Ako vas ne mrzi da čitate, evo mog novogodišnjeg putovanja:
Jesam ja rekao da idem za NG na Zlatibor?

Idemo u kuću, svega ima, samo da se donese hrana. Brdo hrane i puno pića, NG čekamo u nekom lokalu…
E pa …. Jesam krenuo, ali nisam stigao
31. decembra, pre podne, menja se plan, ne idemo mojim kolima, dolazi prijatelj po mene. Svraćamo još po dvojicu, pa oko 12.30 konačno krećemo.
Čim smo izašli iz Beograda zovemo neku pečenjaru u Čačku i naručujemo pečenje…onako, baš da ga ima…
Stižemo u Čačak – menja se plan
Idemo do Požege, tu ćemo svi dočekati Novu godinu u nekom klubu, pa kad se naspavamo – pravac Zlatibor.
Smeštamo se u kuću i stan, šuri se alkohol. Pre ponoći svi se opijanili, osim nas dvojice koji ne pijemo. Bila super muzika, do ponoći se svirao rock, posle došli trubači, pa udri po narodnjacima.
01.januara ipak idemo na Zlatibor, dok se svi probude, doručkuju, ispiju kafe…..to traje do podne.
U podne – promena plana
Ostaje se u Požegi. Alkohol-hrana-alkohol-hrana….repriza dočeka, atmosfera odlična.
Ok, 0. januara idemo na Mačkat na ručak, pa na Zlatibor. Takav je dogovor
Međutim….ceo dan ne možemo da pokupimo poginule i ranjene

I šta da se radi, ostaje se i treće veče.
Jutros zove drug koji nam je dao ključ od kuće na Zlatiboru, kaže da ne ostavimo svinjac tamo jer dolazi sa ženom za Božić, ja ga uveravam da će sve biti onako uredno i čisto kako je i ostavio

I tako….super je bilo