Nekada smo mi ti koji zaslužujemo naše sopstveno divljenje

Soradze

Elita
Moderator
Poruka
21.085
Uzmimo večeras papir i olovku, ili onaj naš notes za zapisivanje nekih bitnih stvari,
datuma, događaja, misli...

Večeras uzmimo papir i zapišimo šta smo sve prošli u životu: boli koje smo prošli,
anksioznosti, strahovanja, čekanja u redovima,ljubavi, smrti... ali i napredovanja,
zapišimo sve diplome koje imamo, zapišimo i koje sve uspehe koje smo postigli,
otvaranja firmi, ali i njihova zatvaranja, neuspehe, tragedije koje smo preživeli...

Kada sve to napišemo, zamislimo da nam neko drugi priča o tome, zamislimo nekog
drugog da priča da je sve to prošao...

Šta bismo mu rekli?

Verovatno bismo mu se divili, rekli mu: "Svaka ti čast na svemu što si prošao!
Ti si veliki borac! Hrabar si i ja ti se baš divim!"

U čemu je onda problem da to isto kažemo i nama samima?

U stvari, često imamo dvostruke aršine: sebe kritikujemo, perfekcionisti smo kada
smo mi u pitanju, ne verujemo sebi, ne volimo sebe, a suštinski ne shvatamo koliko
je razloga da ispoštujemo sebe.

Prema tome... ne treba da imamo dvostruke aršine... jer, ako se divimo nekom drugom
za ono što je on napravio, imamo puno razloga da se divimo i sebi...

Probajmo ovo da primenimo na sebe, jer, najbolji način da prihvatimo i zavolimo sebe
je da ispoštujemo put koji smo prepešačili u životu, da bismo stigli dovde.

Nemojmo se diviti samo drugim ljudima...

Nekada smo mi to koji zaslužujemo svoje sopstveno divljenje, a to je najveća nagrada
koju sebi možemo da damo...

:ogledalo::ogledalo::ogledalo:
 
Poslednja izmena:
...trebao bih sad biti na sebe ljut
Bog mi je dao i davao obilato
a ja sam sve to kao pijan pijetao rasipao i rasipam...
necu biti na sebe ljut jer kako da se poslije pomirim sa sobom
Ovo si bas potrefila
ali,- bash...
Sto bi rekli Albanci ,- dodje mi , da se poludim...:D
Nemoj da se poludiš, nego dođi da te zagrlim, lepoto moja!

:obozavam::obozavam::obozavam:
 
Nekako nisam navikao da sebe hvalim i isticem.Uvek sam voleo to da cujem od drugih,pa makar to bilo i lose,ali bilo je i dosta dobrih stvari.jedino kada se raspricam sa nekim,pa se setim tako nekih dogadjaja,ispricam.Ljudi su voleli moje price,jer su stvarno bile zanimljive.Imao sam od detinstva saren zivot.Bilo je tu mozda i vise boli nego lepoga,ali eto priroda nam je dala da vise pamtimo te lepe stvari.
 
Nekako nisam navikao da sebe hvalim i isticem.Uvek sam voleo to da cujem od drugih,pa makar to bilo i lose,ali bilo je i dosta dobrih stvari.jedino kada se raspricam sa nekim,pa se setim tako nekih dogadjaja,ispricam.Ljudi su voleli moje price,jer su stvarno bile zanimljive.Imao sam od detinstva saren zivot.Bilo je tu mozda i vise boli nego lepoga,ali eto priroda nam je dala da vise pamtimo te lepe stvari.
Divna je tvoja skromnost. Tako su vaspitavane neke ranije generacije... I ja spadam u takve.

Ali, skromnost ne označava da nismo imali neki herojski život zbog kog treba da volimo i poštujemo sebe...
U tišini svog doma vredi upoznati sebe i na ovakav način.
Makar drugi o tome ništa ne znali...

:vzagrljaj:
 
Divna je tvoja skromnost. Tako su vaspitavane neke ranije generacije... I ja spadam u takve.

