Pa uželeo se vas. Dušica mala. Biće on super. Sve što tamo nauči je odlično a najviše socijalizacija zbog koje je i otišao. Pošto dolaziš za Beograd u petak čujemo se, a ako ideš u medjuvremenu kod Ajka izmazi pametnicu za sve nas.
Ovaj naš se toliko razmazio da je to bruka jedna. Kako pružim ruku da pomazim Mazu ili mašu eto njega juriš i sve skiči, ljubomoriše, pa ih odgurne (što njemu nije teško jer je kao tenk). Sada je u kući sa nama jer je primio dve injekcije. Imao je malu temperaturu i crveno ždrelo. Kažu virus hara Beogradom, mislim kereći. I još neće u kućicu osim da jede koske. Kako je ovde duvalo uveli smo ga unutra i sad se sav raspekmezio, da te bog sačuva. Žika kaže da bude unutra noću ove zime. Da ga sačuvamo jer mu je pao imunitet kako bi posle bio zdrav. Još neko vreme nema dugih šetnji nego samo po dvorištu. Šaša-Maša je u teranju pa je ovaj ludak van sebe. Samo je sirotu smara mada iskreno rečeno ni ona nije naivna. Ovamo glumi strah i isprepadanost, da bi smo vikali na njega, a ovamo ga izaziva. Mazu smo vodili na vet.fak.jer ima izraslinu na dojci. kažu tumor, može se operisati ali se vadi sve i materica i jajnici, postperativni period je dug pod uslovom da se probudi iz totalne anestezije jer ima 12 godina i pod uslovom da ne dodje do nekih komplikacija. Nema šansi da ona leži i da nas ne prati, posebno mene. Sve će ona to pokidati i čudo od rana napraviti, jer znam šta je radila kad god je bila povredjena, a da ne pričam o Mešu i Maši koji će je njuškati i lizati. I tako, svi smo zasedali i rešili da ne diramo ništa pošto se ionako ne zna da li je benigno ili maligno dok se ne uradi analiza isečka. Pojačala sam joj hranu i vitaminčiće. Njoj za sada ništa ne fali, ništa je ne boli. Ona je ruku na srce imala divan život sa nama i mi sa njom. I jedni i drugi smo dali maksimum.Obožavam je i ne mogu da je pod stare dane izložim tolikom maltretiranju, ranama i šoku. Ne mislim da je to ljubav, već ljudski sebičluk. Da je ona mlad pas pa u redu, ali ovako stara i plaši se veterinara, svaki put stres da bi posle svih muka eventualno poživela godinu duže. Da vidiš samo kako me stegne svaki put kad odemo kod vet. Pruži šape meni na stomak, to znači nosi me, ja je uzmem u ruke i stavim preko kuka koji ona opkorači zadnjim nogama a prednjim me drži oko vrata i jadna sva se trese. Kao malo dete. Sve ima početak i kraj, važno je da je sredina bude što bolja. Dok joj je dobro, dobro je. kad joj počnu bolovi, ako počnu, uspavljivanje. Najhumanije, da se dušica moja ne muči. Rešili smo onako porodično i jednoglasno. Na kraju krajeva, i ljudi se bore da legalizuju eutanaziju u odredjenim beiizlaznim situacijama. Nama kao vlasnicima pasa je omogućeno bar to da svoje ljubimce lišimo bolova i muka.
Uh, ne znam zašto sam ti ovo sve napisala. Muči me to, pa valjda zato. Izvini, molim te