ma kako izgledali da smo donosili odluke - pod uticajem spoljašnih izazova ili nagovaranja - odluka mora biti uvek naša jer je i odgovornost uvek i jedino naša.
Zato istrajavam u ponavljanju jednog te istog; život ima za cilj da u njemu stičemo životna iskustva koja će nas naučiti da smo vlastiti i jedini kreatori sebe samih, svojih osećanja zadovoljstva i sreće što znači i ispunjenosti.
Jednom donešena odluka da se usmerimo u odredjenom pravcu ne može važiti za ceo život. Usput se treba posle odredjenih saznanja i iskustava korigovati. Put nikada nije pravolinijski - čak ni najkraći put do ostvarenja i sreće nije pravolinijski.
Ipak sve je u svesti same osobe a ne u titualma i materijalnom bogatstvu.
Svakog od nas su roditelji gurali levo ili desno i svako od nas je koristio vlastite metode da ostane dosledan svom unutarnjem osećaju šta je za njega najbolje. Onaj ko je sledio taj unutarnji osećaj a ne spoljne izazove i nagovaranja ostvariće dovoljno dobru realizovanost, ostvarenost i osećaj sreće. Možda spolja gledano ta osoba drugima i deluje neuspešnom i promašenom ali, šta drugi mogu znati šta je za jednu osobu najbolje?
Da, što je najvažnije to izgleda svi mi dobro znamo ali suštinski ne shvatamo pa zato, osvrnime se na naša pisanja na Forumu, svačije izlaganje kritikujemo, svačiju religiju nipodaštavamo, svačiju filozofiju anuliramo...
Možemo biti istinski smireni i na dobrom putu da se osećamo srećnim tek kada shvatimo da je svako upravo tamo gde i pripada i da ostavimo druge da biraju bez naših pritisaka...
 
Poslednja izmena:

Back
Top