Na temelju čega? Zaista ima dosta osoba s poremećajima ličnosti koje nisu zavedene i registrirane, a nisu registrirane jer nisu zatražile pomoć, a kako bi tražili pomoć kad smatraju da su bolji od bilo koga drugoga. Takodje ako nisu učinili neko teško kriminalno djelo nad njima nije provedeno vještačenje pa ih opet nema u registru. Pa tako ja navode o učestalosti narcsoidnog poremećaja uzimam s velikom rezervom, to je barem duplo učestalije.
S druge strane
smatram da malignih narcisa baš i nema na visokim položajima, taj poremećaj je jednostavno nespojiv s time. Eksplozivnost, nemogućnost ikakvog smislenog dijaloga i kompromisa, uz izraženu paranoičnost, čini ih nepodobnim za obnašanje rukovodećih funkcija. Maligni narcisi su uz to usamljeni ljudi, kad tad njihove žrtve će se isčupati iz njihovih kandži, većina će ga odmah prepoznati i obraniti se od tog zla, a nekakav odnos je nemoguć s drugim narcisom jer su isti. Mada naravno mngo zla mogu učiniti bližnjima, familiji, ili nekim osobama uz njih koje odmah ne shvatu o koliko je zlu riječ. Ne shvate jer maligni narcisi znaju imati izraženi šarm, takodjer imaju i empatiju. To je bilo govora na onoj drugoj sličnoj temi, maligni narcisi doživljavaju druge osobe i imaju određena shvaćanja kako druge osobe fukcioniraju, ali to korite samo kako bi naškodile drugim osobama. Nazovimo to recimo negativnom empatijom