Nastanak Svemira po nauci drevnih

Sada novi Bog stupa na scenu:
"U Odaji Kobi, mestu Sudbina,
Bog bese u opasnosti, najvestiji i najmudriji od Bogova,
u srcu Dubine bese stvoren MARDUK."

"u srcu Dubine" - prostor izmedju zvezdanih sistema.
"Sudbina" - orbita planete.
"Onaj koji ga zace, bese EA (Neptun)".

Sta ovo znaci?
Vracamo se na ilustracije.
 
Imali smo jednu oblast Svemira od cetiri susedna polja kondenzacije popakovana na prikazani nacin. (slike 3, 4).
Kada bi se tako pakovale i u susednim regionima, imali bi svuda iste jednozvezdane sisteme sa osam planeta.
Ali, sta ako se sada susedna polja ne popakuju simetricno, nego do polja od kojih nastaju gasovite planete doju polja sa malo iskondenzovane materije, a mnogo energije?
To je sledeca slika.
 
Ovde vidimo da se polja sa umerenom kolicinom energije (materijal za gasovite divove) dodiruje sa poljima sa mnogo energije (materijal za nastanak zvezda).
Tako dobijamo zvezdu koja ima manje energije nego zvezda u prvom primeru - bledu zvezdu.
Ona odaje mnogo manje energije-prostora od zvezde u desnom uglu.
Zbog toga sto je rastojenje izmedju njih manje nego da je raspored polja bio simetrican kao u prvom slucaju, te dve zvezde formiraju binarni sistem (sledeca "prava" zvezda mora biti na (odokativno) duplo vecem rastojanju).
Sem toga, emitovanje energije-prostora obe zvezde (narocito ako su obe jace od nekog proseka za takve sisteme) moze da izazove povecanu koncentraciju materije (polja kondenzacije od kojih nastaju planete) na jednom mestu dalje od njih, sto bi moglo sa stvori supermasivne planete sastavljene od superteskih elemenata, ili cak vecinom od neutrona (pogresno nazvane neutronske zvezde).
Obzirom da leva zvezda (prava) jace "gura" kamene planete emitovanjem energije-prostora, to ce one po logici dobiti orbite oko slabije zvezde.
Odnosno kruzice na jednoj strani izmedju njih.
To bi uslovilo konstantnu temperaturu na planetama koje se nalaze na odgovarajucem rastojanju.
Te ziva bica stvorena na njima ne bi imala potrebu za termoregulacijom.
Ali, to je druga prica.
Da vidimo sada Marduka.
 
Vidimo da izmedju monozvezdanog sistema (levo) i binarnog sistema (desno) imamo koncentraciju polja sa delimicno iskondenzovanom energijom - materijal od kaga nastaju gasoviti divovi.
Obzirom da slabija zvezda binarnog sistema slabije deluje na ovaj materijal sa leve strane, to moze dovesti do vece koncentracije i do nastanka samo jedne dzinovske gasovite planete na toj strani (odnosno mini-zvezde).
Ta dzinovska gasovita "planeta" bi bila privucena od strane monozvezde na levoj strani, jer ona emituje vise energije (energija privlaci energiju), nego slaba zvezda na desnoj strani, a rastojanja su priblizno ista.
Ovde mozemo zamisliti da je monozvezda na levoj strani nase Sunce, a da je binarni sistem na desnoj strani neki od nama susednih takvih sistema.
Posto su na toj strani nastali Uran i Neptun, mnogo manji od Jupitera, to znaci da je razlika materijala otisla na formiranje tog gasnog diva.
Sto objasnjava recenicu - "Onaj koji ga zace bese Ea (Neptun)..... Neptun je najmanji od gasovitih divova, te je logicno, najvise svog materijala "dao" za izgradju Marduka.
Ovu planetu je Sunce privuklo ka sebi i ona dobija ekscentricno elipticnu orbitu oko Sunca.
 
Enuma Elish:
"Primamljiv mu bese stas, blistavo nemirno oko;
korak mu bese gord, zapovedan kao u vremena davna (...)
Uzdizan bese iznad svih Bogova, isticuci se vazda (...)
bese najuzviseniji medju Bogovima, nadmocan u svojoj visini;
njegovi clanovi behu ogromni, a on visok kao niko..."