Ali, skromnost ne označava da nismo imali neki herojski život zbog kog treba da volimo i poštujemo sebe...
U tišini svog doma vredi upoznati sebe i na ovakav način.
Makar drugi o tome ništa ne znali...

:vzagrljaj:
Nikada nisam tako razmisljao.Kada sam sam,najmanje razmisljam o sebi,vec o onima koji su me napustili,a mnogo sam ih voleo.I o ovima sto su ostali,kako su i sta rade.To me strasno zaokuplja.Ne znam da li su te godine,kada te zaokupe takve misli.Za kratko vreme sam izgubio mnogo dobrih rodjaka i prijatelja i veoma mi je tesko.
 
Nikada nisam tako razmisljao.Kada sam sam,najmanje razmisljam o sebi,vec o onima koji su me napustili,a mnogo sam ih voleo.I o ovima sto su ostali,kako su i sta rade.To me strasno zaokuplja.Ne znam da li su te godine,kada te zaokupe takve misli.Za kratko vreme sam izgubio mnogo dobrih rodjaka i prijatelja i veoma mi je tesko.
'Odi da te zagrlim, dobri moj prijatelju!
Žao mi je...
:vzagrljaj: :heart2::heart2::heart2::vzagrljaj::vzagrljaj::vzagrljaj:
 
Nekako nisam navikao da sebe hvalim i isticem.Uvek sam voleo to da cujem od drugih,pa makar to bilo i lose,ali bilo je i dosta dobrih stvari

Mogu da potpišem ovu rečenicu. Bukvalno isto razmišljam a različite smo generacije.

Zašto ovako razmišljam? Mislim da je to zato što sam vaspitavana da ne hvalim mnogo sebe, jer treba drugi da me hvale.

A možda je to i do samog karaktera.

Mnogo ljudi mi je reklo uživo, ili napisalo na netu da sam borac i da sam hrabra. Mislim da nisam, jer bih u tom slučaju bila i jaka ličnost. Verovatno nisam prepoznala to svoje jako JA..
 
Mogu da potpišem ovu rečenicu. Bukvalno isto razmišljam a različite smo generacije.

Zašto ovako razmišljam? Mislim da je to zato što sam vaspitavana da ne hvalim mnogo sebe, jer treba drugi da me hvale.

A možda je to i do samog karaktera.

Mnogo ljudi mi je reklo uživo, ili napisalo na netu da sam borac i da sam hrabra. Mislim da nisam, jer bih u tom slučaju bila i jaka ličnost. Verovatno nisam prepoznala to svoje jako JA..
Jesi jaka licnost,cim se suocavas s tim.I svaka cast.Nemoj da podcenjujes sebe.
 
Nije ti dobro ovo , kakvo divljenje prema sebi......
Sta ti treba divljenje prema sebi?

Uzmimo dva vazna detalja, kako vas vide drugi, ?
Niti ih interesuje da dobro upoznaju niti razumeju i ono sto vide, dakle divljenje se svodi na koristoljublje...uglavnom..

Koja je svrha vaseg divljenja prema sebi....?
To je igra dokonih i onih koji nemaju samopouzdanja ili su u depresiji , a ovo za depresiju nisam siguran, kazu da pomaze, ali ne vidim bas tu zravu osnovu za upotrebu u depresiji , jer ja depresiju vidim kao zamagljenost zelja koje stvarno postoje....

A tu treba resavati zamagljenost a ne samopouzdanje ...to ide posle...

Da vratim na sagledavanje drugih prema osobi...prema tebi..
Odjednom ili uvek imamo problem da nas ne blokiraju i ne diraju , a sad jos ubacujemo i redovan weekly review samozadovoljstva...., da napunimo rezervoar samoljublja....

