Kako se desilo da Belorusija i Ukrajina budu među osnivačima Ujedinjenih nacija?

dlugomir

stari roker
Moderator
Poruka
237.991
Мислим да је разлог био то да СССР добије 3 гласа, уместо једног у Генералној скупштини УН.

Поред сталног чланства у СБ и права вета, СССР је добио и 3 гласа у Генералној скупштини.

Е, сад, данас знамо да је Генерална скупштина прилично небитан орган ОУН, међутим, те 1946. вероватно није деловало да ће бити небитан, + није било 200 држава са правом гласа, већ само 50-а, па је 3 гласа била значајна предност.
 
Мислим да је разлог био то да СССР добије 3 гласа, уместо једног у Генералној скупштини УН.

Поред сталног чланства у СБ и права вета, СССР је добио и 3 гласа у Генералној скупштини.

Е, сад, данас знамо да је Генерална скупштина прилично небитан орган ОУН, међутим, те 1946. вероватно није деловало да ће бити небитан, + није било 200 држава са правом гласа, већ само 50-а, па је 3 гласа била значајна предност.
Razumem, ali kako su to dozvolile recimo SAD i Velika Britanija?
 
Kao što znamo Belorusija i Ukrajina su bile delovi Sovjetskog Saveza (SSSR) do 1991. Znači to isto su bile i 1945. kada su osnovane Ujedinjene nacije (UN).
Međutim, ako pogledamo spisak osnivača UN videćemo da se kao potpisnici 1945. pojavljuju i Belorusija i Ukrajina, osim naravno i SSSR čiji su delovi bile:

https://sh.wikipedia.org/wiki/Države_članice_Ujedinjenih_nacija#fn_Konvencije_za_imena_i_napomene_24

Da li neko zna kako i zašto se to desilo?
Evo nalazim, druge države koje se vode kao osnivači, a nisu bile nezavisne u vreme osnivanja su Indija (još pod UK, nepodeljena na Indiju, Pakistan i Bangladeš), Filipini (kojima su upravljale SAD kao Filipnski Komonvelta, okončan godinu dana kasnije) i Novi Zeland (potpuno nezavistan od UK tek za dve godine).
 
Razumem, ali kako su to dozvolile recimo SAD i Velika Britanija?

Ukrajina i Belorusija jesu bile delovi SSSR-a, ali Staljin je na Jalti tražio da svih 16 sovjetskih republika dobiju mesto u budućim UN. Zapad je to odbio, pa je napravljen kompromis: SSSR + još dva dodatna glasa. Staljin je izabrao Ukrajinu i Belorusiju. Tako su one 1945. potpisale Povelju UN kao osnivači, i ostale članice sve do raspada SSSR-a 1991. To je bio čisto geopolitički dil, a ne priznanje njihove nezavisnosti.
 
Kao što znamo Belorusija i Ukrajina su bile delovi Sovjetskog Saveza (SSSR) do 1991. Znači to isto su bile i 1945. kada su osnovane Ujedinjene nacije (UN).
Međutim, ako pogledamo spisak osnivača UN videćemo da se kao potpisnici 1945. pojavljuju i Belorusija i Ukrajina, osim naravno i SSSR čiji su delovi bile:

https://sh.wikipedia.org/wiki/Države_članice_Ujedinjenih_nacija#fn_Konvencije_za_imena_i_napomene_24

Da li neko zna kako i zašto se to desilo?

Staljin se protivio da on ima samo 1 jedino mesto u Ujedinjenim nacijama, zato što poseduje ogromnu supersilu kakvu ima.

Smatrao je tako nešto posebno kritičnim, zato što je Zapad dobio čak 3 od 5 mesta među stalnim članicama SB UN. Jeste da sve one imaju pravo veta, tako da ti bukvalno brojevi u SB UN nisu toliko ključni, ali insistirao je da se to mora na neki način korigovati, posebno kada se ima na umu koliki je broj žrtava koji su sovjetski narodi pretrpeli u Drugom svetskom ratu (jezivo ogroman).

Kompromis je pronađen tako što je Moskva dobila 3 mesta u Ujedinjenim nacijama umesto samo 1. Kao rusiji vrlo bliske i srodne države, Staljin je predložio da to budu Ukrajina i Belorusija.

Nešto mi se čini (pričam napamet, ne zamerite ako grešim) da je Staljin tražio da svaka sovjetska republika bude članica UN. Što bi značilo da Sovjeti imaju 15 glasova. Naravno, iz očiglednih razloga to nije baš prošlo.
 
Razumem, ali kako su to dozvolile recimo SAD i Velika Britanija?

A zašto ne bi dozvolile? Pojasni.

Država uopšte ne mora biti nezavisna da bi postala članica UN.

Npr. SR Nemačka se sastoji iz 16 država. Bavarka najnormanlije može postati članica UN, samo je potrebno da dobije podršku sveta za to. I najnormalnije tako funkcionisati kao članica UN, jednako kao i Nemačka, u čijem je ona sastavu.

I Indija i Filipini su postali članice UN pre nego što su postali nezavisni.

P. S. Svetski faktori koji podržavaju (i protežiraju) nezavisnost tzv. Republike Kosovo, odnosno insistiraju na dogovoru Beograda i Prištine o uspostavi dobrosusedskih odnosa, upravo takav neki modalitet i traže. Srbija bi donošenjem svog ustavnog zakona o Kosovu i Metohiji istakla da je južna pokrajina njen neotuđivi deo, potencirala da Kosovo pripada, ali Kosovo bi u isto vreme moglo da postane članica UN (kao i drugih međunarodnih organizacija). To je neki ultimativni cilj, koji je zamišljen realizacije tzv. „dobrosusedskih odnosa“, jer članstvo Kosova u UN u toj situaciji ne bi značilo da se Srbija odriče svojih pretenzija nad Kosovom.
 
Poslednja izmena:
Kao što znamo Belorusija i Ukrajina su bile delovi Sovjetskog Saveza (SSSR) do 1991. Znači to isto su bile i 1945. kada su osnovane Ujedinjene nacije (UN).
Međutim, ako pogledamo spisak osnivača UN videćemo da se kao potpisnici 1945. pojavljuju i Belorusija i Ukrajina, osim naravno i SSSR čiji su delovi bile:

https://sh.wikipedia.org/wiki/Države_članice_Ujedinjenih_nacija#fn_Konvencije_za_imena_i_napomene_24

Da li neko zna kako i zašto se to desilo?
Pa kad su Hitler, Draza Mihajlovic, Pavelic, Bandera.........postali narodni heroji, zasto da istoriju ne ubacimo i ovo sa ukrajinom i belorusijom..........sa 80 godina zakasnjenja.
 
mora se shvatiti tadasnji svet nije svaka shusha kao sada bila nezavisna,,svetom su upravljali trojica velikih SAD Britanska Imperija i SSSR ostali su bili dekor..dakle ovo je bio dogovor velikih ostali ima da klimnu glavom ili da ih proguta..Okean izbor je bio prilicno lak..

Ja bih dodao i Francusku. Barem u tom početku u direktnom posleratnom periodu.
 
To je bio čisto geopolitički dil, a ne priznanje njihove nezavisnosti.

Ovo je čl. 4 Povelje UN.

Article 4

  1. Membership in the United Nations is open to all other peace-loving states which accept the obligations contained in the present Charter and, in the judgment of the Organization, are able and willing to carry out these obligations.
  2. The admission of any such state to membership in the United Nations will be effected by a decision of the General Assembly upon the recommendation of the Security Council.

U članu stoji samo state. Nigde se u kvalifikacionim kriterijima ne pominju nezavisnost ili potpuna suverenost.

UN nije (formalno) zajednica svih nezavisnih država; zato i jeste npr. Švajcarska odbila da bude jedan od osnivača UN (i tek nedavno pristupila). To je u dobroj meri popularna zabluda, zato što je zasnovano na praksi, a ne na propisima iz međunarodnog prava.

Tehnički, ako bi se preustrojenjem Bosne i Hercegovine jasnije ona definisala kao federalna država (što ona u praksi zapravo i jeste...kada su je pravili u Dejtonu, oni su namerno takav galimatijas skuvali) i Republika Srpska kao jedna od članica te federacije, onda bi i RS mogla postati članica UN (pored same Bosne i Hercegovine). Možda u nekoj budućnosti tako nešto bude i kompromis ka kojem se bude išlo; u smislu, da se ne dopusti unija Srpske i Srbije (odnosno, otcepljenje pređašnje od BiH), ali Srpskoj omogući članstvo u (skoro) svim međunarodnim organizacijama, uključujući i UN.
 
