Groucho_Marx:
Ne znam da li sam ovo spominjao... Na praznoj zadnjoj platformi busa stoji utegnuta visoka plavusa, klasicna Pinkusa, savrseno skockana, drzi se za sipku i gleda kroz bocni prozor. Ja sam kod zadnjeg prozora i u jednom trenutku vidim tipa koji je stajao kod vrata kako joj se priblizava. Tip je najogavniji kojeg mozete da zamislite. Prljav, mastan, smrdi, neobrijan, ruzan... Staje iza nje, hvata se za istu sipku i pocinje da joj dahce za vrat. Pribio se uz nju i samo sto nije poceo da se trlja o njenu goozu. Odvratna scena... Ja im se malo priblizim i kazem mu "izvini, jel mozes da ostavis devojku na miru, mislim ima mesta...". Prazan bus!
On se polako okrene i pogleda me u fazonu 'sta se ti mesas' i samo malo se odmakne nazad. E sad, ajde sto me on pogledao tako, nego mi je i plavusa dobacila isti pogled. Onda sam okrenuo glavu, sacekao svoju stanicu i rekao sebi da cu od tad da pazim kome nudim pomoc.
Znači, ti si na osnovu njenog pogleda zaključio da joj nije trebala pomoć? Možda nije znala o čemu se radi? Ne znam da li sam ja nekada spominjala...
Stojim na stanici, fin čikica staje pored mene (fin, na oko), nosi majstorsku torbu i gunđa nešto za sebe. Slučajno ja načujem: "Khm, dobra p*čkica..."
Ništa, ignorišem ga, uđem u bus, sedam: na mesto pored kojeg je tapacirano sedište načisto iscepano; ali, eto njega do mene, IPAK.
I, kontam ja da je vrag odneo šalu, češanje o nogu je odavno počelo, ali on se uzmuvao... Napominjem da sam bila dosta mlađa, sad bih znala šta da mu radim...
I, uvek postoji dilema (ovo je poenta): DA LI JE, ILI NIJE???
A, da vam ne ostanem dužna kraj: Izvadio on svoju izbrijanu stvarčicu i uživa čovek... Sakrio se torbom. A ja, malecka
ops: , pa "neuka", šok, bre... Ustanem i počnem da se izdirem, ne sećam se: Skloni se od mene, marš, bre, počeću da te preskačem i sl.
Dugo mu je trebalo da se "smiluje" i da ustane. Niko se nije ni okrenuo (sedišta dopola popunjena), osim dečka koji je sedeo direktno ispred mene. Silno sam želela da ustane i da ga istuče, ili mu bar nešto kaže.
Dalje, taj isti čovek me je svaki put snimao u autobusu, "diskretno" prilazio, dok jednom u gužvi nisam sa kraja autobusa pojurila na početak i "tužila" ga vozaču. Izašao je na sledećoj stanici, snimio me na početku i gledao dok je to bilo moguće... Nimalo simpatičan pogled :x .
Nedelju posle, slušam devojku iza sebe, naravno - u autobusu: "Marš od mene, izbošću te!!!"
Okrenem se i - koga vidim...
U to vreme sam nabavila sprej za besne džukele.
A, ovo je jedan od desetina primera koje sam videla i doživela za nekoliko godina korišćenja usluga javnog prevoza.
Mislim da ovde nije reč o MANIJACIMA već o napornim muškarcima. Posle ovakvih scena oni su mi najmanji problem. :shock: :wink: