Nasilje u porodici i borba

Molim te lepo,a ko od njih treba da nađe hobi? Otac ga ima,najbolji besplatni hobi na svetu,uvek dostupan.Majka,koja verovatno pokušava na sve načine da zaštiti sina i
sigurna sam u to,podmeće sebe u trenutcima kada tata praktikuje svoju zabavicu.Sin,
koji isto tako pokušava da zaštiti majku,ali i sebe,od tatice kome sin predstavlja metu
na kojoj će dokazivati svoju veću muškost?Da li si ikad čuo ključ u bravi koji se okreće i
u tom trenutku znaš kako će izgledati sledeći sati i na koji način ćeš ih provesti?

Jedini izlaz za tog momka je da ode i pokuša na bilo koji način da se odvoji,samo to može
da mu pomogne.Odvajanje od zlostavljača na bilo koji način.Mlad je i sredina ne bi trebalo da mu bude prepreka u spašavanju sebe.Majka je priča za sebe,ali ako je sredina takva,
mentalitet joj ne bi dozvolio da napusti muža,zato bi trebalo da pomogne sinu da se on
spasi.Ovo će zvučati surovo,znam.

Najgore u svemu je što takav život,kasnije postaje model po kome se i taj momak može
ponašati prema svojoj porodici i to je u stvari ono na čemu mora najviše da radi,da se on
očisti od otrova koji nosi u sebi.Zakon je sve lepo predvideo,kako se ponašati u takvim situacijama,kome se obratiti za pomoć,ali ne možeš nikoga naterati da tako učini.Još
uvek je ovde sramota,na žalost,iznositi "prljav" porodični veš u javnost,zato se i dešavaju tragedije.

I,ono što meni nikada neće biti jasno,sredina osuđuje žrtvu nasilja,umesto počinioca.
O ovome treba pričati mnogo više,uporno dokazivati da niko nema prava da se iživljava,
ulivati u glave ljudima da mogu da se odupru i da spas postoji.

sin. seducer je pitao za mišljenje u vezi njegovog prijatelja, inače sina u toj porodici, tako da je logično da se moj odgovor odnosi na ono što je bilo pitanje a ne na nešto drugo i ne na nekog drugog.

hobi će mu pomoći da izađe na kraj sa besom, a pošto je u uvodnom postu dva puta naglašeno da je sin blizu toga da mu pukne film, jasno je i zašto sam savlađivanje besa stavio u prvi plan. ako mu film pukne ka unutra vrlo lako se može desiti da presudi sebi, ako pukne ka spolja presudiće ocu. tada će kavez nesamopouzdanja zameniti pravim kavezom. u afektu se razne gluposti mogu činiti logičnim. bes iskrivljuje logiku. sa druge strane, ako dušu očisti od besa moći će hladne glave da razmisli o svemu.

da ima gde da ode i od čega da živi, i da je sve tako jednostavno, uveren sam da bi davno otišao. ne bilo potrebno da mu neko kaže ono što mu je verovatno prvo palo na pamet: da ode.
 
Moj odgovor je iz iskustva.
Moguce je , ali je i nemoguce...
Malo ljudi zna toliko psihologiju u tim mladim godinama da bi znalo kako da izadje na kraj, a istovremeno da ne budu oblikovani onako da im to onemoguci da realno sagledaju situaciju...

Ovo je odgovor bez svadje i prepucavanja, odlazaka, ucenjivanja, vec blize receno lomljenje mentalno takvog clana ili dva clana.
Lomljenje se vrsi po najstarijem principu ljudi niskog iliti prirodnog shvatanja...znaci njegovim oruzjem...(ne sila....)

Bila je skoro neka korisnica koja je postavila temu o tome da je davi njena baba , a mora da zivi sa njom....
Medjutim njena zelja za resavanjem problema je ustvari ono sto ja zovem jadikovka, znaci malo zelja da je drugi sazaljevaju, malo zelja ako ima jevtino resenje...

Mnogi prilaze resavanju svakog problema tako...ofrlje, sa pola snage, a onda se zacude sto se neuspeh i sa pola snage racuna u njihovoj psihi kao totalni neupseh, kao da su probali sa punom snagom....
Znaci nema laganja, pa sa pola snage....

Za dalje .....cenzura....
 
Moj odgovor je iz iskustva.
Moguce je , ali je i nemoguce...
Malo ljudi zna toliko psihologiju u tim mladim godinama da bi znalo kako da izadje na kraj, a istovremeno da ne budu oblikovani onako da im to onemoguci da realno sagledaju situaciju...

Ovo je odgovor bez svadje i prepucavanja, odlazaka, ucenjivanja, vec blize receno lomljenje mentalno takvog clana ili dva clana.
Lomljenje se vrsi po najstarijem principu ljudi niskog iliti prirodnog shvatanja...znaci njegovim oruzjem...(ne sila....)

Bila je skoro neka korisnica koja je postavila temu o tome da je davi njena baba , a mora da zivi sa njom....
Medjutim njena zelja za resavanjem problema je ustvari ono sto ja zovem jadikovka, znaci malo zelja da je drugi sazaljevaju, malo zelja ako ima jevtino resenje...

Mnogi prilaze resavanju svakog problema tako...ofrlje, sa pola snage, a onda se zacude sto se neuspeh i sa pola snage racuna u njihovoj psihi kao totalni neupseh, kao da su probali sa punom snagom....
Znaci nema laganja, pa sa pola snage....

Za dalje .....cenzura....

Imash pravo kada kazesh da ljudi ulaze sa pola snage u borbi. Ali s druge strane i to pola snage je puno u nekim situacijama gde u njihovoj dushi vlada opsta depresija. Pitanje je odakle covek "izvuci" snagu s kojom se moze vratiti da se bori.

To je mach sa dve ostrice. Ako si u depresiji onda dolazi do samodestrukcije, ako pak pokushash da se nosish sa tom situacijom bezemocionalno onda zapravo postajesh isti kao otac.

On je inache krenuo sa tom borbom patak njegovim oruzjem, tj suprostavio mu se na taj nacin da otac shvati da ce tu nesto da izbije teze ako nastavi. I uspelo je, za sada.

Ono sto mene muchi, kao sto sam i naglasio u prethodnom postu, je to, da iako je situacija "smirena", nije resena. Ne vredi ziveti u takvoj kuci.
 
Poslednja izmena:
"Postoji jedna cinjenica sto mene zabrinjava je to sto nastaje jedan veoma jaka emocionalna veza i saosecanje sa majkom.

On je previshe prestravljen da ce trenutka da ako on ode, i imajuci u glavi da maltretira majku dozivece emotivni kolaps . I naravno, za razumevanje je. Dovodi do toga da je nekako bezizlazna situacija tj veoma delikatna."

Ako zaista imas ovakve agramatizme poseti psihologa, bar zato sto ti to sigurno nece skoditi. Ako mislis da je duhovito pa si namerno tako pisao, poseti ga, ali jos pre. (Pogotovo onda ako mislis i to da je ta duhovitost na mestu)

To ti je moj altruisticki savet.

Nisam obracam mnogo paznju kako se izrazavam, niti mislim da je to cilj ove diskusije.

Ali, hvala na savetu u svakom slucaju.
 
Poslednja izmena:
Da li je moguce kao individualac u porodici promeniti nesto? Da li je moguce uraditi nesto sto bih moglo imati uticaja da se situacija popravi? Da li se moze reshiti nesto osim onog uobicajenog bezanja ili pak trazenja pomoci od ustanova ?

Smelo cu reci da mislim da je problem kod svih tih osoba koja vrshe nasilje nedostatak toplih emocija i emocija ljubavi. Da li mislite da covek moze tu mrznju koju oseca prema osobi koja vrshi nasilje, pretvoriti u razumevanje i ljubav i time pokusati da se resi situacija. Da li mislite da bih to urodilo plodom?

.Ljudi, "operisani" od toplih emocija, zauvek su invalidi. Nisu svi kao Alex De Large iz "Paklene pomorandže", koga je moguće, ispiranjem mozga, prevaspitati i od bezosećajnog bića učiniti čoveka, osetljivog na ljudske patnje.
Mislim da je jedini spas demontiranje takve porodice: život ispočetka, svi što dalje od zlostavljača. Dakle: zajedničkim snagama protiv neprijatelja, jer je otac ovde = neprijatelj (radi o glavi, tj. psihičkom i mentalnom zdravlju)

Otac je manje bitan, bitan je tvoj drug. Njegova potisnuta osećanja su daleko složenija od mržnje. Bes, nemoć, ogorčenje, razočaranje ... Na prvom nivou je realna opasnost da će on svoju ugroženost (kao i majčinu), pokušati da reši na dva ekstremna načina: eliminacijom ugnjetavača ili eliminacijom samog sebe. Na drugom nivou - psihička samoizolacija, koja kao posledicu ima bolest. Na trećem - kad-tad usvojiće obrazac očevog ponašanja, ukoliko očevo ponašanje vidi kao "manifestaciju moći".

Ljubav ne može svakog da izleči. Jedno neadekvatno poređenje, ali bez loše namere:
slep čovek neće progledati ako mu opisuješ stvari i ljude; pa, isto tako, čovek bez osećaja za ljubav ne može primiti ljubav jer je ne prepoznaje.

Ne bi urodilo plodom. Otišlo je predaleko. Saseći.
 
.Ljudi, "operisani" od toplih emocija, zauvek su invalidi. Nisu svi kao Alex De Large iz "Paklene pomorandže", koga je moguće, ispiranjem mozga, prevaspitati i od bezosećajnog bića učiniti čoveka, osetljivog na ljudske patnje.
Mislim da je jedini spas demontiranje takve porodice: život ispočetka, svi što dalje od zlostavljača. Dakle: zajedničkim snagama protiv neprijatelja, jer je otac ovde = neprijatelj (radi o glavi, tj. psihičkom i mentalnom zdravlju)

Otac je manje bitan, bitan je tvoj drug. Njegova potisnuta osećanja su daleko složenija od mržnje. Bes, nemoć, ogorčenje, razočaranje ... Na prvom nivou je realna opasnost da će on svoju ugroženost (kao i majčinu), pokušati da reši na dva ekstremna načina: eliminacijom ugnjetavača ili eliminacijom samog sebe. Na drugom nivou - psihička samoizolacija, koja kao posledicu ima bolest. Na trećem - kad-tad usvojiće obrazac očevog ponašanja, ukoliko očevo ponašanje vidi kao "manifestaciju moći".

Ljubav ne može svakog da izleči. Jedno neadekvatno poređenje, ali bez loše namere:
slep čovek neće progledati ako mu opisuješ stvari i ljude; pa, isto tako, čovek bez osećaja za ljubav ne može primiti ljubav jer je ne prepoznaje.

Ne bi urodilo plodom. Otišlo je predaleko. Saseći.

Mozda mislim pogresno, ali verujem da svaki covek moze da se promeni. Ali, da je za to potrebna jedna ogromna kolicina pozitivne energije, koju individualac nije nikada u mogucnosti da da.

Potpuno se slazem sa tobom, realno sagledavajuci situaciju. Nema se tu sta vishe dodati.
 
Mozda mislim pogresno, ali verujem da svaki covek moze da se promeni. Ali, da je za to potrebna jedna ogromna kolicina pozitivne energije, koju individualac nije nikada u mogucnosti da da.

Potpuno se slazem sa tobom, realno sagledavajuci situaciju. Nema se tu sta vishe dodati.

Malo napukao čovek može da zaceli, raspadnut - teško, skoro nemoguće.
Ja stojim na jednom, možda, idealističkom stanovištu: pruži ruku i najgorem i dobićeš uzvratni stisak. Možda će te prvi put ogrepsti, ujesti, pljunuti ti u lice, ali, nakon nekoliko pokušaja (pod uslovom da su pokušaji od srca, iskreni), uzvratiće. No, možda samo tebi, i možda samo jedanput. Vredi truda samo ako si spreman da neko vreme budeš objekat mržnje koja se javlja kao posledića nemoći (zato što je ta osoba nenavikla na takvo davanje, sumnjičava, nepoverljiva, ogorčena, utvrđena u svom unutrašnjem svetu itd.itd).
 
Malo napukao čovek može da zaceli, raspadnut - teško, skoro nemoguće.
Ja stojim na jednom, možda, idealističkom stanovištu: pruži ruku i najgorem i dobićeš uzvratni stisak. Možda će te prvi put ogrepsti, ujesti, pljunuti ti u lice, ali, nakon nekoliko pokušaja (pod uslovom da su pokušaji od srca, iskreni), uzvratiće. No, možda samo tebi, i možda samo jedanput. Vredi truda samo ako si spreman da neko vreme budeš objekat mržnje koja se javlja kao posledića nemoći (zato što je ta osoba nenavikla na takvo davanje, sumnjičava, nepoverljiva, ogorčena, utvrđena u svom unutrašnjem svetu itd.itd).

Upravo. I ja imam identicno misljenje. Ja na neki nacin bih bio spreman, ali on nije. Mozda bih bilo lepo da mu dam literaturu da procita o takvim osobama i da shvati zapravo da je to bolest.
 
Mislim da su ljudi glupi, i to se pokazuje na ovoj temi....
Kad svi znaju da su promenjljivi, kad svi znaju da je za konacno stanje i osecanje bitan put kako se stize do toga (inace bi se emocije javljale tako sto posaljete fotografiju i popunite upitnik) kako onda zaborave da je svako resenje ili resenje na pola puta samo put na dalje....

Komunikacija dva coveka je stalan proces, a ne dogovor kako vi zamisljate , dogovor na papiru....gde to ima....u vasim egomanijakalnim glavama....

I tu dolazimo do toga ko je krivac....Oba ucesnika, pa ko istera svoje....jer oba ucesnika situaciju posmatraju kao dogovor ponasanja, a samim tim i pitanje nametanja, ko ce kome i koliko....
Danas vrlo cesta situacija , potpuno emotivno invalidno, ali emocionalno prepuno...potpuno neempaticko, ali prepuno pateticnog (patetiku definisem kao ocekivanje bez neke razumne podrske, pajserisanje na emotivnom planu).

Priznajem da sam te neke stvari kalio kroz pedagogiju, jer dobijem najgore odelenje, gde pola odelenja ima 1 , a pola 2 iz svih predmeta......ili dobijem odeljenje koje ima sve 5.....i dobijem odeljenje koje ima sarene ocene.....i vidim da mi je najjace odeljenje sa trojkama, imam izuzetne pojedince u odlikaskom odeljenju , a imam tamnog lidera koga je drustvo odbacilo a inteligentan je u ponavljackom odeljenju....od koga je cela skola digla ruke...

Trojka odeljenje je od svih predstvljeno kao najgore, ponavljaci su predstavljeni kao sivi dom, a peticari kao milina deca....
A kraj godine je pokazao da su trojkasi bili zeljni prakticnog znanja , da su imali najvise herca, kad im das , osecaju da treba da uzvrate....
Ponavljaci su prestali da budu ponavljaci kad sam pobedio u utakmici sa liderom, ali na njegovo dobro, bez njegovog rusenja (mogao sam da ga secem i rusim, ali je bilo bolje da i njega izvlacim i preko njegovog vec postojeceg autoriteta imam na tacni celo odeljenje....osvajanje plemena preko osvajanja poglavice) , postali su +1 u ocenama, neki i vise...profesori su to tumacili da su sazreli, sto i jeste istina u neku ruku, pruzis im sliku drugacije srbije i pruzenu ruku .......
Peticari su bili egomanijaci, pi.zde kako je najbolje da ih covek nazove.....ali su tako formirani od strane svoje razredne, tokom 4 godine puberteta...nimalo ne cene coveka, cene samo svoje potrebe, prave ugovore emotivne prirode, bas kao sto se i vi postavljate prema emotivnim odnosima....
I sutra ce biti najuspesniji, jer u srbiji vazi pravilo uspeha ili uceni ili se uvuci, a tu su peticari bili najbolji u vecini , za razliku od ono malo genija koje ce drustvo da pojede na faksu....i kasnije...

Skola jeste tu da pruzi neke dodatne info osobi koja raste....i oblikuje se....i bele i crne....
Zato treba da postoje i losi profesori i oni koji vataju ucenice za dupe kad izadju na tablu da odgovaraju...Ja sam mnogo naucio od jednog takvog, naucio sta ne zelim....i kako da usmeravam ceo sistem na ono sto zelim, bez postojanja termina to je preveliko za mene.....
Seljaci profesori su mi dali mnogo jace lekcije koje danas mogu da primenim od finih .....pokazali su mi ono sto danas caruje, na fin nacin i bez lomljenja glave....bas na fin nacin...
 
Mislim da su ljudi glupi, i to se pokazuje na ovoj temi....
Kad svi znaju da su promenjljivi, kad svi znaju da je za konacno stanje i osecanje bitan put kako se stize do toga (inace bi se emocije javljale tako sto posaljete fotografiju i popunite upitnik) kako onda zaborave da je svako resenje ili resenje na pola puta samo put na dalje....

Komunikacija dva coveka je stalan proces, a ne dogovor kako vi zamisljate , dogovor na papiru....gde to ima....u vasim egomanijakalnim glavama....

I tu dolazimo do toga ko je krivac....Oba ucesnika, pa ko istera svoje....jer oba ucesnika situaciju posmatraju kao dogovor ponasanja, a samim tim i pitanje nametanja, ko ce kome i koliko....
Danas vrlo cesta situacija , potpuno emotivno invalidno, ali emocionalno prepuno...potpuno neempaticko, ali prepuno pateticnog (patetiku definisem kao ocekivanje bez neke razumne podrske, pajserisanje na emotivnom planu).

Priznajem da sam te neke stvari kalio kroz pedagogiju, jer dobijem najgore odelenje, gde pola odelenja ima 1 , a pola 2 iz svih predmeta......ili dobijem odeljenje koje ima sve 5.....i dobijem odeljenje koje ima sarene ocene.....i vidim da mi je najjace odeljenje sa trojkama, imam izuzetne pojedince u odlikaskom odeljenju , a imam tamnog lidera koga je drustvo odbacilo a inteligentan je u ponavljackom odeljenju....od koga je cela skola digla ruke...

Trojka odeljenje je od svih predstvljeno kao najgore, ponavljaci su predstavljeni kao sivi dom, a peticari kao milina deca....
A kraj godine je pokazao da su trojkasi bili zeljni prakticnog znanja , da su imali najvise herca, kad im das , osecaju da treba da uzvrate....
Ponavljaci su prestali da budu ponavljaci kad sam pobedio u utakmici sa liderom, ali na njegovo dobro, bez njegovog rusenja (mogao sam da ga secem i rusim, ali je bilo bolje da i njega izvlacim i preko njegovog vec postojeceg autoriteta imam na tacni celo odeljenje....osvajanje plemena preko osvajanja poglavice) , postali su +1 u ocenama, neki i vise...profesori su to tumacili da su sazreli, sto i jeste istina u neku ruku, pruzis im sliku drugacije srbije i pruzenu ruku .......
Peticari su bili egomanijaci, pi.zde kako je najbolje da ih covek nazove.....ali su tako formirani od strane svoje razredne, tokom 4 godine puberteta...nimalo ne cene coveka, cene samo svoje potrebe, prave ugovore emotivne prirode, bas kao sto se i vi postavljate prema emotivnim odnosima....
I sutra ce biti najuspesniji, jer u srbiji vazi pravilo uspeha ili uceni ili se uvuci, a tu su peticari bili najbolji u vecini , za razliku od ono malo genija koje ce drustvo da pojede na faksu....i kasnije...

Skola jeste tu da pruzi neke dodatne info osobi koja raste....i oblikuje se....i bele i crne....
Zato treba da postoje i losi profesori i oni koji vataju ucenice za dupe kad izadju na tablu da odgovaraju...Ja sam mnogo naucio od jednog takvog, naucio sta ne zelim....i kako da usmeravam ceo sistem na ono sto zelim, bez postojanja termina to je preveliko za mene.....
Seljaci profesori su mi dali mnogo jace lekcije koje danas mogu da primenim od finih .....pokazali su mi ono sto danas caruje, na fin nacin i bez lomljenja glave....bas na fin nacin...

Patak bre zasto uvek volish da okolishesh :). Pucaj u metu.
 

Back
Top