Narcisoidni roditelji

Zato sto je lose odgojeno dete unisteno.
Nema nikakvu buducnost.

Umesto da se muci, ukoliko je bolje od svojih roditelja, ili da se zavarava, ukoliko je nalik svojim narcisoidnim roditeljima, bolje je da se ukloni.

Da ispravi gresku.

Narcis stvara obaveze koje onda drugi moraju da resavaju.
Posto narcis nikada ne prihvata odgovornost za svoje postupke.
Uvek je neko drugi kriv. Makar taj neko bilo dete.

Univerzum jedva ceka da resava probleme koje su stvorili neodgovorni roditelji.

- - - - - - - - - -

Nego, je l' ti je to Siegfried na avataru iz Soul Calibur igre?

Jeste. Siegfried Schtauffen. Na raspolaganju.
 
Koji je smisao zivota ako te je na svet donela narcisoidna majka i to slucajno?
Da ne pominjem van postojeceg braka.

Da li je u takvim situacijama najispravnija odluka deteta da ispravi gresku svojih roditelja i to tako sto ce ubiti sebe?


Koji je smisao zivota prozivati roditelje za licni podbacaj, opsti neuspjeh i kilavost, pogotovo ako se radi o davno orutavilom mlacimudanu ?
 
Zato sto je lose odgojeno dete unisteno.
Nema nikakvu buducnost.

Umesto da se muci, ukoliko je bolje od svojih roditelja, ili da se zavarava, ukoliko je nalik svojim narcisoidnim roditeljima, bolje je da se ukloni.

Da ispravi gresku.

Narcis stvara obaveze koje onda drugi moraju da resavaju.
Posto narcis nikada ne prihvata odgovornost za svoje postupke.
Uvek je neko drugi kriv. Makar taj neko bilo dete.

Univerzum jedva ceka da resava probleme koje su stvorili neodgovorni roditelji.

- - - - - - - - - -



Jeste. Siegfried Schtauffen. Na raspolaganju.

Znas li ti koliko govana ima....
Mnogo...
Jedno manje vise....
Mislim ja bih to i govedu rekao...ne sad tebi a tamo bi prevao drugu pesmu...

- - - - - - - - - -

Koji je smisao zivota prozivati roditelje za licni podbacaj, opsti neuspjeh i kilavost, pogotovo ako se radi o davno orutavilom mlacimudanu ?

U vecini slucajeva roditelji stvarno naprave vise sranja nego pomoci detetu...ili coveku.....Ali sta ces....Od nekog mora da nauce, a tacno je da bi iz posebno obrazovanih domova izasli bolje opremljeni i jaci, ali to moraju biti jako strucni ljudi....
 
Koji je smisao zivota prozivati roditelje za licni podbacaj, opsti neuspjeh i kilavost, pogotovo ako se radi o davno orutavilom mlacimudanu ?

Poenta je biti realan. A ne okretati realnost naglavacke.

Klasicna taktika narcisa. Zanemarivanje proslosti i nada u novi pocetak.

Zar roditelji nisu odgovorna bica?
Zar ti mislis da ne treba prozivati roditelje koji neplanirano donose decu na svet?
Koji su, uz to, potpuno nesposobni da se staraju o njima?

Niko ne moze da bude uspesan bez adekvatnog odgoja.
 
U vecini slucajeva roditelji stvarno naprave vise sranja nego pomoci detetu...ili coveku.....Ali sta ces....Od nekog mora da nauce, a tacno je da bi iz posebno obrazovanih domova izasli bolje opremljeni i jaci, ali to moraju biti jako strucni ljudi....

Krivljenje roditelja ako prevazidje pubertet u pravilu pravi slucaj koji trazi odgovornost u svemu drugom osim u sebi za sve lose sto mu se desava u zivotu

- - - - - - - - - -

Poenta je biti realan. A ne okretati realnost naglavacke.

Klasicna taktika narcisa. Zanemarivanje proslosti i nada u novi pocetak.

Zar roditelji nisu odgovorna bica?
Zar ti mislis da ne treba prozivati roditelje koji neplanirano donose decu na svet?
Koji su, uz to, potpuno nesposobni da se staraju o njima?

Niko ne moze da bude uspesan bez adekvatnog odgoja.


