3. deo
11. Korišćenje osiromašenog urana, kasetnih bombi i drugog  zabranjenog oružja. Sjedinjene Države su koristile zabranjena oružja za  masovno uništavanje i neselektivno izazivanje smrti i patnje protiv  stanovništva čitave Jugoslavije. Uprkos tome što su znale za smrtonosno  dugoročno dejstvo na život i uprkos upozorenjima Američke komisije za  nuklearnu regulativu, Sjedinjene Države su napale Jugoslaviju raketama  sa osiromašenim uranom, bombama i mecima koji su izazivali širenje  radioaktivnih materija u atmosferi, tlu, podzemnim vodama, lancu ishrane  i čvrstim objektima koje su pogodile rakete, bombe i meci sa  osiromašenim uranom, što stanovništvo Jugoslavije izlaže opasnosti od  smrti, genetskih oštećenja, raka, tumora, leukemije i drugih bolesti i  kod budućih generacija. U velikoj meri su korišćene kasetne bombe i one  su razbacivale veliki broj oštrih metalnih gelera kraj bolnica, crkava,  džamija, škola, stambenih blokova i drugih gusto naseljenih mesta,  izazivajući smrt, povrede i oštećenje dobara. U toku je istraga o  upotrebi drugih nelegalnih oružja. Hag, čl. 22 i 23, Ženeva 1977, čl.  48, 51, 54, 55, POONA - Optužnica za subverziju nauke i tehnologije 1978  (Optužnica POONA). 
  
12. Vođenje rata protiv životne sredine. Napadi Sjedinjenih Država iz  vazduha i raketama namerno su izazivali dugoročnu i tešku katastrofu  životne sredine velikih razmera u Jugoslaviji. I sami preleti aviona  izazvali su zagađenje u atmosferi. Hiljade tona eksploziva ispustile su  ogromne količine hemikalija u vazduh, stvorile su oblake prašine i  otpadaka sa pogođenih mesta i izazvale požare koji su često besneli  danima. Namerno gađana hemijska, petrohemijska postrojenja, postrojenja  za preradu nafte i gasa, za njihovo skladištenje i transmisiju u blizini  Beograda, Novog Sada, Niša i drugih većih gradova izložila su ogroman  broj stanovnika opasnom i pogubnom zagađenju. Osiromašeni uran koji se  proširio po čitavom Kosovu i ostalom delu Srbije ugrožavaće život  generacijama. Hag, čl. 22 i 23; Ženeva 1977, čl. 48, 51, 54 i 55;  Stokholmska deklaracija konferencije UN o čovekovoj okolini 1972;  Principi I, II (Konferencija UN o čovekovoj okolini), i dr. 
  13. Nametanje sankcija preko UN, što predstavlja genocidni zločin  protiv čovečnosti, da bi se postiglo osiromašenje i slabljenje naroda  Jugoslavije. Sjedinjene Države su pre 1989. godine započele ekonomski  napad na Jugoslaviju sa ciljem da je politički unište i ekonomski  poruše. To je navelo Međunarodni monetarni fond (MMF) da upotrebi svoju  najjaču šok terapiju za napad na jugoslovensku produktivnost, za  povećanje bremena njenog spoljnog duga i za otvaranje nacionalnog  bogatstva za strani kapital na taj način što će se ukloniti trgovinske  barijere i privatizovati javni industrijski, trgovinski objekti i službe  od vitalnog značaja. U maju 1991. godine, američki državni sekretar je  obustavio sve američke programe pomoći za svih šest jugoslovenskih  republika i stavio veto na buduće kredite MMF-a, što je stvorilo ogroman  ekonomski podsticaj i predstavljalo snažan politički argument za one  koji su bili politička opozicija Beogradu da ostale republike odvoje od  Srbije. 
  Sjedinjene Države su uspele da se izbore za sankcije UN protiv  Jugoslavije, ali su oslobodile sankcija one republike koje su se  odvojile od Jugoslavije. Takve sankcije su opustošile čitavu  jugoslovensku privredu do te mere da bi normalna stopa rasta, oslobođena  pritisaka Sjedinjenih Država, iziskivala 30 godina za povratak na nivo  proizvodnje iz 1989. godine. Vrednost proizvodnje u svih šest republika u  1989. godini iznosila je 6.220 dolara. Ona danas iznosi, u Srbiji i  Crnoj Gori 1.510 dolara. Devedeset odsto ukupne trgovinske razmene pre  raspada odvijao se između šest republika. Sve bivše republike su  pretrpele ekonomske štete, ali je Jugoslavija sada, sa jedva 40 odsto  stanovništva iz 1990. godine, uključujući Kosovo, doživela mnogo veći  ekonomski pad nego favorizovane severne republike - Slovenija i Hrvatska  - koje su danas u mnogo većoj meri rimokatoličke nego pre secesije.  Sankcije protiv Jugoslavije i dalje se primenjuju, a Srbiji je,  isključujući Kosovo, onemogućeno da prima bilo kakvu odštetu i pomoć za  obnovu rušenja izazvanih bombardovanjem i ekonomskim iscrpljivanjem.  Sankcije su imale mnogo štetnije posledice po život, zdravlje, ekonomiju  i kvalitet života u Jugoslaviji nego vojni napadi, povećanje smrtnosti,  smanjenje prosečnog ljudskog veka, pogoršanje ishrane i zdravstvene  zaštite i smanjenje proizvodnje. Kao i u Iraku, a i u drugim zemljama,  sankcije su ekonomski zločin, zločin protiv čovečnosti i genocid.  Nirnberg, Princip VI c, Zločini protiv čovečnosti; Konvencija o  genocidu; Ženeva 1977, čl. 48, 54, 55.
