kapetanmark
Legenda
- Poruka
- 60.084
Autorska tema
Srbima je citav vek ispiran mozak o Engleskoj kao srpskom savezniku. Ova tema treba da posluzi o razgradnji te besomucne lazi. titoisticki aparat je na izdisaju i sva prikrivena istorija je srbima skinula povez sa ociju. Mnogi nasi istaknuti istoricari GOVORE O ENGLEZIMA KAO NAJVECIM NEPRIJATELJIMA SRBIJE U PROTEKLA DVA VEKA DO DANASNJEG DANA.
DA BI SE SVE SHVATILO MORA SE SVE DOBRO POGLEDATI KAKO DANAS TAKO I UNAZAD PA CE BITI VISE NEGO JASNO DA SU NAJVECI SRBOMRSCI I VEKOVNI NEPRIJATELJI SRPSKOG NARODA ENGLEZI...
To je zemlja kolonijalistickog duha, yemlja koja se bogatila daleko u vekove unazad na porobljavanju drugih naroda sirom svjeta. U i sv ratu, koji je dosao kao proizvod do tada najveceg progresa u covecanstvu, pa su se pored dodatadsnjih kolonistickih sila, engleza, francuza, za deo kolaca upitali i Nemci koji su krajem 19 vek doziveli najveci privredni preporod.
Balkanski ratovi, oslobodjenje o turaka nije sa osmehom praceno u engleskoj vec kao i u austrougarskoj sa zebnjom od tog SLOBODARSKOG DUHA koji se kao zaraza moze lako preneti na sve narode svjeta.
Tokom I sv rata Srbima je svasta nudjeno i obecavano zavisno od situacije na terenu a posto su srbi podnjeli najveci TERET I POBJEDE U I SV RATU , to je bilo i ocekivano tada od engleske. vec zavrsetkom rata sve se preokrece i englezi svoje pozajmice potrazuju pa je dug tih saveznickih pomoci vec 1921 bio ogroman...
Julije Cezar: užasno vreme, bljutava pića, odvratna hrana i sumorni ljudi.
upravo tako. Sumorni pirgavi cinicni ljudi sa pohlepom koja je u osvajanju drugih naroda doprinela njihovom napredku i bogacenju.
englezi su odavno istaknuti srbomrsci. znamo za aglosanksonsku netrpeljivost prema slovenskim narodima, pogotovo srbima kao nosiocima slobodarskog duha i pravoslavlja.
“glavni konjovoci ruskih kozaka na tople vode Mediterana”, tako su nazivali srbe od vajkada.
Februar 2019 “Velika Britanija je na nedavnom sastanku zemalja Kvinte sprečila usvajanje oštrog zaključka o ukidanju taksa Prištine na robu iz centralne Srbije.”
jedan primer od mnogo...
februar 2019. Ambasadorka Velike Britanije Karen Pirs, na protekloj sednici Saveta bezbednosti UN, iznela je tumačenje Rezolucije 1244, prema kojem ako nešto nije izričito zabranjeno, onda je dozvoljeno, pa tako i formiranje "vojske Kosova"
februar 2019 Velika Britanija ponovila zahtev da se tzv. Kosovo zauvek skine sa dnevnog reda Saveta bezbednosti Ujedinjenih nacija
sam taci je izjavio da u kosovskoj nezavisnosti je veliki PECAT londona.
2015. Velika Britanija podnosi Savetu bezbednosti UN predlog Rezolucije o Srebrenici, koja je pokušaj da se Srbija i Republika Srpska proglase jedine odgovorne za zločine u BiH i da se čitav naš narod žigoše kao genocidan.
znamo za mrznju prema djokovicu! pogotovo kada igra na vimbldonu, netrpejivost prema srbinu se ne prikriva u citavoj pirgavoj naciji
Srbofobija, koja provejava bezmalo dva veka u glavama stratega u Londonu, javljala iz samo jednog razloga – straha da su Srbi “glavni konjovoci ruskih kozaka na tople vode Mediterana”. Zbog toga je od izbijanja Prvog srpskog ustanka glavni pravac britanske spoljne politike bio očuvanje teritorijalne celovitosti Turske. Zaslugom Velike Britanije, na Berlinskom kongresu, onemogućeno je proširenje Srbije ka jugu, a Bosna i Hercegovina je, praktično, poklonjena Austriji. Članovi britanske delegacije, lordovi Rasel i Solzberi, u Berlinu su se prema Srbiji ponašali kao da su u otvorenom ratu sa njom.
kada se engleska politika malo da kazemo okrece ka srbima i zasto?
posle majskog prevrata 1903. godine i ubistva kralja Aleksandra Obrenovića, London prekida diplomatske odnose sa Beogradom. Bojkot traje tri godine: Nikola Pašić veštom diplomatskom igrom, lukavim trikom,obećanjem da će britanske firme graditi železničku prugu od Beograda do Jadrana, odobrovoljava oholu gospodu sa obale Temze. U međuvremenu, i u Londonu je postepeno sazrevalo uverenje da njihov glavni neprijatelj nije Rusija, već Nemačka, i njena agresivna spoljna, imperijalna politika na Balkanu. Tako menjaju politiku prema srpskom narodu i njegovoj državi. Aneksija BiH i balkanski ratovi doprineli su pozitivnijem tretiranju Srbije i Srba u britanskom političkom životu i javnosti. Ipak, njena turkofilska politika trajaće sve do ulaska Turske, u Prvom svetskom ratu, na stranu centralnih sila, u jesen 1914. godine.
Kada je protutnjao rat, novoj tvorevini na Balkanu, Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, ispostavljen je “debeli” račun za svu pomoć koju je dobijala srpska vojska. Sve u svemu Velika Britanija je zahtevala da joj se plati 20 miliona funti sterlinga… U ovu sumu nije bila uračunata kamata od pet odsto godišnje, koja je već 1. januara 1921. godine dostigla cifru od milion funti.
