Opa, vidi napretka. Sad prihvatamo da može biti i alkoholno.
To je doduše mali korak za čovečanstvo, ali veliki za tebe.
Drugo, rečnici će grčku reč „oinos“ definisati kao „prevreli sok od grožđa,“ dok stručnjaci govore kako ni jedan novozavetni leksikon i rečnik ne dovodi u pitanje ideju da „oinos“ zaista znači prevreli sok od grožđa. To što sada neke verske institucije žele da podmetnu drugačije dokaze i kako ne mora da bude prevrelo, za mene nema značaja. Čak i da ta reč može da znači i neprevrelo (što je neuobičajeno), postavlja se pitanje, šta misliš, kada se pilo alkoholno vino ako ne na svadbi. Tada alkoholisanje (a bogami se ni danas to ne osuđuje) nije smatrano ničim lošim ni štetnim, a nije bilo ni saobraćaja kakav je danas.
Prema tome tvrdnja da reč vino ne mora da znači prevrelo vino, nema značaja u kontekstu dešavanja. Po ambijentu i nameni se zna da je bilo akoholno.
In vino veritas
Inače, iznošenje poznatih činjenica je za tebe sparingovanje, kao da se subjektivnim tumačenjem može izmeniti suština.
Bolje se posveti svojoj veri i duhovnosti, nego što pokušavaš da budeš pametniji od čitave zvanične nauke.
Ti veruješ u ono što želiš, i za tebe je tvoj doživljaj istina. I bez sarkazma, subjektivni doživljaj jeste istina, jer se ne možeš reći sebi da ne doživljajvaš ono što doživljavaš. Druga je stvar tumačenja koje može da se vodi logikom ili ne. U tvom slučaju logika samo može da smeta i ti radi onako kako ti lagodnije. Ali ne moraš druge da ubeđuješ da je tvoj doživljaj i zaključivanje jedino ispravno. Ono što je za tebe ispravno za drugoga nije. Ne nego će svi da budu kao Glasnik i imaće nik Glasnik.