Pa SSSR je izneo najvecu zrtvu i teret borbe za spasenje sveta. Kao takvi niko se nije protivio. To je sada nije ni vazno. Ono sto je bitno je da se mala britanija i francuska zamene u savetu sa Indijom i Brazilom.
Neće se zameniti, nego ovo o žrtvama - nađoh posle da su od svih bivših sovjetskih republika Ukrajina i Belorusija imale najviše poginulih građana. Baš tim redom. Rusija je po tome bila na trećem mestu iako je najveća.
 
Kao što znamo Belorusija i Ukrajina su bile delovi Sovjetskog Saveza (SSSR) do 1991. Znači to isto su bile i 1945. kada su osnovane Ujedinjene nacije (UN).
Međutim, ako pogledamo spisak osnivača UN videćemo da se kao potpisnici 1945. pojavljuju i Belorusija i Ukrajina, osim naravno i SSSR čiji su delovi bile:

https://sh.wikipedia.org/wiki/Države_članice_Ujedinjenih_nacija#fn_Konvencije_za_imena_i_napomene_24

Da li neko zna kako i zašto se to desilo?
Zato što su UN na početku imale veoma malo članova pa je Staljin zahtevao tri glasa da SSSR ne bi bio u manjini od jednog glasa.
 
Neće se zameniti, nego ovo o žrtvama - nađoh posle da su od svih bivših sovjetskih republika Ukrajina i Belorusija imale najviše poginulih građana. Baš tim redom. Rusija je po tome bila na trećem mestu iako je najveća.
Nije baš tačno - Rusija i ruski deo Belorusije su su imali daleko najviše poginulih u borbi, Ukrajinci su se masovno predavali pa su ih Nemci posle fizički uništavali, uglavnom i bez slanja u logore, zatvaranjem u stočne vagone koje bi ostavili negde na sporednom koloseku dok zatvoreni ne bi pomrli od hladnoće, gladi i žeđi.
 
Spisak sovjetskih republika za koje je Staljin tražio da budu članovi UN:

  • Ruska Sovjetska Federativna Socijalistička Republika (RSFSR)
  • Ukrajinska SSR
  • Beloruska SSR
  • Azerbejdžanska SSR
  • Gruzijska SSR
  • Jermenska SSR
  • Kazahstanska SSR
  • Kirgiska SSR
  • Tadžikistanska SSR
  • Turkmenska SSR
  • Uzbečka SSR
  • Estonska SSR
  • Letonska SSR
  • Litvanska SSR
  • Moldavska SSR
  • Karelijska-Finska SSR
Dakle, Ukrajina i Belorusija su nesumnjivo najveće. Onda je i logično da su podnele najveći teret rata, imajući u vidu da se rat pretežno i odvijao na njihovim teritorijama.
 
A zašto ne bi dozvolile? Pojasni.

Država uopšte ne mora biti nezavisna da bi postala članica UN.

Npr. SR Nemačka se sastoji iz 16 država. Bavarka najnormanlije može postati članica UN, samo je potrebno da dobije podršku sveta za to. I najnormalnije tako funkcionisati kao članica UN, jednako kao i Nemačka, u čijem je ona sastavu.

I Indija i Filipini su postali članice UN pre nego što su postali nezavisni.

P. S. Svetski faktori koji podržavaju (i protežiraju) nezavisnost tzv. Republike Kosovo, odnosno insistiraju na dogovoru Beograda i Prištine o uspostavi dobrosusedskih odnosa, upravo takav neki modalitet i traže. Srbija bi donošenjem svog ustavnog zakona o Kosovu i Metohiji istakla da je južna pokrajina njen neotuđivi deo, potencirala da Kosovo pripada, ali Kosovo bi u isto vreme moglo da postane članica UN (kao i drugih međunarodnih organizacija). To je neki ultimativni cilj, koji je zamišljen realizacije tzv. „dobrosusedskih odnosa“, jer članstvo Kosova u UN u toj situaciji ne bi značilo da se Srbija odriče svojih pretenzija nad Kosovom.
Okej , evo i odgovora AI:

Ova tvrdnja je netačna – prema Povelji Ujedinjenih nacija, samo su suverene države (odnosno, nezavisne) u punom smislu članice UN.


Pravni osnov:​


Član 4. Povelje UN jasno kaže:


Članstvo u Ujedinjenim nacijama otvoreno je za sve miroljubive države koje prihvataju obaveze sadržane u Povelji i koje su, po proceni Organizacije, sposobne i voljne da te obaveze ispunjavaju.

Dakle, država (u međunarodnom pravnom smislu) mora ispunjavati sledeće uslove da bi postala članica UN:


  1. Da bude međunarodno priznata kao država (najčešće u skladu sa Montevidejskom konvencijom: stalno stanovništvo, definisana teritorija, sposobnost stupanja u odnose s drugim državama, efikasna vlast),
  2. Da bude miroljubiva i da prihvata obaveze iz Povelje UN,
  3. Da dobije preporuku Saveta bezbednosti (gde stalne članice imaju pravo veta) i odobrenje Generalne skupštine.

Primer Nemačke i Bavarske:​


  • Savezna Republika Nemačka (SRN) jeste jedna država koja se sastoji od 16 federalnih jedinica (zemalja). Bavarska je deo te države, nije suverena, i kao takva ne može biti članica UN.
  • Ako bi Bavarska želela da postane članica UN, morala bi prvo da se otcepi, stekne međunarodno priznanje kao nezavisna država, a potom da traži članstvo u UN. I to bi bilo moguće samo ako Savet bezbednosti i Generalna skupština UN to odobre.

Slični slučajevi:​


  • Kosovo još uvek nije član UN upravo zato što nije univerzalno priznato i jer je Rusija (stalna članica SB UN) stavila veto.
  • Tajvan je funkcionalno nezavisna država, ali nije član UN jer ga Kina blokira.
  • Palestina ima status posmatrača, ali nije punopravna članica jer nema punu državnost ni konsenzus članica.

Dakle, ideja da neka pokrajina (poput Bavarske) „najnormalnije“ može postati članica UN dok je deo druge države je u suprotnosti s međunarodnim pravom i praksom UN.
 
Evo šta kaže veštačka inteligencija na temu zemalja sa nepotpunim suverenitetom koje su potpisal Povelju UN.
I u slučaju Filipina i u slučaju Indije, nije važila striktna logika potpune suverenosti, već je presudila politička volja velikih sila (SAD i Britanije) da te teritorije prikažu kao buduće nezavisne države i da ih vežu uz sebe u novom poretku.

Sirija i Liban
  • Formalno su još uvek bili pod francuskim mandatom Lige naroda (od 1920).
  • Međutim, 1943. su proglasile nezavisnost i imale sopstvene vlade, dok su francuske trupe ostale do 1946.
  • Zato su priznate kao osnivači UN.
2. Egipat
  • Nominalno nezavisan od 1922, ali Britanija je imala ključne prerogative (vojska, Sueski kanal, spoljna politika).
  • Ipak, učestvovao kao osnivač.
3. Etiopija
  • Okupirana od strane fašističke Italije 1936–1941.
  • Povratila nezavisnost uz pomoć Saveznika i obnovila članstvo u međunarodnim telima, pa je bila među osnivačima.
4. Saudijska Arabija
  • Bila je nezavisna monarhija, ali veoma izolovana i pod jakim britanskim i američkim uticajem; uključena kao osnivač zbog strateškog značaja.
5. Južnoameričke države
  • Većina je bila nezavisna formalno, ali su mnoge bile u snažnoj političkoj i ekonomskoj orbiti SAD. Neke su u San Francisko pozvane više zbog simbolike jedinstva Zapadne hemisfere nego stvarne težine.
📌 Dakle, osnivačice UN 1945. nisu sve bile „suverene države“ u današnjem smislu. U pitanju je bila kombinacija realne državnosti i političkih kompromisa velikih sila. Bitno je bilo da nova organizacija izgleda inkluzivno i univerzalno, pa su prihvatane i polukolonijalne, mandatne ili tek buduće nezavisne zemlje.
 
Ovo je čl. 4 Povelje UN.

Article 4

  1. Membership in the United Nations is open to all other peace-loving states which accept the obligations contained in the present Charter and, in the judgment of the Organization, are able and willing to carry out these obligations.
  2. The admission of any such state to membership in the United Nations will be effected by a decision of the General Assembly upon the recommendation of the Security Council.

U članu stoji samo state. Nigde se u kvalifikacionim kriterijima ne pominju nezavisnost ili potpuna suverenost.

UN nije (formalno) zajednica svih nezavisnih država; zato i jeste npr. Švajcarska odbila da bude jedan od osnivača UN (i tek nedavno pristupila). To je u dobroj meri popularna zabluda, zato što je zasnovano na praksi, a ne na propisima iz međunarodnog prava.

Tehnički, ako bi se preustrojenjem Bosne i Hercegovine jasnije ona definisala kao federalna država (što ona u praksi zapravo i jeste...kada su je pravili u Dejtonu, oni su namerno takav galimatijas skuvali) i Republika Srpska kao jedna od članica te federacije, onda bi i RS mogla postati članica UN (pored same Bosne i Hercegovine). Možda u nekoj budućnosti tako nešto bude i kompromis ka kojem se bude išlo; u smislu, da se ne dopusti unija Srpske i Srbije (odnosno, otcepljenje pređašnje od BiH), ali Srpskoj omogući članstvo u (skoro) svim međunarodnim organizacijama, uključujući i UN.
I dalje, AI:

Tvoje zapažanje je vrlo ozbiljno i intelektualno izazovno, ali hajde da to razložimo precizno, pravno i politički, jer ovde ulazimo u razliku između teksta Povelje UN i njenog tumačenja kroz praksu i običajno pravo međunarodne zajednice.




🔹 1. Pitanje termina „​


Tačno je – u članu 4. Povelje UN koristi se samo reč:


“Membership in the United Nations is open to all peace-loving states…”

Nigda se eksplicitno ne zahteva da ta "state" bude nezavisna ili potpuno suverena. Ali...


👉 U praksi međunarodnog prava, kada se koristi pojam „state“ bez dodatne kvalifikacije, podrazumeva se subjekt međunarodnog prava, tj. suverena država.


To je definisano u tzv. Montevideo konvenciji (1933) koja se uobičajeno uzima kao standard:


Država kao međunarodni subjekt treba da ima:

  1. stalno stanovništvo
  2. definisanu teritoriju
  3. vladu
  4. sposobnost da ulazi u odnose s drugim državama (što je ključno – i implicitno traži nezavisnost).


Dakle, iako reč „nezavisna“ nije u članu 4. Povelje, ona se pretpostavlja kroz kontekst pravnog statusa „state“ u međunarodnom pravu.




🔹 2. Da li bi teoretski članica federacije (poput Bavarske ili Republike Srpske) mogla postati član UN?​


Teoretski – da.


Ako bi dovoljno država (posebno u Savetu bezbednosti) priznale takvu jedinicu kao „državu“, i ako bi bila „miroljubiva“ i voljna da poštuje Povelju, moguće je da dobije članstvo u UN.


Ali...


Praktično – izuzetno teško.


UN su klub suverenih država. Ni jedna unutrašnja jedinica federacije (npr. Bavarska, Kalifornija, Quebec, Škotska...) nije nikada postala član UN dok je ostala u sastavu matične države.


Da bi Bavarska ili RS postale članice UN:


  • ili bi morale biti formalno otcepljene i priznate kao nezavisne države,
  • ili bi se morao stvoriti presedan po kojem se ne-suverenim entitetima priznaje status članstva uz pristanak matične države.

UN ne zabranjuje teorijski takav presedan – ali on nije postojao do sada.




🔹 3. Primer Republike Srpske – pravni i politički okvir​


Ukoliko bi BiH evoluirala u jasnu federalnu državu (što je, kao što si rekao, ona već de facto), i ako bi RS imala punu međunarodnu subjektivnost (npr. pravo da sklapa međunarodne sporazume, vodi svoju diplomatiju), postavlja se pitanje:


  • Da li bi mogla tražiti članstvo u UN, a da ostane formalno u sastavu BiH?

👉 Da, ali samo ako:


  • Savet bezbednosti to preporuči,
  • Generalna skupština to izglasa,
  • i BiH (ili međunarodna zajednica) pristanu na takav aranžman.

To bi bila svojevrsna asimetrijska federacija s duplim članstvom u UN – primer koji ne postoji, ali nije pravno nemoguć.




🔹 4. Uporedni primeri​


  • Ukrajina i Belorusija su bile članice UN još dok su bile deo SSSR-a.
    • Ali to je bio specifičan dogovor u Jaltanskoj konferenciji i velika sila (SSSR) je to tražila kao kompromis.
    • To znači da su takvi slučajevi mogući, ali politički veoma retki.
  • Palestina – posmatrač, ne član.
  • Tajvan – funkcionalno država, ali blokiran.



🔹 Zaključak​


Tvoja tvrdnja da UN ne zahteva eksplicitno nezavisnost za članstvo je tačna formalno.


Ali:


✅ U praksi i tumačenju, status „state“ znači de facto i de jure suverenost, osim ako:


  • ne postoji politički dogovor velikih sila da se napravi izuzetak, kao kod Ukrajine i Belorusije u SSSR-u.

Zato:
Republika Srpska ili Bavarska bi mogle postati članice UN samo ako svet (a posebno SB UN) to želi i dogovori. Dakle, nije to pravno nemoguće, ali jeste visokopolitički kompromis, a ne pravilo.
 
Okej , evo i odgovora AI:

Ova tvrdnja je netačna – prema Povelji Ujedinjenih nacija, samo su suverene države (odnosno, nezavisne) u punom smislu članice UN.


Pravni osnov:​


Član 4. Povelje UN jasno kaže:




Dakle, država (u međunarodnom pravnom smislu) mora ispunjavati sledeće uslove da bi postala članica UN:


  1. Da bude međunarodno priznata kao država (najčešće u skladu sa Montevidejskom konvencijom: stalno stanovništvo, definisana teritorija, sposobnost stupanja u odnose s drugim državama, efikasna vlast),
  2. Da bude miroljubiva i da prihvata obaveze iz Povelje UN,
  3. Da dobije preporuku Saveta bezbednosti (gde stalne članice imaju pravo veta) i odobrenje Generalne skupštine.

Primer Nemačke i Bavarske:​


  • Savezna Republika Nemačka (SRN) jeste jedna država koja se sastoji od 16 federalnih jedinica (zemalja). Bavarska je deo te države, nije suverena, i kao takva ne može biti članica UN.
  • Ako bi Bavarska želela da postane članica UN, morala bi prvo da se otcepi, stekne međunarodno priznanje kao nezavisna država, a potom da traži članstvo u UN. I to bi bilo moguće samo ako Savet bezbednosti i Generalna skupština UN to odobre.

Slični slučajevi:​


  • Kosovo još uvek nije član UN upravo zato što nije univerzalno priznato i jer je Rusija (stalna članica SB UN) stavila veto.
  • Tajvan je funkcionalno nezavisna država, ali nije član UN jer ga Kina blokira.
  • Palestina ima status posmatrača, ali nije punopravna članica jer nema punu državnost ni konsenzus članica.

Dakle, ideja da neka pokrajina (poput Bavarske) „najnormalnije“ može postati članica UN dok je deo druge države je u suprotnosti s međunarodnim pravom i praksom UN.

A gde to piše?

Ne pretpostavlja se nigde nezavisna, zato je i mogla Belorusija ili Ukrajina biti članica UN od 1945. godine, pravno.
 
Poslednja izmena:
Spisak sovjetskih republika za koje je Staljin tražio da budu članovi UN:

  • Ruska Sovjetska Federativna Socijalistička Republika (RSFSR)
  • Ukrajinska SSR
  • Beloruska SSR
  • Azerbejdžanska SSR
  • Gruzijska SSR
  • Jermenska SSR
  • Kazahstanska SSR
  • Kirgiska SSR
  • Tadžikistanska SSR
  • Turkmenska SSR
  • Uzbečka SSR
  • Estonska SSR
  • Letonska SSR
  • Litvanska SSR
  • Moldavska SSR
  • Karelijska-Finska SSR
Dakle, Ukrajina i Belorusija su nesumnjivo najveće. Onda je i logično da su podnele najveći teret rata, imajući u vidu da se rat pretežno i odvijao na njihovim teritorijama.

Ako bi sovjetske republike nekako postale članovi UN, bilo bi veoma teško uskratiti članstvo i svim šest jugoslovenskih republika, koje su bile konstituisane slično svojim sovjetskim pandanima.
 
Ako bi sovjetske republike nekako postale članovi UN, bilo bi veoma teško uskratiti članstvo i svim šest jugoslovenskih republika, koje su bile konstituisane slično svojim sovjetskim pandanima.

Ne bi bilo teško, već je objašnjeno da je reč o poltičkom kompromisu koji nije zasnovan na nekom sveobuhvatnom principu.
 

Back
Top