NECE U VRTIC !!!

Јао, ако кажем шта мислим о спавању са децом - наићи ће Тратарата па ће да ме напљује најгоре!!! (То се већ десило на једној теми... :-? )
 
Nije to "spavanje sa detetom", to je povlastica koju joj povremeno dopustimo, zato jer voli ponekad da se ushushka izmedju nas, a ako cemo iskreno, volim i ja. Ona inache spava sama od prve godine, i tu nema nicheg vishe od povlastice koja se deshava jednom u mesec dana.
A shto se tiche onog da nam se sve vraca kao bumerang, time se htela da kazem da sam mozda vishe ja bila odushevljena tom idejom, od nje same, i da deca chesto znaju da iznenade. A nikako da mi je zao jer se ne dele ordeni za majchinstvo.
 
jbt je l sam ja neka nemajka,nikad nisam osetila grizu savesti sto vodim dete u vrtic,prvih puta je bilo tesko ali daleko od toga da sam po ceo dan razmisljala o tome i patila.da li sam ja normalna???

Nemajka nego kako !!!
a068.gif


Normalna ???
a048.gif
Paaaaaaaaa ...
a048.gif
 
Meni su roditelji pricali kako sam se ponasala kada su me ostavili u zabavistu. Dakle kada me vode sestra ili mama ja placem na sav glas i urlam. A kada me tata vodi sve je ok, ni suza ni nista.

Ja se ne secam, ali mislim da je tata uvek govorio: "E i tata mora na posao i ti moras u zabaviste. Pa cim tata zavrsi posao, eto njega po tebe, pa idemo kuci da rucamo svi zajedno". I meni je to bilo ok. Niti sam znala koliko traje taj njegov posao, niti kada ce doci po mene, ali sam znala da je on tamo i cim bude mogao doci ce. Sestra i mama su verovatno bile "Mekse" pa sam verovatno shvatila da bi kod njih "upalilo" moje plakanje i da bi me mozda odevele kuci ako dovoljno jako i glasno placem. Ali, cim su izasle iz zgrade ja sam se igrala sa drugarima bez ijedne suze.

Nije bilo nikakvih problema u zabavistu, cak kada sam krenula u skolu zelela sam da "volontiram" u zabavistu da bih i dalje vidjala vaspitacice i moje drugare. Rekla sam mami idem pre podne u skolu a posle podne bih mogla u zabavistu da brisem prasinu ili slicno. Secam se da smo se svadjale bar dva meseca i pokusavali su da mi objasne da je ne mogu "raditi" u zabavistu. Posle sam se navikla i na skolu.
 
no imagination:
Molim iskusne mame za savet, a neiskusne...i vas ovo cheka :wink: !
Moja cerkica je ove jeseni krenula u vrtic, i to prvi put, ranije nije ishla. Ima 4 i po godine, nema ni brata ni sestru, rasla je sama, i to je bio glavni razlog zbog kojeg smo se odluchili na vrtic. Inache, ona je jako nezavisno dete, nije dete za kojim morash non stop trchati, proveravati...navikla je da se igra i zabavlja sama, tako da pored nje mozes raditi sve zivo, neces je ni primetiti. Niti je preterano vezana za mene i tatu, svak je moze chuvati. I ranije se razdvajala od nas, i po nekoliko dana bez ikakvih problema. Kad je chula da ce u vrtic bila je odushevljena, i jedva je chekala. Pa josh i kad je prvih 5 dana proshlo lagano...pomislila sam machiji kashalj! Ali vec sledecih 5, sam primetila da je njeno odushevljenje splasnulo, i da se ne raduje kao ranije. Pomislila sam da je prolazna faza, ali kad je jutros zaplakala kad sam je ostavila...zamalo i ja da zaplachem!
Jeste li imale slichnih problema sa vashim klincima i kako ste ih reshile? :confused:
Cao,
moja deca su vec velika i jedan ide u prvi razred, ali se doooobro secam kako je bilo!!!
Sta sam ja uradila:
Kada je pocela cela frka ja sma ih tesila ,ljubila i mazila,te obecavala svasta samo da ne placu i ne kukaju....POZNATO?
Elem, jedna komsinica koja je pedagog i koja mi se tad nasla hvala bogu me posavetovala i ja sam tako postupila.
KAKO:
1. Prestala sam da se ponasam kao da radim nesto lose i da se stalno izvinjavam,tj. da mazim ljubim obecavam i sl. svaki put pred ulazak u vrtic.
2.Pazila sam da dodjem svaki put u isto vreme po njih.
3.Obavezno smo imali neku super(namestenu) akciju posle vrtica! Npr.Luna parkic, kalish, zoo vrt,Mekic,(ako si u BG) A ako nisi kapiram da imate vas dve neke svoje omiljene akcije.
4.OVU PRICU PROVLACIS VISE PUTA DNEVNO U "SLUCAJNOM" razgovoru sa komsinicom,sestrom,mamom, prodavacicom. I to naravno da te malena cuje:
pitanje:" kako si?"
TVOJ ODGOVOR treba biti otprilike da si super,malo si umorna ali eto hvala bogu ona je sad VEEELIKA i ti si JAAAAKO PONOSNA NA NJU, te kako te ubise obaveze i ne znas kako se MALENA TAKO SAVRSENO UKLAPA UASVOJE OBAVEZE jer eto ti imas kucu, posao,ratu za peglu sto je nista naspram njenih OBAVEZA odlaska u vrtic KOJU ONA TAKO DOBRO RADI.............
4.Na pitanje sta ko u porodici i gde radi odgovor je kod nas bio:
"Tata radi u kancelariji ,mamau salonu deca u vrticu."

