(ne)Poverenje

a kako onda da se izgradi poverenje?

čini se da nemamo baš nekoliko života za to, a opet..ovaj jedan bi bio mnogo lepši kada bi imali društvene odnose zasnovane na poverenju.

Ne možemo očekivati to od društva da ugradi u pojedinca, jer društvo je ustvari skup svih nas pojedinaca, zar ne?
Na širem nivou, biće dovoljan sistem kazni, inspekcija, itd....Sankcionisanja neke vrste, bar pokretanje svega toga.
Na ličnomm, intimnom nivou u koorelacijama intimnijim-e tu je caka, ili imaš muda da veruješ ili nemaš, bez obzira na prethodna iskustva. U krajnjem slučaju, svako ko ne veruje nikome, nema prava da očekuje ( a tako obično biva) da drugi njemu veruju.
 
i u tom smislu, kako treb vaspitavati decu?

- ne veruj nikome (dok se društvo samo od sebe ne promeni)
- gradi poverenje, budi od reči i neka ti to bude glavni životni princip po čemu će te ljudi prepoznati.

Život nije ni raj, a ni pakao. Od tvojih pogleda, sine moj Zoro, zavisi koliko ćeš klimav biti. Sine Zoro, budi hrabar, mada to nije garancija da ćeš uspeti. Ali sine, budi hrabar, pašćeš sigurno, ne jednom-više puta, ali ustani svaki put. Nije dobro živeti ni kao p...a u grču, jer ni to čoveka ne spašava padova :) Postojaće ljudi kojima možeš da veruješ, neki će te demantovati u tome, neki će ostati ljudi od poverenja.
U krajnjem slučaju sine moj Zoro, rodio si se, pa treba i da živiš-sigurno postoji dobar razlog za to.
E, tako bi ti ja rekla da sam ti mama, a onda bih se i smejala i plakala sa tobom i trudila se da ti što manje palamudim, samo u nužda kritičnim momentima :D
 
Sto se poverenja tice, imam poverenja samo u par osoba u zivotu ali ni to nije stoprocentno poverenje jer jbga svako moze da poludi pa da zajebe, blanko poverenje ne mozes ni u koga imati.
Kako da imas poverenja u ovo nase drustvo kad nikoga nije briga za pojedinca, ako si slab zgaze te, niko se ne tangira nad necijom bedom i nesrecom.
Pa u sta onda da imas poverenja.
Vec kad odes na pijacu gledaju kako da ti zakinu na vagi, sve sam go lopov oko tebe.
Poverenje se stice i ako nadjes par osoba u zivotu kojima mozes verovati to je vec velika stvar.
Al je zajebano kad u zivotu ne nadjes nikog kom bi mogao verovati, e onda je nesto i do tebe.
 
Ako se ovo odnosilo na moj post, a verovatno jeste :lol: evo pojasniću. Ne ispada kriv onaj koji ne veruje, pa on je prosto takav i nikog direktno ne ugrožava time. I ja polazim od toga da loša iskustva stvaraju nepoverenje, e sad pitanje je koja je mera i granica u tome, da iz loših iskustava stvorimo neko generalno nepoverenje, gard, pa i paranoju od nekoga ili nečega. Ljudi po tom pitanju različito reaguju i imaju drugačije doživljaje. Recimo nekome je dovoljno da jednom nešto loše doživi ili čuje od drugoga, pa da stvori neki strah i nepoverenje u glavi. Za razliku od nekoga ko isto to doživi ali polazi od pretpostavke da nije sve i nisu svi loši nego samo pojedinačne situacije i pojedinci. Daleko od toga da ti drugi veruju u bajke, dobre-vile isl. Samo su možda manje opterećeni tim lošim a više veruju da će im se desiti ono dobro, to je cela mudrost. :aha:

jeste, jer nije to paranoja. ne verujes ljudima, jer je cinjenica da ljudi jednostavno imaju teznju da zaebu. dal je to generalno u sve vecem broju, jer zivimo u takvoj zemlji ili ne. mozda neki ljudi deluju tako na prvi pogled da su pogodni za manipulacije i mahinacije. gotika je potpuno u pravu kada je napisala da ljudi u ovoj zemlji ne razumeju da je neko samo pristojan i nista vise. to je osnova kulture, a i omogucava da se zadrzi gard prema nekome do odredjenog stepena. plus ako se na to doda dobrocudna faca, a moja jeste takva, moze svasta da ispadne. mislim da je necije lice uzrok pokusaja drugih. nekim ljudima na celu kao da pise ne diraj me, nekima ne. a ne mora uopste da bude tako.
ljudi od mene, pogotovo dok sam bila mladja i sasvim mlada da imam neke reakcije i najgadniji su mi kada na kraju glume zrtvu, jer su dobili po labrnji. umesto da okrive sebe, jer nisu uspeli u tome sto su naumili, kriva ja. :lol: to sto sam ja pristojna to je pristojnost. sta mi se mota po glavi je nesto sasvim drugo.
 
Sine, nikada te nisam učila da se plašiš sveta, a ni da budeš budaletina. Samo sam pripomogla da imaš meru, a imaš-ne sumnjaj u genetski potencijal :lol:

ne mama, pravila si me jer ste ti i tata u jednom trenutku rekli - ma iebeš kurton..
i niste ni u bulji imali ideju o meni u svetu i o strahovima kojima će taj svet da me obaspe,
a genetski potencijal takođe obesi ćaletu o kitu kad u tom svetu nikome ne mogu da verujem

m?
 
ne mama, pravila si me jer ste ti i tata u jednom trenutku rekli - ma iebeš kurton..
i niste ni u bulji imali ideju o meni u svetu i o strahovima kojima će taj svet da me obaspe,
a genetski potencijal takođe obesi ćaletu o kitu kad u tom svetu nikome ne mogu da verujem

m?

E, sine moj, imaš zabranu interneta 3 dana, kao edukativna mera, tako se sa majkom ne priča. Nisi se ni ispilio, a već kukaš, pih :rtfm::lol:
 
veruj u boga, i vezuj svoj bicikl..replika je u nekom vicu
ni krace recenice, ni vece mudrosti
zivot ispunjen strahom, nedostojan je covek
a zivot u kome slepo svima sve verujes, ispunjen razocarenjima
balans?
naravno
kao i u svemu
ima jos nesto
pitanje oko "prave prirode coveka"
jel ona dobra ili losa?
da li je rat samo bio prilika da se iskazu mracne strane ljudskog bica, koje su i inace bile tu?
jesu li svi ljudi takvi?
ili ipak nisu
poceh s vicem da zavrsim poslovicom
popu je svako pop, a lopovu je svako lopov
sto je borka lepo objasnila
svako nadje ono sto trazi
i vidi ono sto zeli da vidi
da li casa poluprazna ili polupuna?:)
 

Back
Top