Pozdrav,
zanima me zdravstveno osiguranje u Nemackoj. Kakva su vasa iskustva? Koje ste odabrali? Odlazim tamo narednog meseca i shvatila sam da je obavezno, malo gledala i dvoumim se. Vidim da preko nekog Bettina Ostermann brokera imaju najbolje cene. Molim da podelite iskustva, kako bih donela najbolju odluku.
Hvala unapred.
Odlaziš u smislu da se (trajno) naseliš u Nemačkoj, ili si na turističkom proputovanju od par nedelja do par meseci?
Razlika u tipu i načinu osiguranja je, naravno, velika, zato i pitam.
Ako dolaziš turistički, onda nađi jedan od milion sajtova za upoređivanje cena (i, bitno, usluga!) raznih putnih osiguranja, i onda uzmi ono osiguranje koje ima najbolji odnos cena/usluge za to vreme koje ti treba.
Ako se doseljavaš, onda ćeš se verovatno i zaposliti. Ako si zaposlena, onda postoje dva modela - tzv. državno i privatno osiguranje.
"Državno" osiguranje ima ogromna većina Nemaca, i ono funkcioniše otprilike kao u Srbiji ili bivšoj Jugoslaviji - zdravstveno osiguranje poslodavac automatski uplaćuje (deo poslodavca), tj. odbija od bruto plate (tvoj deo). Možeš slobodno da izabereš osiguravajuću kuću (AOK, Barmer, BKK, Techniker, itd.), ali razlike su minimalne, pošto svi plaćaju praktično istu osnovicu osiguranja (trenutno 14.6% od bruto dohotka u 2015, do maksimalno oko 4000e), dakle zavisno od primanja. Razlike se ogledaju uglavnom u pitanju finansiranja "dodatnih usluga", tipa joga, fitness, akupunktura, itd.
"Privatno" osiguranje mogu da uzmu vlasnici firmi, advokati, slobodni umetnici, itd. kao i svako od "normalnih zaposlenih" ko ima primanja iznad određene granice (oko 55,000e bruto godišnje), kao i oni "specijalni slučajevi" koji nisu obavezni da se osiguraju u državnoj kasi, recimo ako jedan supružnik radi van Nemačke, ali oboje žive u Nemačkoj, drugi supružnik može da bira gde i kako će se osigurati.
Razlike su:
- Državno osiguranje mora da prihvati svakog, bez obzira na dob, zdravstveno stanje, prethodnu zdravstvenu istoriju, hronične bolesti i slično.
- Privatno uopšte ne mora niti je obavezno da vas uzme , već će vas poslati na zdravstveni pregled, a može vas i odbiti i zbog (neredovnih) primanja, ili ako ste recimo pušač, imate hronične bolesti, veliku težinu i slično.
- Preko državnog osiguranja možete "besplatno" (bez promene visine premije) osigurati celu porodicu, dakle i svu decu koliko god da ih imate, i eventualno supružnika, ako nije zaposlen (i nije samostalni privrednik, umetnik i slično).
- Kod privatnog osiguranja se premija osiguranja plaća za svakog člana porodice pojedinačno, pa i za decu.
- Ako imate privatno osiguranje, uglavnom dobijate bolji tretman, posebno kod samostalnih lekara. Iako bi oficijelno svi trebali da imaju isti tretman, samostalni lekari (mnogo) više zarađuju na privatnim osiguranicima, pa im je i draže da ih vide - bude tu pravljenja termina "preko reda" i slično. Mada, u Nemačkoj je zdravstvo na vrlo visokom nivou, i kao državni pacijent ćete takođe dobiti vrhunsku negu.
- Kao privatni pacijent imate pravo na "dodatne ugodnosti". Recimo, ako morate da ležite u bolnici, imate pravo na jednokrevetnu sobu, da budete pregledani od šefa odeljenja (a ne njegovih asistenata) i slično. Ove "dodatne ugodnosti" se mogu dokupiti i ako ste državni pacijent, za par desetina evra mesečno.
- Državno osiguranje ima premije koje su zavisne samo od prihoda (mada ima i par manjih popusta ako ste dugo član i slično), ali ne i od vaše starosti, pola, prethodne istorije bolesti i slično. Kod privatnog, što se zdraviji i mlađi, to niža premija, i obratno. Ljudi iznad 50 i penzioneri plaćaju premije koje su daleko više od premija državnog osiguranja, a mogu da budu i "izbačeni" ako su prouzrokovali "previše troškova", slično kao kod auto osiguranja.
