Naša biblioteka

Ako se i od Kingovih romana plašiš onda definitivno nisi za horor, šta bi tek bilo da čitaš Barkerove Knjige krvi. :D


To je dobra knjiga, nije uopšte akademski suvoparna, vrlo je zanimljiva, Ognjanović je i prozni pisac.


Sad sam se setila nekog sajta, foruma, šta li je gde su korisnici slali svoje horor priče.
Specijalizovani sajt za tu tematiku.
Možda je ugašen u međuvremenu.
Mislim da se zvao Nešto diše u mojoj torti.
 
Sad sam se setila nekog sajta, foruma, šta li je gde su korisnici slali svoje horor priče.
Specijalizovani sajt za tu tematiku.
Možda je ugašen u međuvremenu.
Mislim da se zvao Nešto diše u mojoj torti.
Objavljeno je to i u formi knjige, ima i u e. obliku, ima nekoliko tomova, nisam siguran koliko.

Knjiga krvi :eek:
Evo već me strah :lol:
A tek kad vidiš kako izledaju naslovne strane.

Clive-Barker-KNJIGE-KRVI-1-6_slika_O_84103021.jpg
 
E pa u vezi sa tom "Tortom" sam čula za Dejana Ognjanovića.
Možda je objavljivao nešto u tim zbirkama, ili bio član žirija, ne sećam se.
Memorija mi puna, ali "nešto mi se javlja".
Verovatno je bio umešan u to, sve što ima veze sa hororom on je tu, ima svoj blog gde objavljuje razne stvari, najviše recenzije filmova.
 
Баш волим руску литературу! Једна породица има три мачке:

Софија Августа Фредерика фон Анхалт-Цербстка, лења и глатка Дуњуша и риђа накострешена Тереза са косим зеленим очима. :D (Отров и мед, Бујда)
 
Vidim o horor literaturi pišete. Par puta sam probao da čitam to malo, neke priče Stivena Kinga, Klajva Barkera... nije me nešto dodirnulo sve to. Jednom sam pročitao neku priču od Lavkrafta. Samo sam kolutao očima na izvještačeni stil i jezik sa nekim arhaizmima. Ne znam koliko se to u prevodu osjeti.

Inače, opet čitam dnevnike Živojina Pavlovića. On sam stalno piše kako su oni koje je pisao u mladosti bili kvalitetnija literatura, ali meni su ovi s kraja osamdesetih i početka devedesetih interesantniji, vjerovatno zato što se dobro sjećam tih vremena. Kraj komunizma i dolazak višestranačkog života donosi trijumf mediokriteta. Nema kod Pavlovića ni traga Pekićevog entuzijazma iz onih pisama iz tuđine.

Paralelno čitam i Istočno od raja od Stajnbeka. Knjiga ima stotinu mana (Stajnbek je bolji u kraćoj formi), ali ipak mi prija čitanje, u suštini zato što nije mnogo zahtjevna knjiga.
 
Vidim o horor literaturi pišete. Par puta sam probao da čitam to malo, neke priče Stivena Kinga, Klajva Barkera... nije me nešto dodirnulo sve to. Jednom sam pročitao neku priču od Lavkrafta. Samo sam kolutao očima na izvještačeni stil i jezik sa nekim arhaizmima. Ne znam koliko se to u prevodu osjeti.
Pokušaj sa Robertom Ejkmanom, mislim da je najbolji horor pisac što se tiče stila.
Pre svega ovu zbirku priča.

HLADNA-RUKA-U-MOJOJ-324x486.jpg
 
Dobar dan.
Bile danas na sajmu knjiga.
Kupile smo par knjiga.
Ima veliki broj izdavača.
Cene su pristupačne.
Od 100rsd do 1000rsd.
I samo te dozivaju, knjige, ne i prodavci.
Sad da li zato što smo išle pre podne nije bilo gužve.
Možda nas je bilo 30ak kupaca ili samo onih koji razgledaju.
Ćerka je na jednom štandu dobila dve knjige po ceni jedne jer je bila prvi kupac i zbog sjaja u očima kod je gledala te knjige.

U jednom momentu ćerka je morala da me odvuče od štanda.
Razumljivo, sve pare koje smo ponele smo potrošile i još bi, nego iz nekog meni nepoznatog razloga kartica mi nije radila.
To ću danas da proverim u banci.

Uglavnom, pozitivni su mi utisci.
Skoro svako može da nađe nešto što će mu se dopasti.
Bio je i neki koncert.
Lepo su pevali i svirali
Nismo mogle da ostanemo duže zbog škole.
Na jednom štandu su i audio izdanja.

Izvinjavam se na malo dužem postu.
 
Uranijumska braća – Murat Baltić, VBZ 200 str, 5/10
https://www.delfi.rs/knjige/67227_uranijumska_braca_knjiga_delfi_knjizare.html

Skoro nisam pročitala nešto ovako besmisleno. Obično uvidim na vreme i ostavim, ali ovog puta sam se prevarila.
U knjizi postoje dva glavna lika.
Prvi je Nemac, tipičan pretstavnik zapadnog uređenog društva a drugi je Rom, izbeglica sa Kosova koji dospeva u to zapadno uređeno društvo.
Knjiga se sastoji iz tri celine.
Prvi deo u kome se upoznajemo sa dva glavna lika i njihovim trenutnim životima, drugi deo gde se upoznajemo sa čitavim životom tog Roma, i treći u kome se Nemac stavlja u romsko kosovsko okruženje i onda sam kraj knjige koji je potpuno obesmislio ovu i onako traljavu priču.