Kao sto rece, neke stvari treba prevazici jos u pubertutu i ostaviti ih iza sebe sa izlaskom iz istog
 
Krivljenje roditelja ako prevazidje pubertet u pravilu pravi slucaj koji trazi odgovornost u svemu drugom osim u sebi za sve lose sto mu se desava u zivotu.

Radi se o najprostijem sagledavanju realnosti.

Kad te neko udari pesnicom u glavu, sasvim je normalno da opazis da ti je delo tog coveka nanelo stetu. Kada bi bio slep, tj. kada ne bi primetio da ti je to delo nanelo stetu, onda ne bi mogao adekvatno da se prilagodis. Ne bi mogao da naucis nesto novo iz tog dogadjaja, nesto sto bi ti u buducnosti pomoglo da se bolje postavis.

Reci mi, od kada je pozeljnije biti slep?
Biti glup?

Ako neko primecuje da su mu roditelji naneli ogromnu stetu, da su ga maltene onesposobili za zivot, to ne znaci da odbija da prihvati odgovornost za svoje postupke.

Naprotiv, sama cinjenica da vidi realnost onakvom kakvom ona stvarno jeste govori nam da je ta osoba odgovorna. Znaci da razmislja o mogucim posledicama.

Na drugu stranu, neko ko kao ti, ko ignorise, ko zanemaruje, ko zaboravlja realnost, bezi od odgovornosti. To znaci da takva osoba ne razmislja o mogucim posledicama.

Realnost treba prihvatiti, ne odbaciti.
Probleme treba resiti, ne zaboraviti.

Lako je zaboraviti.
Zaboravljanje nije resenje.
Vec primitivizam.
Povratak na nizi stupanj evolucije.

U interesu je narcisoidnih roditelja da ih njihova deca ne prozivaju zbog svojih gresaka. Posto ne mogu da ih prihvate, jelte. Tako je i nastala ta taktika okretanja realnosti naglavacke kojom se pokusava ubediti da je odgovorna osoba ta koja je neodgovorna.

Coveka od zivotinje razdvaja upravo estrogen.
Dzentlmen potice od engleske reci gentle sto znaci nezan i sto aludira na estrogen.
Dzentlmen, pravi dzentlmen, ima umerene kolicine testosterona i estrogena.
Estrogen je razlog zasto je svaka civilizovana osoba sklona depresiji.
Testosteron je otporan na depresiju. On te cini samo manicnim.
A svi mi znamo koliko su manicni primitivci.
Ne zovemo ih dzabe manija-cima.

Jos jedna stvar: to sto neko zeli da se ubije ne znaci da je depresivan.
Moze jednostavno da znaci da je realnost takva.
 
Koji je smisao zivota prozivati roditelje za licni podbacaj, opsti neuspjeh i kilavost, pogotovo ako se radi o davno orutavilom mlacimudanu ?

lako je tudjim po trnjem

nekom treba vise vremena da uoblici svoj stav , posebno ako je kontrolisano vaspitavan

nema veze koliko ima godina(znao sam coveka od preko 50 god kome su roditelji kontrolisali svaki aspekt zivota, iako je fakultetski obrazovan i kad su oni umrli ,

jedva se snalazio) ali treba da im okrene ledja i da krene da zivi svoj zivot

bice u pocetku tesko , pravi pakao ,ali posle ce biti srecan sto je to uradio

naravno ako ima svoje JA
 
Radi se o najprostijem sagledavanju realnosti.

Kad te neko udari pesnicom u glavu, sasvim je normalno da opazis da ti je delo tog coveka nanelo stetu. Kada bi bio slep, tj. kada ne bi primetio da ti je to delo nanelo stetu, onda ne bi mogao adekvatno da se prilagodis. Ne bi mogao da naucis nesto novo iz tog dogadjaja, nesto sto bi ti u buducnosti pomoglo da se bolje postavis.

Reci mi, od kada je pozeljnije biti slep?
Biti glup?

Ako neko primecuje da su mu roditelji naneli ogromnu stetu, da su ga maltene onesposobili za zivot, to ne znaci da odbija da prihvati odgovornost za svoje postupke.

Naprotiv, sama cinjenica da vidi realnost onakvom kakvom ona stvarno jeste govori nam da je ta osoba odgovorna. Znaci da razmislja o mogucim posledicama.

Na drugu stranu, neko ko kao ti, ko ignorise, ko zanemaruje, ko zaboravlja realnost, bezi od odgovornosti. To znaci da takva osoba ne razmislja o mogucim posledicama.