Divovski gasoviti div.
"nadmocan u svojoj visini" - mnogo veci (nekoliko puta) i od Jupitera.
Ogromni "chlanovi" - ogromni sateliti ove "planete".
Jedan od njih bio je i danasnji Mesec.
"blistavo nemirno oko" - moze biti kao "oko" na Jupiteru, ali i ne mora da znaci.
Obzirom da je ova planeta pokupila mnogo slobodne energije, to mora sijati na nebu kao mini-Sunce.
Upravo je tako i opisuju drevni tekstovi.
 
Kondenzacija energije u materiju je morala biti jako brza, sto je uostalom i slucaj sa svim poznatim reakcijama u prirodi - najveci deo reakcije se odvija u kratkom vremenu, a kasnije se nastavlja, ali u mnogo manjoj meri.
Tada pocinje da tece vreme.
Ova dzinovska gasovita "planeta" je takodje formirana naglo, a odmah nakon nastanka dobija orbitu ka Suncu, jer je ono jace privuklo od slabe zvezde susednog binarnog sistema.
Nevolja je sto je njena orbita jako ekscentricna (zbog uticaja dve susedne zvezde) te se u jednom delu njena orbita ukrsta sa orbitama unutrasnjih, kamenih planeta Suncevog sistema.
Konkretno - sa orbitom dzinovske kamene planete na mestu danasnjeg asteroidnog pojasa.
To je moralo da se fatalno zavrsi po jednu od njih.
 
U drevnim tekstovima se kaze da je nailazak gasovitog diva izazvao "reakcije" ostalih planeta (Bogova), odnosno da je remetio njihove orbite i izazivao tektonske poremecaje njihove unutrasnjosti (kada je rec o kamenim planetama).
Obzirom da je Sunce na nailazak nove mase, reagovalo pojacanjem svog zracenja (odasiljanja energije), to se najveca kamena planeta - Tiamat nasla na udaru sila i Sunca i nadolazeceg gasovitog diva cija se orbita ukrstala sa njenom.
U tekstovima se kaze da je to izazvalo izdvajanje satelita od njene mase (jedanaest), od kojih je najznacajniji bio KINGU (za koji neki tvrde da je danasnji Mesec).
Sad, kamene planete nemaju satelite prilikom nastanka, gasovite planete/mini zvezde ih imaju.
Moguce je da je Mesec nastao tada od Tiamat, a isto je tako moguce da je on, u stvari, bio satelit Marduka.
U svakom slucaju, dobija glavnu ulogu u narednim dogadjajima.
 
"Sve planove koje je skovala Tiamat, on mu ponovi:
(...) napravila je svoj skup i cepti od gneva (...)
uzela je oruzja koja nemaju premca, izrodila
bogove-cudovista (...)
jedanaest takvih je stvorila;
od Bogova iz njenog skupa.
uzdigla je Kingua, prvorodjenog, ucinila ga staresinom (...)
dala mu je Tablicu sudbina, pricvrstila mu je na grudi."


Prilikom prolaska pored Jupitera, divovska planeta/mini zvezda "otkida" od njega njegov satelit Gagu (danasnji Pluton) i daje mu posebnu orbitu, te on postaje planeta.
Pluton je tom prilikom presekao orbite nekih planeta i to je u tekstu opisano kao da je on bio kurir koji prenosi poruku svog Boga (ANSARA-Jupitera) drugim Bogovima.

"Anshar otvori usta
i obrati se Gagi, svom savetniku (...)
'Idi Gaga,
stani pred Bogove
i ponovi im ovo
sto cu ti ja sad reci.'"
 
U tekstu se dalje kaze da je Marduk imao cetiri "vetra", odnosno cetiri satelita (veca) sto je u skladu sa nastankom planeta, pa i mini planeta-satelita oko dzinovskih gasovitih planeta-mini zvezda.
Ta cetiri "vetra" su Juzni, Severni, Istocni i Zapadni vetar.
Kasnije se pominju jos tri - Zli vetar, Vihor i Nepobedivi vetar.
Dakle, ukupno sedam znacajnih.

Orbita Marduka se postepeno priblizava orbiti Tiamat i neminovno je da ce doci do "sudara" (ne direktnog, naravno):
"Tiamat i Marduk, najmudriji medju Bogovima,
kidisashe;
ne odustajuci od svoje namere,
primicase se casu odsudnog boja."

Ep se sada okrece opisivanju nebeske bitke, cije su posledice stvorile "nebo" i Zemlju.