Ako utisamo glas realne rasprave, zato sto drustvo to ne podrzava, npr ovo kad ja nekom saspem realno ali to nije prihvatljivo jer svi bi da budu malo mitomani....
Onda smo pristali na nakaradno vrednovanje stvari..Sami smo dozvolili da postoji obojenje sta je drustveno prihvatljivo , tj moramo biti drustveno prihvatljivi u tumacenju a ne u ponasanju...totalno dve razlicite stvari...

Verujte mi lakse je reci , pozerima npr , jaoj kenjate ko foke, jedva ste umolili roditelje da vam daju lovu da spucate 200e veceras na ovaj izlazak, ali daj kad vec jeste lepo vreme i svi smo tu , da se lepo i provedemo....
Nego igrati igru , gde ti nemas 40e a oni su umolili tih 200e i da glumatas da si ravnopravan...nisi brate i moras da postavis granice jasnije ali da ne dajes sam sebi auto gol...ako hoce da te eliminisu nek to oni ucine, a ne ti...
Ovo ruzno obracenje i neprihvatljivo obracanje u pozerskom recniku je tu namerno ....to je interno raskidanje protokola, da bi se na trenutak utvrdila pravila igre, a kasnije se vracamo na igru....Ako ste to uradili nekad pre, onda ce vam proci , jer znaju da mozete da pruzite pozeraj koji je potreban da bi bili u njihovom drustvu....Pozeraj je neki podskup manira i ponasanja, koji moze da se odabere a da ne ugrozava vase ispoljavanje, s tim da ne ispoljite one detalje koji su no no za takav vid drustvenog ispoljavanja..

Npr , skoro je bilo predstavljanje neke knjige gde je autorka knjige dozivela emotivni ispad kroz sta je prosla tokom pisanja knjige....Pozeraj to ne interesuje, te je takva emo predstava nepozeljna...opetrecujuca....Dodji predstavi knjigu , daj da se to proslavi i zivi na uspehu koji ti od sad pa nadalje sleduje....dobices podrsku za taj uspeh i to je to..
Jedino ako je osoba opterecena da mora da emotivno skrsi u sebi probleme i da kaze da je nesto osetila da bi to nesto i osetila onda dolazi u sukob sa pozerajem....

I tu dolazi ova tema na tapet....
Zasto je potrebno da osoba dozivi ushicenje svojim zivotnim putem?
Srbi su toliko odvratni i otrovni u postovanju drugih da je potreba da se divis sebi prizivanje velike nesrece...
 
Sto se vise divite sebi to imate potrebu da ili omalovazavate druge ili da umanjujete njihove vrednosti ili sto je najgore, da mediokritetizujete sposobnosti...

Srbi sve znaju najbolje da rade......sveto pismo prvi red prva recenica...

Ja bih rekao sad divite se zajednickim projektima ali tu ima jedna mana....ako se oslonite da vam treba zajednistvo onda ste vezaniji mediokritetom i apatijom ove sredine a ona je usrana nedaj boze koliko...
Sve je to posledica oportunizma i silnog uvlacenja u bulju koje daje bolje rezultate kod glupih osoba nego da sami kolektivno ili u paru orgacki rade na ostvarenju svojih zamisli...

Kasnije dan dva kasnije, dolazi do spoznaje da se isplati praviti klecke i zlobe , zlonamere drugima , onako u prolazu bez plana , i da to donosi korist podmicivanja ili korist ometanja drugih da bi tvoj projekat uspeo..

Jedino mesto gde odobravam ovo u temi , tj divljenje sebi je ako to postaje inspiracija za novi projekat koji je uocio greske prethodnih pokusaja i postaje nova verzija...
 
Poslednja izmena:
Mogu samo sebi i drugima da se divim na smirenosti i dobroti,cim cujem da se neko hvali materijalnim i poslovnim uspesima protracen zivot,necu da se divim ni prezivelom slomu noge ni sahrani majke iako su teski trenuci,divim se stvaranju novog zivota i istrajnosti da se deca naprave dobrim ljudima,to je jedini smisao zivota i ostati zdrav zbog njih,ako se opstane s partnerom u ljubavi premija
 

Back
Top