Realnost treba prihvatiti, ne odbaciti.
Probleme treba resiti, ne zaboraviti.

Lako je zaboraviti.
Zaboravljanje nije resenje.
Vec primitivizam.
Povratak na nizi stupanj evolucije.

U interesu je narcisoidnih roditelja da ih njihova deca ne prozivaju zbog svojih gresaka. Posto ne mogu da ih prihvate, jelte. Tako je i nastala ta taktika okretanja realnosti naglavacke kojom se pokusava ubediti da je odgovorna osoba ta koja je neodgovorna.

Coveka od zivotinje razdvaja upravo estrogen.
Dzentlmen potice od engleske reci gentle sto znaci nezan i sto aludira na estrogen.
Dzentlmen, pravi dzentlmen, ima umerene kolicine testosterona i estrogena.
Estrogen je razlog zasto je svaka civilizovana osoba sklona depresiji.
Testosteron je otporan na depresiju. On te cini samo manicnim.
A svi mi znamo koliko su manicni primitivci.
Ne zovemo ih dzabe manija-cima.

Jos jedna stvar: to sto neko zeli da se ubije ne znaci da je depresivan.
Moze jednostavno da znaci da je realnost takva.

Ne.
To znaci da nije ukapirao sta znaci zivot...
Ne u smislu price ostalih da je zivot borba...
Nego u smislu da treba da das smisao svom zivotu....
Zar je onaj sto pogine kao borac u 18 , glup....ili je dao zivot jer je verovao u neki smisao svog zivota...

Tako da cak ni religija ne odobrava samoubistvo...
A najmanje to odobravaju ideolozi i ljubitelji zivota...
Zamisli priliku da odlozis svoje samoubistvo na 6 meseci i angazovanjem pomognes nekima , ne tako sto im pomognes drasticno , nego korak po korak....jedan nekome dosta...

Ajmo ovako....ako kupis 30 ili 10 hemijskih olovaka, to kosta 4 dinara po olovci.....
Ali kad dodjes u postu, ili negde u neku drzavnu instituciju, ma cesto popizdis jer oni sto imaju olovku nece da je daju pa te jos i spustaju kao zene kad ih pitas koliko ima sati pa ti kazu bednice nemas ni za sat....

Zamisli sa tih 4 dinara ti si nekome ulepsao dan....
Druga stvar je to sto u ovom narodu ako pozelis da to odradis elegantno pa ostavis pakovanje od 50 hemijskih sa npr reklamom za neku firmu u tim ustanovama, doci ce neki pametnjakovic i pokrasti sve...i jos se hvaliti....
Srbija je puna sebicnih pametnjakovica.....koji iseku metalnu ogradu zbog otpadnog gvozdja za 10e, a ograda je kostala 300e...a poledica posle pa ljudi lome glavu...

- - - - - - - - - -

Znas onaj pokret grljenja....to nece proci u BG jer se ljudi i zene uzasavaju dodira, pojma nemam zasto a potreban im je....
snobizam ja mislim...i strah od zaraze i pljavstine...
U bg vise nema javnih kupatila....poslednje je valjda bilo u stud gradu.....za 70 dinara si mogao da se okupas.....sad su svi ti ljudi strokavci i smrdljivci...
 
Samo zivotinja ne odobrava samoubistvo.
To je zato sto zivotinja nema memoriju nego zivi u sada.
Zivotinja nema ocekivanja.
Nema standarde.
Ona se samo nada da ce jednog dana biti bolje.
Da ce joj bolji zivot pasti s neba.
Vrlo pasivna egzistencija.

Hriscani moraju da zabrane samoubistvo jer u suprotnom gubi smisao.
Svaki bi se Hriscanin ubio da ode sto pre u raj.
 
Narcizam i egoizam nisu isto,ali samo po intenzitetu!
Tako da se intenzitet (temperament) može i ne mora naslediti i dete će biti normalno
egoistićno dok ne otkrije blagodeti empatije u detinjem ili adolescentnom uzrastu.
Samo u slučaju psihopatije,nefunkcionalne amigdale ostaje kakav je bio i usvaja obrasce
samo koji su funkcionalni,ali to je već drugi ogranak problema.
Dete narcisne majke biva sklono narcizmu,ali se i sukobljava s majkom ne želeći iste sukobe s okolinom.
Dvojnost zna biti opasna po psihu deteta naročito u adolescenciji. Itd...
Samo-suicidne ideje ne potiču od tih dvojnosti i sukoba.
Neko je primetio da nema suicida dok ne oboli psiha. Tačno.
A dete narcisne majke nije obavezni psihički bolesnik.
Prisilna neuroza je je češće moguće,ali je to nedovoljno za najdublje depresije i autodestrukciju.
 
