Humanitarna i izbeglička pomoć (1941–1944)
Nakon progona i masovnih ustaških zločina u NDH,
na stotine hiljada Srba bežalo je u Srbiju.
Beogradska i srpska pravoslavna crkva, Crveni krst i brojne humanitarne organizacije (npr. Kolo srpskih sestara) pomagale su izbeglicama hranom, odećom i smeštajem.
Kraljevska vlada u Beogradu (do kapitulacije aprila 1941.) i kasnije Nedićeva kolaboraciona vlada organizovale su
sabirališta i smeštaj za izbeglice.
Procene kažu da je
oko 200.000 ljudi iz NDH utočište našlo u Srbiji tokom rata.
Vojna pomoć i ustanak 1941.
Ustanak u istočnoj Bosni (jul 1941) – Srbi su masovno dizali ustanke protiv NDH, a oružje i ljudi iz Srbije prelazili su Drinu da pomognu.
Četnički pokret Draže Mihailovića imao je jake veze sa istočnom Bosnom, slao kurire, oficire i logističku podršku.
I partizani (komunisti) iz Srbije prelazili su u Bosnu – naročito iz Sandžaka i zapadne Srbije – i učestvovali u osnivanju Užičke republike i kasnijih partizanskih ofanziva.
Posleratne posledice
Nakon 1945, kada je formirana socijalistička Jugoslavija, mnogi izbegli Srbi iz Bosne nisu se vratili, već su ostali u Srbiji, posebno u Vojvodini.
Tito je promovisan kao vođa zajedničke borbe svih naroda, a uloga Srbije u pomaganju Srbima iz Bosne delimično je potisnuta u javnom sećanju (naročito četnička pomoć).
@aleksije radicevic