- Ako jednom samovoljno promenite iz državnog u privatno osiguranje, to je odluka bukvalno za ceo život -
više ne možete (lako) da se vratite u državno osiguranje, osim pod određenim uslovima (ako ste ispod 55 godina i ostanete bez firme i posla, onda će vas opet uzeti, ili ako vam se plata drastično smanji).
Preko 55 godina života ne možete uopšte više da se vratite u državno osiguranje, ni pod kakvim uslovima. Ovo je napravljeno da ljudi ne bi dok su mladi plaćali niske premije kod privatnih osiguranja, pa posle kad su stariji i bolesni, veće ali fiksne premije kod državnih. Ovde može da se desi i da vas privatno osiguranje "izbaci" (terminira ugovor) zbog skupe hronične bolesti, a onda nijedno drugo privatno više neće da vas uzme (ili morate da platite 3,4 ili više hiljada evra mesečno!), a u državno se više ne možete vratiti. I onda završite bez ikakvog osiguranja...
- Ako imate državno osiguranje, Krankenkasse možete da promenite bez većih problema (čini mi se jednom godišnje ili jednom u dve godine, tako nešto). Ako želite da promenite privatni Krankenkasse, onda morate da sačekate kraj ugovora (može da bude i višegodišnji), i morate sa novim privatnim Krankenkasse da pregovarate praktično "iz početka", morate obično da ponovo radite zdravstveni test, i tome slično.
- Ako ste kod državnog osiguranja, onda vi nikada ne dobijate račune od lekara, bolnica i slično - to oni sve rešavaju direktno sa državnom Krankenkasse. Ako vam lekar ili sestra ponude neku uslugu koja nije u katalogu vašeg osiguranja (tj. plaća se dodatno), onda moraju da vas obaveste i traže vaš pristanak pre nego što je primene i zaračunaju.
- Kao privatni osiguranik, vi lično dobijate sve račune od lekara, bolnica itd, i vi lično ste u dugu i obavezi da ih regulišete. Onda vi te račune šaljete privatnoj Krankenkasse, koja onda može (ali i ne mora) da ih plati. "Ne mora" se odnosi na potpuno ili delimično plaćanje računa ako smatraju da ste vi nešto iz "hira" uradili, a u nekim slučajevima zahtevaju da vi učestvujete procentualno u plaćanju, ako smatraju da ste vi grubo prekršili zakon i slično - recimo, ako lečite povrede koje ste zadobili dok ste vozili auto sa recimo 1.8 promila alkohola ili pod uticajem droge, zahtevaće da platite deo troškova lečenja, i slično.
- Posebna kategorija su "zubna" osiguranja - svaka Krankenkasse će platiti troškove neophodnih zubarskih intervencija, ali neće pokriti sve troškove za "ulepšavanje" - recimo, pokriće sve troškove za zubarsku intervenciju zbog karijesa i za plombiranje, ali samo masom na bazi amalgama (tamna masa, kraće trajanje), ne i estetski lepšim "belom keramikom", i slično. Za ovo će vas onda zubar pitati na licu mesta, hoćete "besplatno" plombu od amalgama, ili želite da doplatite (primer radi) 40e za keramičku. Komplikovanije operacije primarno estetskog karaktera umeju da budu jako skupe, pa nije retkost da Nemci odlaze u Češku ili Poljsku da rade takve operacije - tamo se to isto plaća kao i u Nemačkoj, ali su cene neuporedivo niže.
Sve u svemu, u Nemačkoj, privatno osiguranje uglavnom imaju oni koji "moraju" da ga imaju, dakle preduzetnici, samostalni lekari, advokati, umetnici i slično, i uglavnom se isplati samo mladima, zdravima, nevenčanima i bez dece. Ako ste kod državne kase, onda nije preterano bitno kod koje ste, mada neke mogu za vas imati prednosti u odnosu na druge. Recimo, ako firma u kojoj radite ima ugovor sa nekom Krankenkasse, onda je uglavnom imaju u ugovoru i dodatne popuste, i/ili dodatne stvari, tipa plaćenog kursa joge, odvikavanja od pušenja, smanjenja težine, ili popusta na dodatne pakete (jednokrevetna soba u bolnici, šef odeljenja i slično).
Inače, za sklapanje osiguranja vam ne trebaju posrednici ili brokeri, već malo vremena ispred kompjutera i par portala (ima ih mali milion inače) za upoređenje visina premija i uslova. Tražite na Google recimo Krankenkasse vergleich i krenite redom. Ako ste zaposleni, čak i ako ne izaberete neku Kasu sami, poslodavac će vas prijaviti u neku, jer je obavezan da to uradi - uglavnom lokalni AOK ili neku sa kojom oni imaju ugovor o popustima.