sunasceJeca
Poznat
- Poruka
- 9.932
Jel mogu i ja nešto da pitam ?
Što bi rekli, šta tu nije u redu, sa ljubavlju...
Meni je ona nekako najvažnija, najbitnija...i nekako postižem svoj unutrašnji mir i zadovoljstvo, ako sam na tom planu ispunjena. Težim uspostavljanju harmonije u ljubavnim odnosima, i naprosto mi je to bitno. Cenim veoma vernost. Odanost. Verujem u brak. Duge veze. U ljubav bez laži, prevara i igrica. Dobiješ, ono šta vidiš. A, opet sa druge strane, težim tome, da je vrlo vaan porodični život, gde voleći nekoga silno, i skroz istinski, opet zadržim neku ličnu slobodu i integritet. Nekako to u meni se uvek produbi strašno, možda ponekad do neke, pa...Krajnosti. Ja jednostavno tako volim...Snažno. Intenzivno. Ili volim...ili ne. Sredine nema. I koliko god se ja trudim, kao osoba, da sve pojašnjavam , objašnjavam..nekako neke okolnosti mi uvek unesu neki haos, neka nelogična objašnjenja i tudje obmane. Ok, svesna sam, da i ja mnogo idealizujem ljude koje volim, ali nekako se uvek dešavaju neki nelogični obrti, kao neki fantastičan film koji počne sjajno, bajno , naprosto nestvarno...i onda...Puf! Ode moj mehur ružičasti od sapunice.
Znači, uz sve nabrojeno...moje sve duge veze su imale tendenciju da se transformišu u brak, ali što sam ja više volela, što ej veza duže trajala, nekako bi se sve uvek izjalovilo, a haotičnost postajala sve veća, uz grube i nagle prekide. Ružne reči sa druige strane, naprosto ta neka netaktičnost u verbalnom smislu, koja mene najdublje povredjuje. Ja težim stabilnosti, stvarno vernim i opdanim muskarcima i koji su jaki karakterno. Ja to lično najviše volim. Neku nežnost i osećajnost, upakovanu u snažnu muževnost i karakter, intelekt koji obara sa nogu. Sve nekako dobro funkcioniše dok je samo ljubavna veza, čim krenu neki planovi o braku, meni se prekida. Znači, nije ono, što bi sada mnogi reklii, kao ja to sabotiram, ne...Ja stvarno želim jednog dana brak, decu, supruga. Miran porodičan život. Ljubav veJiku. Mene bi to stvarno najviše usrećilo. Znači, uvek neke eksplozivne situacije na ljubavnom planu, koje mi donose nagli i neočekivan kraj. Uz obaveznu dozu grubosti, povredjivanja i netaktičnosti od strane partnera. Ja ne znam, na koji to način ublažiti. Naprosto, želim nekoga ko je kao ja...Ko je pun emocija, brižan, pažljiv. Romantičan. Senzitivan. I nekako sam uvek imala problema, sa njihovim majkama. Što sma se više trudila, naprosto, nekako ne znam...osećaj da mi nikada neće dati da ja tu kao pripadam. A sa očevima njihovim, voleli su me svi, kao njihovu ćerku, ali zato njihove mame...baš neki ružan osećaj, da nikako ne mogu ad se uklopim, odnosno, da mi neće biti dato ni da se pokušam uklopiti, kao da ni tu šansu nemam. Znači, ako iko može da gvirne, šta tu da kažem, ne valja, odnosno , šta tu, pa "koči" , da mi se takav čovek desi, odnosno takva ljubav? Svi komentari su dobrodošli i od pomoći i meni će značiti. Hvala. Moj natal:
Što bi rekli, šta tu nije u redu, sa ljubavlju...
Meni je ona nekako najvažnija, najbitnija...i nekako postižem svoj unutrašnji mir i zadovoljstvo, ako sam na tom planu ispunjena. Težim uspostavljanju harmonije u ljubavnim odnosima, i naprosto mi je to bitno. Cenim veoma vernost. Odanost. Verujem u brak. Duge veze. U ljubav bez laži, prevara i igrica. Dobiješ, ono šta vidiš. A, opet sa druge strane, težim tome, da je vrlo vaan porodični život, gde voleći nekoga silno, i skroz istinski, opet zadržim neku ličnu slobodu i integritet. Nekako to u meni se uvek produbi strašno, možda ponekad do neke, pa...Krajnosti. Ja jednostavno tako volim...Snažno. Intenzivno. Ili volim...ili ne. Sredine nema. I koliko god se ja trudim, kao osoba, da sve pojašnjavam , objašnjavam..nekako neke okolnosti mi uvek unesu neki haos, neka nelogična objašnjenja i tudje obmane. Ok, svesna sam, da i ja mnogo idealizujem ljude koje volim, ali nekako se uvek dešavaju neki nelogični obrti, kao neki fantastičan film koji počne sjajno, bajno , naprosto nestvarno...i onda...Puf! Ode moj mehur ružičasti od sapunice.
Znači, uz sve nabrojeno...moje sve duge veze su imale tendenciju da se transformišu u brak, ali što sam ja više volela, što ej veza duže trajala, nekako bi se sve uvek izjalovilo, a haotičnost postajala sve veća, uz grube i nagle prekide. Ružne reči sa druige strane, naprosto ta neka netaktičnost u verbalnom smislu, koja mene najdublje povredjuje. Ja težim stabilnosti, stvarno vernim i opdanim muskarcima i koji su jaki karakterno. Ja to lično najviše volim. Neku nežnost i osećajnost, upakovanu u snažnu muževnost i karakter, intelekt koji obara sa nogu. Sve nekako dobro funkcioniše dok je samo ljubavna veza, čim krenu neki planovi o braku, meni se prekida. Znači, nije ono, što bi sada mnogi reklii, kao ja to sabotiram, ne...Ja stvarno želim jednog dana brak, decu, supruga. Miran porodičan život. Ljubav veJiku. Mene bi to stvarno najviše usrećilo. Znači, uvek neke eksplozivne situacije na ljubavnom planu, koje mi donose nagli i neočekivan kraj. Uz obaveznu dozu grubosti, povredjivanja i netaktičnosti od strane partnera. Ja ne znam, na koji to način ublažiti. Naprosto, želim nekoga ko je kao ja...Ko je pun emocija, brižan, pažljiv. Romantičan. Senzitivan. I nekako sam uvek imala problema, sa njihovim majkama. Što sma se više trudila, naprosto, nekako ne znam...osećaj da mi nikada neće dati da ja tu kao pripadam. A sa očevima njihovim, voleli su me svi, kao njihovu ćerku, ali zato njihove mame...baš neki ružan osećaj, da nikako ne mogu ad se uklopim, odnosno, da mi neće biti dato ni da se pokušam uklopiti, kao da ni tu šansu nemam. Znači, ako iko može da gvirne, šta tu da kažem, ne valja, odnosno , šta tu, pa "koči" , da mi se takav čovek desi, odnosno takva ljubav? Svi komentari su dobrodošli i od pomoći i meni će značiti. Hvala. Moj natal:
Poslednja izmena:
, da postavim ja ponovo svoju kartu u nadi da ce je neko procitati
.






, kada sam primetio onomad (prosle godine) da se Jeca bakce sa time, htedoh da uzmem vreme i...procitam, ali sam negde verovatno bacio.