"Gospodar rasiri svoju mrezu da je obuhvati njome;
Zlog vetra, sa zacelja, pusti pravo na nju.
Kad je otvorila svoja usta, Tiamat, da ga prozdere -
on postavi Zlog vetra tako da ona ne mogase da sklopi usne.
Potom strasni olujni vetrovi napadose njenu utrobu;
njeno telo se istegnu; njena usta se shirom otvorishe.
On izbaci u njih strelu koja pokida njenu utrobu;
probi joj nutrinu, razdera utrobu.
Tako je obuzdavshi, on ugasi iskru zivota u njoj."
 
Prilikom prvog "sudara" doslo je do naprsnuca Tiamat, ali je ona i dalje bila u jednom komadu (ako je pravilno tumacenje teksta).
Marduk sada pravi jedan pun krug - jednu punu orbitu i zapocinje sledecu.
Prilikom sledeceg prolaska i ukrstanja sa orbitom Tiamat (Marduk dolazi iz suprotnog smera) dolazi do razaranja dzinovske kamene planete i tada nastaju tri vrste objekata:
- od najveceg kompaktnog dela nastaje planeta Zemlja,
- od jednog dela nastaju komete (deo koji je Marduk povukao za sobom dajuci im orbite koje su suprotnog smera i deo koji je nastavio smerom koji je imala Tiamat),
- od preostalog dela nastaje asteroidni pojas - prsten, gde su ukljuceni i nekadasnji delovi-sateliti Tiamat:
"Ulovljeni u mrezu, nadjose se u zamci (...)
celu druzinu demona koja idjase joj uz bok
bacio je u okove, vezao im ruke (...)
iz neprobojnog okruzenja, nisu mogli pobeci."
To su najveci asteroidi, u stvari su to planetoidi (delovi planete).

"Gospodar zastade da pogleda njeno bezivotno telo;
da rascepi cudoviste, potom vesto isplanira;
a onda, rascepi je nadvoje kao skoljku."

"Gospodar zgazi na zadnju stranu Tiamat;
svojim oruzjem otkide joj lobanju;
presece kanale njene krvi;
i ucini da je Severni vetar odnese
na mesta koja behu neznana."

"Drugu njenu polovinu rashirio je po nebu kao ogradu;
a onda je sjedinio, kao strazar postrojio (...)
povio je Tiamatin rep i sacinio Veliki obruc poput grivne."

Ovde se Sveto Pismo ukljucuje u pricu o nastanku Zemlje.
 
Sveto Pismo je knjiga nastala mnogo kasnije od "Enuma Elisha", te su tako dogadjaji opisani onako kako je pisac mogao da shvati ono sto je u drevnijim rukopisima zapisano.
Otuda i greska na samom pocetku:
"U pocetku stvori Bog nebo i zemlju"
A u Epu pise upravo kontra:
"Pre nego sto behu stvoreni nebo i zemlja..."
Ali, ono sto je bitno je, da se pisac Svetog Pisma koncentrisao samo na nastanak Zemlje, te je zato prica iznesena u njemu prilicno smandrljana i nerazumljiva bez paralelnih izvora.
Ipak, tamo pise:
"I svjetlost nazva Bog dan, a tamu nazva noc. I bi vece i bi
jutro, dan prvi.
Potom rece Bog: neka bude svod posred vode,
da rastavlja vodu od vode.
I stvori Bog svod i rastavi vodu pod svodom od vode nad svodom; i bi tako.
A svod nazva Bog nebo. I bi vece
i bi jutro, dan drugi."

Svod koji se pominje je upravo asteroidni pojas.
"Voda" je simbol za materiju u kretanju, materiju sa energijom, u kosmickim prilikama to su planete.
Svod rastavlja kamene planete (vodu pod svodom) od gasovitih divova (vode nad svodom).
A zasto vece kao pocetak delovanja?
Zato sto do dolaska u Suncev sistem, planeta Marduk prevali nesto vise od polovine orbite.
Ako orbitu podelimo na dva dela, dan i noc, onda ce njen susret ("delovanje") sa planetama biti u "vece" ( u drugoj polovini orbite).
Dakle, "DAN" koji se pominje u Svetom Pismu, nije nikakav 24-casovni dan, niti se radi o nekim drugim periodima (paleozoik, mezozoik,... trijas, jura, kreda,...), vec je to tacno odredjeno vreme - PERIOD JEDNOG OBILASKA PLANETE MARDUK OKO SUNCA.
Ni manje ni vise.
Koliko iznosi taj period - o tome nesto kasnije.
 
"Naucnici koji proucavaju Bibliju danas priznaju da hebrejski TEHOM ("vodena dubina") potice od Tiamat; da TEHOM-RABA znaci "velika Tiamat" i da se biblijsko poimanje praiskonskih dogadjaja temelji na sumerskim kosmoloskim epovima.
Trebalo bi da bude jasno i da se na prvom mestu medju ovim podudarnostima nalaze uvodni stihovi Knjige postanja, u kojima se opisuje kako je vetar Bozji duvao nad vodama TEHOM, te kako je munja Gospodnja (Mardukova u babilonskoj verziji) osvetlila tamu Svemira kad je pogodila i raspolutila Tiamat, stvarajuci Zemlju i Rakia (doslovno "kovana grivna").
Taj nebeski obruc (preveden kao "svod") naziva se "nebo".
U Knjizi postanja (1:8) eksplicitno se navodi (u originalnom tekstu) da je ovu "skovanu grivnu" Bog nazvao "svodom" (shamaim).
Akadski tekstovi takodje nazivaju tu nebesku zonu "skovanom grivnom" (RAKKIS) i opisuju kako je Marduk razvukao Tiamatin donji deo sve dok nije sastavio krajeve, pricvrstivshi ga u vechitu veliku kruznicu.
Sumerski izvori su vrlo nedvosmisleni u pogledu toga da su "nebesa", za razliku od opsteg koncepta neba i Svemira, bili pojas asteroida.
Nasa Zemlja i pojas asteroida , "nebesa i Zemlja" koji se pominju u mesopotamskim izvorima i Bibliji, stvoreni su onda kada je nebeski Gospodar raskomadao Tiamat."
(Zeharija Sichin)
 
Odavde mozemo da vidimo i odakle potice naziva za jako alkoholno pice u nesem jezilu - RAKIJA (pice koje dobije prsten kad se promucka.

Ono sto je jako bitno - ova planeta je, zbog toga sto joj se orbita UKRSTA sa orbitama unutrasnjih planeta, dobila za svoj simbol KRST.
To je planeta raskrsca.
Planeta ukrshtanja (orbita).
 
Kako se zove osoba koja diskutije sama sa sobom. Takodje napisao si ogromnu kolicinu gluposti. Citiras neke zv drevne a o njima postoji zapis samo iz "modernih" vremena. Neko kako napreduje tvoj Sun Gazing? Jesi li prestao da jedes?


Hakim bej ti je odgovorio na prvu zamerku.

Najlakse je napisati da neko lupa gluposti .Malo teze je to i argumentovano dokazati.

"Drevni izvori" su zapisani na sumerskim glinenim plocicama (izmedju ostalog), a to sto ih neko prevodi danas - ne znaci da su danasnjeg porekla.

Izgleda da si me pobrkao sa nekim drugim.
 
12-1.png
 
"Sudarom" (ili zaista Sudarom) jednog od satelita ovog gasnog diva sa Tiamat, odvaljen je jedan njen veci deo kao sto je prikazano na gornjoj slici.
Pretpostavka je da je taj deo obuhvatio i samo srediste te nekadasnje dzinovske planete, koje je u sebi sadrzavalo i teske elemente.
Ova prvobitna Zemlja se moze zamisliti i kao komad odgrizen od jabuke - samo manji deo kore jabuke ce biti njime obuhvacen.
Tako je i sa Zemljom - ona sadrzi samo manji deo nekadasnje povrsine Tiamat - granitni sloj.
Zato je granit rasprostranjen na samo oko 30% zemljine povrsine, a sav ostali deo (oko 70%) cine bazaltne stene (nekadasnja unutrasnjost Tiamat).
To je svojevrsna anomalija Suncevog sistema.
SVA OSTALA nebeska tela imaju uniformnu povrsinu (uvek je to tako kod originalno stvorenih nebeskih tela, jer se najlaksi elementi koncentrisu u gornjim slojevima, a najtezi u unutrasnjosti).
Granit je taj gornji sloj sastavljen od laksih elemenata i on bukvalno "pliva" po bazaltnim stenama.
Granitne kontinentalne ploce ne mogu da potonu, mogu samo da se podbiju jedna pod drugu i tako nastaju venci planina (Himalaji, Andi,...)
Gde je granit sa 70% zemljine povrsine po objasnjenju zvanicne nauke?
 

Back
Top