 
  14. Stvaranje ilegalnog ad hoc tribunala za zločine u cilju  uništenja i satanizovanja srpskog rukovodstva. Sjedinjene Države su  preko optužene Medlin Olbrajt primorale Savet bezbednosti UN da osnuje  ad hoc tribunale za Jugoslaviju i Ruandu, čime je prekršena Povelja  Ujedinjenih nacija s ciljem da se unište i satanizuju lideri ovih dveju  zemalja i ugroze lideri na drugim mestima. Povelja UN ne predviđa  osnivanje tribunala za zločine. Sjedinjene Države se energično protive  sporazumu o međunarodnom krivičnom sudu, koji je 120 zemalja usvojilo  jula 1998. godine u Rimu, koji je sada u fazi ratifikacije od strane  država, zbog toga što ne nameravaju da dozvole da njihovi lideri ili  vojne snage budu pod jurisdikcijom nezavisnog međunarodnog suda i  vladavine međunarodnog zakona. Napadajući pojedinačne neprijatelje u ad  hoc sudovima i optužujući ih za genocid, one ostvaruju njihovu izolaciju  na međunarodnom planu, vrše pritisak na njihove zemlje da ih uklone sa  vlasti, korumpiraju i politizuju pravosuđe i koriste neutralno  međunarodno pravo za osporavanje i kažnjavanje neprijatelja kao ratnih  zločinaca, a sebe prikazuju kao nedužnog borca za pravdu. Povelja UN;  Statut Međunarodnog suda pravde (Statut ICJ); UDHR; IČPR. 
  15. Upotreba kontrolisanih međunarodnih medija za obezbeđenje  podrške američkim napadima u bilo kom delu sveta i satanizaciju  Jugoslavije, Slovena, Srba i muslimana kao genocidnih ubica. Optuženi iz  Sjedinjenih Država sistematski kontrolišu, usmeravaju, manipulišu,  dezinformišu i ograničavaju izveštavanje o Jugoslaviji i američkim  napadima na nju u štampi i medijima da bi pridobili podršku javnosti za  intenzivno bombardovanje bespomoćne Jugoslavije, uključujući Kosovo, kao  što su to činili u Libiji, Iraku, Avganistanu i drugde. Međunarodni  mediji su podržavali i veličali američke političke ciljeve daljeg  rasparčavanja Jugoslavije i drugih oblasti, deleći region, satanizujući  izabrane vladine funkcionere, druge lidere, generale, oficire i vojnike  kao genocidne ubice; kontrolišući druge zemlje pomoću pretnji javno  podržanih raketnih i vazdušnih napada i obogaljujućih ekonomskih  sankcija i podstičući američku javnost da prihvati i podrži buduće  operacije protiv drugih zemalja, kao i povećanje vojnog budžeta kao vid  podrške ekspanzionističkoj globalnoj ulozi američkog vojnog prisustva i  kontrole. 
  16. Uspostavljanje dugoročne vojne okupacije strateški važnih  delova Jugoslavije od strane snaga NATO. Sjedinjene Države su prisilile  optužene članice NATO i druge da obezbede i podrže vojne okupacione  snage na Kosovu, kao što su to učinile u Bosni, da bi fizički  kontrolisale ključne delove Jugoslavije s ciljem da sprovedu trajno  razdvajanje i podelu država i naroda, da još više naštete stanovništvu,  da postave barijere imigraciji iz Male Azije, arapskih država na Bliskom  istoku, u Severnoj Africi i iz bivših južnih republika �SR i drugde; da  obezbede tampon zonu između Evrope i pomenutih regiona, kontolišući  teritoriju podeljenih, razdvojenih i osiromašenih Slovena, Srba,  pravoslavaca, Kosovara i drugih; da eksploatišu resurse regiona i da  pripreme i uslove članice NATO za buduće učešće protiv drugih zemalja.  Povelja UN; NAT, čl. I; Deklaracija o neintervenisanju.