Naučnici otkrili: homofobija je latentna homoseksualnost

Moram nešto da nadodam na ovu temu. Ukapirao sam nešto pa da vi rečem.
Kad se kaže homoseksualac obično se prvo pomisli na sex i njihov seksualni odnos.
Zaključio sam da nije poenta u tome.

Poenta je da se osobi istog pola sviđa osoba istog polakao ljubavni objekat (nisam rekao seksualni). Seksualnost proizilazi iz toga. Tu onda nastaje i ljubav itd. Seks je samo sled takvog psihičkog odnosa. Ono što mnogima smeta je pokazivanje tog sviđanja (naročito javno).
Hoću da kažem da se radi prvenstveno o emotivnom odnosu.

Jednom prilikom sam preko sajta pitao jednog homoseksualca, koji je inače ostavio utisak izuzetno inteligentne osobe, zar ti ženske osobe nisu lepe. On odgovara - pa lepe su.
Pa kako onda sa njima nemaš odnos - piam ja? Kaže - ne diže mi se na njih. Svako dalje pitanje je bilo suvišno.
Tačno, mnogoštošta nam je lepo ali to nije dovoljno da bi izazvalo i ljubavni i seksualni nagon. Nezadovoljenje seksualnog nagona može da vodi u psiho-somatske bolesti.
Estetski doživljaj nema veze sa ljubavlju i seksualnošću.
Kako da to promeni?
Pa nikako.
On samo konstatuje šta ga uzbuđuje a šta ne. Tu nema izbora, sem ako samoubistvo ne uzimamo kao izbor.
Nije to ni za žaljenje. Njemu tako odgovara, to ga ispunjava i on nalazi partnere istog psihičkog i emotivnog sklopa i tada je zadovoljan.
Šta se tu može osuditi? Bog, priroda (šta god), ali ne i on sam. A ko smo mi da sudimo o prirodi koja nas lično ne dotiče (to ne znači da psihopata).

Nasilan odnos prema homoseksualcima je krajnji primifivizam (bez obzira čime izazvan). Ako je fobija u pitanju to je već bolest i to je za lečenje.
Oni jesu u ovome društvu diskriminisani i opravdan je njihov protest.
Da nije nije diskriminacije, napada i naselja prema njima, njihov protest ne bi imao smisla.
 
I još nešto sam primetio. Sad sam se setio da se nadovežem.
Postoje muškarci kojma se sviđa analni sex, ili preciznije analni nadražaj a da im se muškarci uopšte ne sviđaju.
I to nisu homoseksualci. Jer homoseksualac je onaj koji pretenduje svome polu (ne treba mešati sa analnošću)
Obično koriste neke rekvizite kako bi se analno zadovoljili ili to čak rade dok imaju seksualni odnos sa ženskom osobom.
Neki možda pokušavaju da ipak probaju sa muškarcem pa zaključe da im to ne odgovara jer su im muškarci ipak odbojni.

Naravno tu postoje i biseksualci kojima se sviđa i muški i ženski pol. Njih ne znam baš da definišem, ali obično imaju veću pretenziju ka jednom polu i u daljem razvoju može se desiti da se posvete samo jednom polu.

Pošto sam ja muškarac ja sam se uvek pitao kako se ženama sviđaju muškarci? I kao mlađi osećao sam se nedostojnim ženske lepote. Kasnije sam shvatio (pored ostalog i u razgovoru sa sopstvenom suprugom) žensku prirodu, mada to ne mogu i da lično doživim. Jednostavno je to prirodno drugačiji sklop koji drugačije funkcioniše. Kad se takav sklop nađe u muškarcu, normalno je da postane homoseksualac.
 
Psychoanalytic theory holds that homophobia -- the fear, anxiety, anger, discomfort and aversion that some ostensibly heterosexual people hold for gay individuals -- is the result of repressed homosexual urges that the person is either unaware of or denies. A study appearing in the August 1996 issue of the Journal of Abnormal Psychology, published by the American Psychological Association (APA), provides new empirical evidence that is consistent with that theory. Researchers at the University of Georgia conducted an experiment involving 35 homophobic men and 29 nonhomophobic men as measured by the Index of Homophobia scale. All the participants selected for the study described themselves as exclusively heterosexual both in terms of sexual arousal and experience.

Each participant was exposed to sexually explicit erotic stimuli consisting of heterosexual, male homosexual and lesbian videotapes (but not necessarily in that order). Their degree of sexual arousal was measured by penile plethysmography, which precisely measures and records male tumescence.

Men in both groups were aroused by about the same degree by the video depicting heterosexual sexual behavior and by the video showing two women engaged in sexual behavior. The only significant difference in degree of arousal between the two groups occurred when they viewed the video depicting male homosexual sex: 'The homophobic men showed a significant increase in penile circumference to the male homosexual video, but the control [nonhomophobic] men did not.'

Broken down further, the measurements showed that while 66% of the nonhomophobic group showed no significant tumescence while watching the male homosexual video, only 20% of the homophobic men showed little or no evidence of arousal. Similarly, while 24% of the nonhomophobic men showed definite tumescence while watching the homosexual video, 54% of the homophobic men did.

When asked to give their own subjective assessment of the degree to which they were aroused by watching each of the three videos, men in both groups gave answers that tracked fairly closely with the results of the objective physiological measurement, with one exception: the homophobic men significantly underestimated their degree of arousal by the male homosexual video.
http://www.philosophy-religion.org/handouts/homophobia.htm

Al' si ga nasrao, skupa s nekakvim znanstvenicima...
 
Cuo sam za ovo istrazivanje iako mozda ima istine u njemu ne treba ga uzimati zdravo za gotovo.
To bi zdravo za gotovo znacilo da su svi hriscani prikriveni satanisti, ili da su svi belci rasisti ustvari crnci.
Realno, ljudi se plase onoga sto ne poznaju, a neki od tih ljudi se plase onoga sto jesu a nece sebi da priznaju, tako da u slucaju homoseksualnosti verujem da je u pitanju vise strah od nepoznatog (i predrasude prema homoseksualcima) nego prekrivena i potpisnuta homoseksualnost.
 
Cuo sam za ovo istrazivanje iako mozda ima istine u njemu ne treba ga uzimati zdravo za gotovo.
To bi zdravo za gotovo znacilo da su svi hriscani prikriveni satanisti, ili da su svi belci rasisti ustvari crnci.
Realno, ljudi se plase onoga sto ne poznaju, a neki od tih ljudi se plase onoga sto jesu a nece sebi da priznaju, tako da u slucaju homoseksualnosti verujem da je u pitanju vise strah od nepoznatog (i predrasude prema homoseksualcima) nego prekrivena i potpisnuta homoseksualnost.
U pravu si da ne treba uzimati sve zdravo za gotovo.
Dobro si i napisao da veruješ... na osnovu svojih istraživanja.
Sa druge strane su nešto malo stručniji koji tvrde (ili veruju) na osnovu svojih istraživanja.
Ali, sve u svemu, to nije toliko bitno ako ti život ne zavisi od toga da li je u pitanji latentna homoseksualnost ili strah od nepoznatog.
Šta god da je u pitanju uvek je u pitanju ljudska priroda od koje se teško može pobeći.
Ali mozak je čudo. U stanju je da negira i odbaci samoga sebe, makar to vodilo u suicid.
Ljudi često ni sami sebe ne mogu da razumeju i prihvate, a kamoli nekoga drugoga.
 

Back
Top