Sveto Pismo je knjiga nastala mnogo kasnije od "Enuma Elisha", te su tako dogadjaji opisani onako kako je pisac mogao da shvati ono sto je u drevnijim rukopisima zapisano.
Otuda i greska na samom pocetku:
"U pocetku stvori Bog nebo i zemlju"
A u Epu pise upravo kontra:
"Pre nego sto behu stvoreni nebo i zemlja..."
Ali, ono sto je bitno je, da se pisac Svetog Pisma koncentrisao samo na nastanak Zemlje, te je zato prica iznesena u njemu prilicno smandrljana i nerazumljiva bez paralelnih izvora.
Ipak, tamo pise:
"I svjetlost nazva Bog dan, a tamu nazva noc. I bi vece i bi
jutro, dan prvi.
Potom rece Bog: neka bude svod posred vode,
da rastavlja vodu od vode.
I stvori Bog svod i rastavi vodu pod svodom od vode nad svodom; i bi tako.
A svod nazva Bog nebo. I bi vece
i bi jutro, dan drugi."
Svod koji se pominje je upravo asteroidni pojas.
"Voda" je simbol za materiju u kretanju, materiju sa energijom, u kosmickim prilikama to su planete.
Svod rastavlja kamene planete (vodu pod svodom) od gasovitih divova (vode nad svodom).
A zasto vece kao pocetak delovanja?
Zato sto do dolaska u Suncev sistem, planeta Marduk prevali nesto vise od polovine orbite.
Ako orbitu podelimo na dva dela, dan i noc, onda ce njen susret ("delovanje") sa planetama biti u "vece" ( u drugoj polovini orbite).
Dakle, "DAN" koji se pominje u Svetom Pismu, nije nikakav 24-casovni dan, niti se radi o nekim drugim periodima (paleozoik, mezozoik,... trijas, jura, kreda,...), vec je to tacno odredjeno vreme - PERIOD JEDNOG OBILASKA PLANETE MARDUK OKO SUNCA.
Ni manje ni vise.
Koliko iznosi taj period - o tome nesto kasnije.