Jedino u svemu što je dobro je nesumnjivo dobra namera pisca da nam pretstavi moguć scenario pri susretu ova dva glavna lika.
Ali to je zaista nedovoljno da dobije makar i 6-icu od mene.
 
I da kažem da sam odgledala seriju Područje bez signala, radjenu po istoimenoj knjizi Roberta Perišića.
Knjigu sam čitala 2019. god. i vidim da sam joj dala 11/10. Dakle više od mogućeg. Dakle mnogo mi se dopala.
A i serija je dobro uradjena. S' obzirom da mi se knjiga toliko dopala nije bilo za očekivati da mi se dopadne i serija, ali eto.
Sreći mojoj nigde nije bilo kraja kada sam posle prve epizode (bilo ih je 6) ukapirala da je to dobro odrađeno.
 
Baš lepi utisci, kakvo izvinjenje!
Naročito mi se dopao taj "sjaj u očima" :heart:
Ovo je nekada bila tema sa postovima koji su dužine dve reči, kao i dužine tipa pola strane.
Tada je ova tema bila živa i izuzetno posećena...
Tako da... samo napred.

Verujem ti.
Meni je bilo posebno drago jer je uspela da nađe zanimljive knjige.
Tako mala, a već probirljiva.
Na prvom štandu je videla neke knjige koje su joj se svidele, ali je nastavila potragu i obišla mnoge štandove, pustila sam je da istražuje, pregleda, opipa, pročita....
U jednom momentu ugleda naslov jedne knjige
I kaže
Mama, vidi ovu knjigu taman za tebe.
U gomili knjiga sa sličnim tematika ona je primetila knjigu koju, priznajem da bih kupila, da nisam nedavno pogledala film.
Posle toga smo došli do tog štanda i prvo je nije videla, nešto joj je privuklo pažnju, ruka je lagano krenula ka knjigi, vidim da je razgleda, okreće, otvara, čita, na usnama se pojavljuje osmeh, našla je knjigu.
Prodavac joj predlaže još jednu, uzima je, razgleda, okreće stranice
I kaže
U pravu ste, i ova je dobra, odma mi se svidela. Kupujem obe.

Za obe je ovo bio veliki dan.
Prvi zajednički odlazak na sajam knjiga.
 
I da kažem da sam odgledala seriju Područje bez signala, radjenu po istoimenoj knjizi Roberta Perišića.
Knjigu sam čitala 2019. god. i vidim da sam joj dala 11/10. Dakle više od mogućeg. Dakle mnogo mi se dopala.
A i serija je dobro uradjena. S' obzirom da mi se knjiga toliko dopala nije bilo za očekivati da mi se dopadne i serija, ali eto.
Sreći mojoj nigde nije bilo kraja kada sam posle prve epizode (bilo ih je 6) ukapirala da je to dobro odrađeno.

Zvuči zanimljivo.
Koji žanr je knjiga.
 
Stakleno zvono, Silvija Plat, Paideia, 199 str. Mnogo hvaljen i preporučivan roman mene je ostavio prilično ravnodušnom, kako to kod mene često biva sa preteranim pohvalama.
Valjda je najinteresantnije u vezi sa ovim romanom to što je autorka izvršila samoubistvo neposredno po objavljivanju.
Moram da pohvalim jezik koji je jako lep, ineteresantan i bogat, za šta je, pored autorke, zaslužan i prevodilac Branko Vučićević.
Prvi deo odvija se u Njujorku gde junakinja Ester ide sa žurke na žurku, oblači se, doteruje, druži, upoznaje momke. Drugi deo je posle toga, kad duševno oboljeva, ide od jedne do druge psihijatrijske ustanove, sa promenljivim, ali uglavnom lošim rezultatima lečenja. Sve je prikazano u epizodama kojih se seća ili koje je htela da opiše.
Čekala sam nekoliko dana da mi se slegnu utisci, ne bih li nešto više i lepše napisala, ali ništa.
 
Cao narode :D
Sa se zapljunem i ovde. Ipak je ovo bila moja omiljena tema.

U poslednje vreme citam uglavnom epsku fantastiku, ponekad presecem sa citanjem Dzejn Ostin ili slicnom temom...ali vrtim se u tom krugu.
Sada sam na drugoj knjizi serijala Tocak vremena - Robert Dzordan.
Dugo sam odbijala da to citam, a onda sam naisla na prvu sezonu serije i posle dve epizode se prebacila na knjigu.

Mislim... 14 delova sa u proseku po 600-700 strana (poslednji ima 1000).... imam zabavu do kraja leta :lol:
Ako izdrzim
 
Cao narode :D
Sa se zapljunem i ovde. Ipak je ovo bila moja omiljena tema.

U poslednje vreme citam uglavnom epsku fantastiku, ponekad presecem sa citanjem Dzejn Ostin ili slicnom temom...ali vrtim se u tom krugu.
Sada sam na drugoj knjizi serijala Tocak vremena - Robert Dzordan.
Dugo sam odbijala da to citam, a onda sam naisla na prvu sezonu serije i posle dve epizode se prebacila na knjigu.

Mislim... 14 delova sa u proseku po 600-700 strana (poslednji ima 1000).... imam zabavu do kraja leta :lol:
Ako izdrzim

Sretno sa čitanjem.
 

Back
Top