Dete narcisne majke biva sklono narcizmu,ali se i sukobljava s majkom ne želeći iste sukobe s okolinom.

Tako je. Recimo, moja majka je nepodnosljivi narcis i kad vidim te iste narcisoidne crte kod sebe, u svom ponasanju, prosto se zgrazavam nad sobom.

Kod mene u mojoj porodici testosterona ima na pretek. Ja imam najvise estrogena te izgledam kao zena u odnosu na zene koje po ponasanju izgledaju kao divljaci.

Strasna stvar.

Inace, glavni problem kod narcisa, i uopste kod ljudi sa psihickim smetnjama, jeste memorija.
Memorija nije nista drugo nego skladiste prethodno opazenog.
Ko ne moze da integrise opazeno u jednu koherentnu sliku realnosti, njemu um postaje kompartmentalizovan, fragmentiran, rascepljen, kontradiktoran, zbunjen, nesiguran, nestabilan.
Pocinje da donosi sudove parcijalno tj. na osnovu selekcije a ne na osnovu totaliteta opazenog.
Memorija mu postaje problem.
Proslost mu postaje neprijatna.
Zato zeli da pobegne od nje.
Svako podsecanje na neprijatni dogadjaj iz proslosti ga navodi ili da zameni svoj parcijalno formirani stav nekim drugim parcijalno formiranim stavom (zenski nihilizam) ili da se bori protiv neprijatne memorije i svega onoga sto ju je probudilo (muski nihilizam.)
Narcizam bi tu bio muski nihilizam.
Borba protiv memorije s ciljem da se parcijalno formirani stav ocuva.

Vise o tome drugi put.
 
Poslednja izmena:
Koji je smisao zivota ako te je na svet donela narcisoidna majka i to slucajno?
Da ne pominjem van postojeceg braka.

Da li je u takvim situacijama najispravnija odluka deteta da ispravi gresku svojih roditelja i to tako sto ce se ubiti?

Kada je neko svestan uzroka problema, pola problema bi trebalo da je reseno. Ukoliko neko i pored toga ne zeli da skine " povez" sa ociju onda je problem u njemu , a ne u onom ko ga je izazvao. Majka narcis, dete svesno toga i posledica pogresnog vaspitavanja, a resenje mu je da se ubije?! Zasto? Zbog toga sto se razlikuje od majke pa vidi ono sto ona nije videla i sto je svesno da je nesto pogresno i da to nije u redu?! Dete treba da bude srecno sto nije kao ona i sto zna da moze nesto promeniti kako ne bi pravilo iste greske . Nece doveka ziveti sa mamom, moze kasnije sebi izgraditi mnogo bolji zivot, ne pripisujuci sebi tudje greske.
 
Tako je. Recimo, moja majka je nepodnosljivi narcis i kad vidim te iste narcisoidne crte kod sebe, u svom ponasanju, prosto se zgrazavam nad sobom.

Kod mene u mojoj porodici testosterona ima na pretek. Ja imam najvise estrogena te izgledam kao zena u odnosu na zene koje po ponasanju izgledaju kao divljaci.

Strasna stvar.

Inace, glavni problem kod narcisa, i uopste kod ljudi sa psihickim smetnjama, jeste memorija.
Memorija nije nista drugo nego skladiste prethodno opazenog.
Ko ne moze da integrise opazeno u jednu koherentnu sliku realnosti, njemu um postaje kompartmentalizovan, fragmentiran, rascepljen, kontradiktoran, zbunjen, nesiguran, nestabilan.
Pocinje da donosi sudove parcijalno tj. na osnovu selekcije a ne na osnovu totaliteta opazenog.
Memorija mu postaje problem.
Proslost mu postaje neprijatna.
Zato zeli da pobegne od nje.
Svako podsecanje na neprijatni dogadjaj iz proslosti ga navodi ili da zameni svoj parcijalno formirani stav nekim drugim parcijalno formiranim stavom (zenski nihilizam) ili da se bori protiv neprijatne memorije i svega onoga sto ju je probudilo (muski nihilizam.)
Narcizam bi tu bio muski nihilizam.
Borba protiv memorije s ciljem da se parcijalno formirani stav ocuva.