Predstavi situaciju kao normalnu i kao nesto van diskusije, ako uspes da joj pritom "napumpas"ego kako bez nje to nista ne bi moglo super !
I Ponavljam: NE PONASAJ SE KAO DA RADIS NESTO LOSE!!!!!!!

Nadam se da ce bar nesto da vam pomogne od ovoga.
 
Klasican primer odlozene adaptacije... 8-)
Deca koja u prvom trenutku prihvate kolektiv bez problema obicno prodju kroz ovu fazu nakon 15tak dana.
Samo bez suvisnog zadrzavanja pri ostavljenju ujutru,bez tesenja i ubedjivanja.
Porazgovaraj sa vaspitacicama kako se ponasa kada prestane da place..da li se ukljucuje u igru,da li jede,da li pokazuje neku inicijativu ili je pak agresivna....ako je nakon plakanja sve ok,bez brige...
deca i ako vole da se druze nisu ovek odusevljena pravilima kolektiva,jer sad se sve deli i prostor i paznja i igracke... :)
 
Moja Tea , koja inace ima 3 god. vec petnaestak dana u vrticu.
U pocetku je bilo super idemo u skolicu, a vec nekoliko dana primecujem da je uzbudjenje prestalo,
Znam po tome sto mi vec drugi put ujutru dok je oblacim kaze : Ja idem skolicu i tata ide poso i kad tata zavrsi on dodje i idemo kuci i ja necu pacem stvarno..
Mada vaspitacica kaze da se za sad najbolje uklapa od ostalih i da nemaju problema, pa verujem da je to samo prolazna faza.
no imagination :
Verujem i da ce kod tvojg detea to brzo proci ipak su tamo decica njihovog uzrasta..
 
U vrtic obavezno...nemoj da budes meka srca...u tom slucaju ti ispadas mladja od nje...moji idu oboje...i imaju periode kad ih boli stomak i nece u vrtic.Ne popustam.Imaju opravdanje samo kada su bolesni...I da vidis kako sada vole da idu tamo...Jedva cekaju...Ozbiljno...
 
Dobro je Hanibalka hvala ti. Pomislih na trenutak da ja nisam normalna ali eto ima nas još.
Vanja je krenuo u vrtić od jeseni sad, sa 18 meseci. Jeste rano ali nemam izbora. I sad počne da plače već sa ćoška kad ukapira gde ide. U početku je plakao i kad ga uzimamo to je valjda ona fora da ne pomisliš da je njemu tamo lepo pa za svaki slučaj plače i tad. Isto je imao tu fazu prvih par dana super i onda nikako. Vaspitačica kaže da je inače super i da čim okrenem ledja krene da se igra. Protestvovao je i sa klopom ali čim je počeo da spava tamo ukapirao je da ne može 6 sati da ne jede.
Stručnjaci kažu da 98 posto dece ima problem sa privikavanjem pre ili kasnije. Što manje zadržavanja ispred vrata to bolje za sve. Znači sve što imaš da mu kažeš i objasniš učini kod kuće a ne u vrtiću. Tog trenutka kad se vaspitačica pojavi na vratima ja poljubim Vanju i kažem vidimo se posle i zdravo. Ako vidi i najmanji znak da ti je žao ili slično što ga ostavljaš to mu daje snagu da se buni i hvata na suze. Mnogo je veća šansa za to ako se zadržavaš previše. Tako su nama rekli na roditeljskom.
Moram i da pohvalim svoje dete, pre neki dan se sam vratio u sobicu po poklopac od flašice.
Videćemo kako će biti sad u pon. jer nije išao desetak dana, bolestan je.
 
