Ipposthenis
Primećen član
- Poruka
- 700
Moglo bi se reći da je dostupnost informacija i literature, u ovom slučaju iz oblasti istorije, u manjoj ili većoj meri ograničena. Uslovljena mestom stanovanja, snabdevenošću lokalnih biblioteka, finansijskim stanjem pojedinca pa i obrazovanjem (gde i šta tražiti, kako "čitati" ). Dugo se raspravlja o prevazilaženju tog jaza između akademije i javnosti/čitalaca van akademije jer se u suprotnom stvara vakuum koji onda popunjavaju razni amateri, pseudo - istoričari, teoretičari zavera i politički i/ili verski inspirisani fundamentalisti, tabloidni mediji pa i zvanične verske organizacije...rečju, ne-istoričari.
Šta su dobri a šta loši načini da se to izvede? Koje su opasnosti koje se trebaju izbeći? Koji su dobri i eventualno loši primeri kod nas?
Pitanje inspirisano nedavnom knjigom/knjigama M. Aleksića, arheologa, vrlo prisutnog u medijima, često u svojstvu istoričara pa i autora nekoliko knjiga iz oblasti naučno-popularne istorije,tematski dosta širokih.
Šta su dobri a šta loši načini da se to izvede? Koje su opasnosti koje se trebaju izbeći? Koji su dobri i eventualno loši primeri kod nas?
Pitanje inspirisano nedavnom knjigom/knjigama M. Aleksića, arheologa, vrlo prisutnog u medijima, često u svojstvu istoričara pa i autora nekoliko knjiga iz oblasti naučno-popularne istorije,tematski dosta širokih.