Naučno popularna literatura. Da, ne i kako?

Ipposthenis

Primećen član
Poruka
700
Moglo bi se reći da je dostupnost informacija i literature, u ovom slučaju iz oblasti istorije, u manjoj ili većoj meri ograničena. Uslovljena mestom stanovanja, snabdevenošću lokalnih biblioteka, finansijskim stanjem pojedinca pa i obrazovanjem (gde i šta tražiti, kako "čitati" ). Dugo se raspravlja o prevazilaženju tog jaza između akademije i javnosti/čitalaca van akademije jer se u suprotnom stvara vakuum koji onda popunjavaju razni amateri, pseudo - istoričari, teoretičari zavera i politički i/ili verski inspirisani fundamentalisti, tabloidni mediji pa i zvanične verske organizacije...rečju, ne-istoričari.

Šta su dobri a šta loši načini da se to izvede? Koje su opasnosti koje se trebaju izbeći? Koji su dobri i eventualno loši primeri kod nas?

Pitanje inspirisano nedavnom knjigom/knjigama M. Aleksića, arheologa, vrlo prisutnog u medijima, često u svojstvu istoričara pa i autora nekoliko knjiga iz oblasti naučno-popularne istorije,tematski dosta širokih.
srpske_zemlje_pre_nemanjica_od_7_do_10_veka-marko_aleksic_v.jpg
 
Moglo bi se reći da je dostupnost informacija i literature, u ovom slučaju iz oblasti istorije, u manjoj ili većoj meri ograničena. Uslovljena mestom stanovanja, snabdevenošću lokalnih biblioteka, finansijskim stanjem pojedinca pa i obrazovanjem (gde i šta tražiti, kako "čitati" ). Dugo se raspravlja o prevazilaženju tog jaza između akademije i javnosti/čitalaca van akademije jer se u suprotnom stvara vakuum koji onda popunjavaju razni amateri, pseudo - istoričari, teoretičari zavera i politički i/ili verski inspirisani fundamentalisti, tabloidni mediji pa i zvanične verske organizacije...rečju, ne-istoričari.

Šta su dobri a šta loši načini da se to izvede? Koje su opasnosti koje se trebaju izbeći? Koji su dobri i eventualno loši primeri kod nas?

Pitanje inspirisano nedavnom knjigom/knjigama M. Aleksića, arheologa, vrlo prisutnog u medijima, često u svojstvu istoričara pa i autora nekoliko knjiga iz oblasti naučno-popularne istorije,tematski dosta širokih. Pogledajte prilog 687023
Najbolja knjiga o istoriji Srba i Srbije je
"Историја Срба 1. део, од Постанка света до Христовог рођења, др Стеван Томовић"
 
U redu. Saznao sam.

Opet, diskusije radi - Šta njegovo delo čini tako uspešnim, koji je to metod kojim je nadmašio svoje "kolege"? Konkretno u pisanju "naučno"-popularne literature.
On je koristio Bibliju i teoloski apsekat koji je veoma bitan u izucavanju istorije kojeg vecina istoricara odbacuje. A on nam popunjava mnoge rupe u zvanicnoj istoriji.
 
Hvala. Međutim, kada sam napisao naučno-popularno nisam mislio na puku katalogizaciju knjiga u knjižarama već nešto što je zaista sa prefiksom naučno- tj. pisano od strane obrazovanih profesionalaca iz (poželjno) svojih oblasti, uz svo poštovanje metodologije naučnog istraživanja itd. Samo pristupačnijim jezikom i u eventualno prijemčivijem formatu.

Ovo se, uz dužno poštovanje, ne može smatrati naukom u bilo kom kontekstu. "Verski aspekt" je, opet uz dužno poštovanje prema nečijim verskim uverenjima, mahom eufemizam za potpuno nepoznavanje osnova date naučne oblasti, dometa u njoj, pa i izgovor za otvoreno i često nekontrolisano fantaziranje. Ako je sve to još inspirisano nekakvim političkim uverenjem, rasnom, etničkom ili verskom ideologijom, kao što obično jeste, onda takva literatura nije samo beskorisna, već i potencijalno štetna, obmanjujuća. Rupe koje postoje, postoje sa razlogom - za njihovo popunjavanje nema izvora ili dokaza, ili su oni nedovoljno pouzdani. To nikako nije i ne sme biti zeleno svetlo za zloupotrebu.

Hvala u svakom slučaju.
 

Back
Top