Evo i ja cu nesto da ti napisem da ti bude lakse:
Starija cerka je isla samo u predskolsko ali svih 8 h, jer sam radila i ja, i nije imao ko da je cuva, neki veliki problem nije bilo sa njom, mozda je takvo dete, stvarno ni meni nije bilo jasno, uopste se nije na nista zalila, a ranije nju je cuvala moja mama (njena nana kako joj ona tepa), a ova mladja je prica za sebe, rodjena u porodici gde su vec svi odrasli, mazeno isuvise a nemirno i radoznalo je bilo do zla boga..
Kada sam sa starijom cerkom otisla do vrtica da sve ugovorim (kada da podje, sta je potrebno i drugo) krene moja starija cerka da place, gledam i neverujem i pitam zasto a ona meni vidi tarasu ako ne budu pazili seku ona ce pasti odavde, cak i ona je bila uplasena kako ce seka da joj prihvati vrtic...
Krene mladja cerka sa mnom, radosno, veselo, al vec narednih dana muke, vristi do zla boga nece u vrtic, kazem ja evo i mama ce da ostane s tobom, ja sedim i igram se sa svom decom a ona celo vreme place, ma smuci se meni to sam radila 2-3 dana,( jer su
u mojoj firmi imali razumevanja za to ), i jednog jutra kazem ja vaspitacicama vi ste vise
strucni od mene i ovo nema svrhe kazite vi meni sta je najbolje za ovakvu situaciju, s granule su se sto sam tako ja kao roditelj reagovala ( a ja njima pa ovo je samo muka za dete sta je najbolje i po nju i mene? jedna starija vaspitacica rece ovako, lepo ti dovedi dete ujutru obuj mu patofnice, mi cemo je preuzeti, ti odlazi, cuces je kako place ali se ne okreci, ako bude problema zvacemo vas telefonom, i ja sam ih poslusala.... ne da je plakalo nego vristalo, ja se nisam ni okrenula, (ali nije mi bilo lako), nisam ni stigla do posla vaspitacice su zvale i rekle da je dete super, da vise ne place i da se cak i sa decom igra...Proslo je malo vise vremena, ona veca, i ja je pitah dobro bre zasto si onako
plakala kad sam te ranije ostavljala, pa cak i sa tobom sedela u vrtic i igrala se: evo sta je dete odgovorilo: Mama ja sam mislila da ces ti da me zaboravis da me uzmes iz vrtica i da neces doci po mene, takav je strah ona imala i to mi je rekla, znaci ipak iako je malo dete, ono oseca strah a ne zna da nam objasni, zato polako
pricajte sa njom i napomenite da ce te uvek doci po nju i nikada nemojte da zakasnite dete odlicno pamti....opsirno, valjda ce vam i ovo iskustvo pomoci da vi pomognete svom detetu....pozzzz:lol:
 
Molim iskusne mame za savet, a neiskusne...i vas ovo cheka :wink: !
Moja cerkica je ove jeseni krenula u vrtic, i to prvi put, ranije nije ishla. Ima 4 i po godine, nema ni brata ni sestru, rasla je sama, i to je bio glavni razlog zbog kojeg smo se odluchili na vrtic. Inache, ona je jako nezavisno dete, nije dete za kojim morash non stop trchati, proveravati...navikla je da se igra i zabavlja sama, tako da pored nje mozes raditi sve zivo, neces je ni primetiti. Niti je preterano vezana za mene i tatu, svak je moze chuvati. I ranije se razdvajala od nas, i po nekoliko dana bez ikakvih problema. Kad je chula da ce u vrtic bila je odushevljena, i jedva je chekala. Pa josh i kad je prvih 5 dana proshlo lagano...pomislila sam machiji kashalj! Ali vec sledecih 5, sam primetila da je njeno odushevljenje splasnulo, i da se ne raduje kao ranije. Pomislila sam da je prolazna faza, ali kad je jutros zaplakala kad sam je ostavila...zamalo i ja da zaplachem!
Jeste li imale slichnih problema sa vashim klincima i kako ste ih reshile? :confused:

pametno dete
 
Molim iskusne mame za savet, a neiskusne...i vas ovo cheka :wink: !
Moja cerkica je ove jeseni krenula u vrtic, i to prvi put, ranije nije ishla. Ima 4 i po godine, nema ni brata ni sestru, rasla je sama, i to je bio glavni razlog zbog kojeg smo se odluchili na vrtic. Inache, ona je jako nezavisno dete, nije dete za kojim morash non stop trchati, proveravati...navikla je da se igra i zabavlja sama, tako da pored nje mozes raditi sve zivo, neces je ni primetiti. Niti je preterano vezana za mene i tatu, svak je moze chuvati. I ranije se razdvajala od nas, i po nekoliko dana bez ikakvih problema. Kad je chula da ce u vrtic bila je odushevljena, i jedva je chekala. Pa josh i kad je prvih 5 dana proshlo lagano...pomislila sam machiji kashalj! Ali vec sledecih 5, sam primetila da je njeno odushevljenje splasnulo, i da se ne raduje kao ranije. Pomislila sam da je prolazna faza, ali kad je jutros zaplakala kad sam je ostavila...zamalo i ja da zaplachem!
Jeste li imale slichnih problema sa vashim klincima i kako ste ih reshile? :confused:

Ne posustaj. Kratki pozdrav i šibaj. Ona je postala svjesna o čemu se tu radi i sad joj treba vremena da se prilagodi ritmu dana i stekne sigurnost.
Individualno je od djeteta do djeteta koliko traje ta prilagodba. Ako joj nešto obećaš na odlasku- to i ispuni. :)

Fak, sad skužila da je topik iz 2007. :zcepanje:
 
Poslednja izmena:
Deca koriste slabost roditelja.Nažalost,ja nisam imala izbora,radimo oboje-na sreću u prvoj smeni,tako da su oba deteta pošla sa15 meseci u vrtić.Reč MORA rešava sve.Nema reči NEĆE. Neću ni ja na posao pa MORAM.Mislim da je velika greška popuštati detetu jer će biti osiromašeno za veliko iskustvo i adaptaciju sa drugom decom,naročito razmaženi jedinčići.Veliko ZA za vrtić!
 
Deca koriste slabost roditelja.Nažalost,ja nisam imala izbora,radimo oboje-na sreću u prvoj smeni,tako da su oba deteta pošla sa15 meseci u vrtić.Reč MORA rešava sve.Nema reči NEĆE. Neću ni ja na posao pa MORAM.Mislim da je velika greška popuštati detetu jer će biti osiromašeno za veliko iskustvo i adaptaciju sa drugom decom,naročito razmaženi jedinčići.Veliko ZA za vrtić!

da, to je jedan od razloga što sam zaostao u razvoju
 
Ја сам од малих ногу мрзео те колективе и тај глупави колективизам. Цело школовање а и војску, није ми било тешко ни да се смрзазавам, ни да пузим, ни да не спавам, али оно спавање по 30 у соби, свака будала своју причу, умивање ујутру у оној гужви, глупљи од тебе који ти соле памет, а нису ни надређени нити било шта друго, е то је ужас.

Ни моја деца нису волела вртић, кад се само тога сетим.. И избегавали смо да их шаљемо, ескивирали смо чим смо били у прилици.

И у дневни боравак их нисам слао, колектив, то је увек руља, маса, заглупвиљње, од малих ногу. и твоје дете, које је ето паметно, то зна, можда не на свесном нивоу, али схватило је..

- - - - - - - - - -

Deca koriste slabost roditelja.Nažalost,ja nisam imala izbora,radimo oboje-na sreću u prvoj smeni,tako da su oba deteta pošla sa15 meseci u vrtić.Reč MORA rešava sve.Nema reči NEĆE. Neću ni ja na posao pa MORAM.Mislim da je velika greška popuštati detetu jer će biti osiromašeno za veliko iskustvo i adaptaciju sa drugom decom,naročito razmaženi jedinčići.Veliko ZA za vrtić!

Коју бре адаптацију, адаптацију на шта?
 
Citam danas, u Turskoj se uvodi zakon da Bake koje cuvaju unucice dobijaju platu ..

Samo je pitanje nacina kako zamaskirati da se to odbija roditeljima ili svima od plate...:)

Volja deteta da ide u obdaniste ili ne ide za staratelja nije bitna, ali kolektivizacija deteta jeste bitna i obicno je problem samo do onih koji ih cuvaju
dok su roditelji na poslu.
 

Back
Top