Vise o tome drugi put.

Ne zanosi se mnogo crnom memorijom, parcijalnom, prijatnom, neprijatnom. Tacno je da se sve vraca kao bumerang i da koci mnoge stvari u zivotu, posebno kad iskrsnu jos neki drugi problemi . Ta muka mu dodje ko zaprska ,budi se nanovo ko neka azdaja. Otezava i onako tesku situaciju. Zato treba imati m.da i boriti se sa tim. Uopste nije lako ni jednostavno ali vredi pokusati.
 
Resivost problema nije stvar licnog izbora vec realnosti. Ako je realnost crna, tj. ako buducnosti nema, onda je sasvim smisleno skratiti sebi zivot.

To sto je moguce zanemariti, ignorisati, zaboraviti realnost te na taj nacin odrzati sebe u zivot ne znaci da je ta opcija bolja. Naprotiv, losija je, jer se tako postaje slep. Tako se nazaduje.

Nerazmisljanje o posledicama, tj. slepilo, nije hrabrost, kako ti kazes "imanje mu.da", vec bezobzirnost.
 
Narcisoidan, nesposoban roditelj je nešto najgore što jednu osobu može da zadesi tokom odrastanja. Naročito narcisoidna majka. Ako je roditelj takav gotovo kao po pravilu je slučaj da će dete biti uništeno i imati užasan život, čak i ako je spolja gledano uspešno (što je retkost). Postoje retki izuzeci koji se izdignu iznad toga, to ih motiviše da naprave nešto od sebe pa prekompenzuju i naprave čuda, ali ni takvi nisu srećni.

Ima mnogo roditelja koji ne zaslužuju da imaju decu, prosto nisu sposobni da hendluju (u nedostatku boljeg izraza) izazov roditeljstva i sve što on sa sobom donosi. Najotrovniji vid roditeljstva po meni je roditelj koji je u isto vreme divljački narcisoidan i bolno nesiguran, odnosno anksiozan i neurotičan. Kombinacija ova dva faktora je čist toksični koktel koji od deteta napravi prezaštićenog invalida nesposobnog za realan život sa potpuno pogrešnim principima i veštinama na silu usadjenim u detinjstvu i ranoj mladosti.

Ima mnogo glupih roditelja, koji su uz to narcisoidni i nesigurni, pa detetu misleći da rade nešto dobro usade apsolutnu poslušnost, apsolutno, "drveno" vaspitanje, uštogljenost, stidljivost i čekanje na red u svakoj prilici, blentavu iskrenost, naivnost i servilnost, strah od bilo kakvog konflikta i izbegavanje konflikta, strah od promiskuiteta, verovanje u ljudsku dobrotu, poštenje koje prelazi u komičnost, obavezno pomaganje drugima itd. Kad takva osoba izadje u svet i život njoj sledi užas, jer je život sam po sebi pakao, nemilosrdna borba za opstanak i preživljavanje, u kom ti artificijelni pojmovi vaspitanosti, poštenja, smernosti, pomaganja drugima i čekanja na red ne znače apsolutno ništa, već zapravo samo stvaraju kontra-efekat jer od osobe prave tepih za gaženje i iživljavanje pred onima koji su puni samopouzdanja, volje, upornosti, lukavosti, beskrupuloznosti, snalažljivosti itd. Dovoljno je da pogledamo ko su ljudi koji dolaze do vrha u bilo čemu, koji imaju najviše para, moći, seksa, uticaja. To nikad nisu neki dobro vaspitani, mirni, fini i kulturni ljudi nego naprotiv nemilosrdni borci koji gaze i preko leševa ako treba, zarad ostvarenja svojih ciljeva.

Po mom mišljenju, ako su osobu roditelji upropastili i učinili nesposobnom za život, ako ne uspe da popravi to ili objektivno vidi da je nemoguće promeniti te stvari, treba da se ubije. Ili još bolje, treba da se osveti kroz neki masakr, ali nakon toga obavezno da izvrši samoubistvo. Realno gledano, za takvu osobu život kakav jeste bi bio samo produženo mučenje i ništa više. Ali opet većina ljudi nema muda, gaje slepe nade da će nešto da se promeni, ali većina ljudi ne može to i zato bolje da prekine šaradu i završi sa sobom (i drugima).
 

Back
Top