Britanska potraživanja uglavnom su se odnosila na vojnu opremu i drugi ratni materijal, koji je preko Francuske isporučivan srpskoj vojsci. U Beogradu su bili šokirani ovim zahtevom. Došlo je do velikih i mučnih rasprava. Vlada Kraljevine “troimenog” naroda uporno je dokazivala da bi suma na koju je reflektovala Velika Britanija morala da bude smanjena bar za šest miliona funti! Koliko su lihvari sa Temze bili bezočni i alavi vidi se iz računa od 187.350 funti koji je dostavljen za transport srpskih dobrovoljaca iz Sibira do Soluna!
Velika Britanija je po svaku cenu htela da dođe do ovog novca. Nije prezala ni od ucena i pretnji. Tako je, za izvesno vreme, zaustavila isporuke Jugoslaviji, u robi i materijalu iz Bugarske, na ime ratne štete… Beograd je bio prisiljen da 1927. godine prihvati sve zahteve Velike Britanije. Potpisan je sporazum o isplati ratnog duga, uz jednu jedinu olakšicu – da dospeće poslednje rate bude 1988. godine.
Naplata ratnog duga nije bila jedina preokupacija Britanije u novostvorenoj kraljevini. Na sve moguće načine pokušavala je da i ekonomski veže Jugoslaviju za bankarske institucije u Londonu. Osniva čitav niz britanskih preduzeća za eksploataciju rudnog blaga i ubrzo, po ekonomskom uticaju potiskuje Francusku. Stekavši ovakvu poziciju, Britanija počinje da se najaktivnije upliće i u jugoslovensku unutrašnju politiku. Videlo se to naročito u slučaju Hrvatske. Sve što se događalo u Jugoslaviji u vezi sa hrvatskim pitanjem bilo je pod budnom pažnjom Vlade Velike Britanije. Oni će plasirati izreku – Srbin radi, a Hrvat misli…
Preko profesora Siton-Votsona, koji je važio za poznavaoca balkanskih prilika i koji je negovao prijateljske odnose sa hrvatskim prvacima, plasirana je ideja za preuređenje države stvaranjem sedam federativnih jedinica – Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Vojvodine, Srbije, Makedonije i Crne Gore. I stvaranje Hrvatske banovine 1939. godine isključivo je plod ovog kruga britanskih političara i obaveštajaca.
nastavice se...
Srbima je citav vek ispiran mozak o Engleskoj kao srpskom savezniku. Ova tema treba da posluzi o razgradnji te besomucne lazi. titoisticki aparat je na izdisaju i sva prikrivena istorija je srbima skinula povez sa ociju. Mnogi nasi istaknuti istoricari GOVORE O ENGLEZIMA KAO NAJVECIM NEPRIJATELJIMA SRBIJE U PROTEKLA DVA VEKA DO DANASNJEG DANA.
DA BI SE SVE SHVATILO MORA SE SVE DOBRO POGLEDATI KAKO DANAS TAKO I UNAZAD PA CE BITI VISE NEGO JASNO DA SU NAJVECI SRBOMRSCI I VEKOVNI NEPRIJATELJI SRPSKOG NARODA ENGLEZI...
To je zemlja kolonijalistickog duha, yemlja koja se bogatila daleko u vekove unazad na porobljavanju drugih naroda sirom svjeta. U i sv ratu, koji je dosao kao proizvod do tada najveceg progresa u covecanstvu, pa su se pored dodatadsnjih kolonistickih sila, engleza, francuza, za deo kolaca upitali i Nemci koji su krajem 19 vek doziveli najveci privredni preporod.
Balkanski ratovi, oslobodjenje o turaka nije sa osmehom praceno u engleskoj vec kao i u austrougarskoj sa zebnjom od tog SLOBODARSKOG DUHA koji se kao zaraza moze lako preneti na sve narode svjeta.
Tokom I sv rata Srbima je svasta nudjeno i obecavano zavisno od situacije na terenu a posto su srbi podnjeli najveci TERET I POBJEDE U I SV RATU , to je bilo i ocekivano tada od engleske. vec zavrsetkom rata sve se preokrece i englezi svoje pozajmice potrazuju pa je dug tih saveznickih pomoci vec 1921 bio ogroman...
Julije Cezar: užasno vreme, bljutava pića, odvratna hrana i sumorni ljudi.
upravo tako. Sumorni pirgavi cinicni ljudi sa pohlepom koja je u osvajanju drugih naroda doprinela njihovom napredku i bogacenju.
englezi su odavno istaknuti srbomrsci. znamo za aglosanksonsku netrpeljivost prema slovenskim narodima, pogotovo srbima kao nosiocima slobodarskog duha i pravoslavlja.
“glavni konjovoci ruskih kozaka na tople vode Mediterana”, tako su nazivali srbe od vajkada.
Februar 2019 “Velika Britanija je na nedavnom sastanku zemalja Kvinte sprečila usvajanje oštrog zaključka o ukidanju taksa Prištine na robu iz centralne Srbije.”
jedan primer od mnogo...
februar 2019. Ambasadorka Velike Britanije Karen Pirs, na protekloj sednici Saveta bezbednosti UN, iznela je tumačenje Rezolucije 1244, prema kojem ako nešto nije izričito zabranjeno, onda je dozvoljeno, pa tako i formiranje "vojske Kosova"
februar 2019 Velika Britanija ponovila zahtev da se tzv. Kosovo zauvek skine sa dnevnog reda Saveta bezbednosti Ujedinjenih nacija
sam taci je izjavio da u kosovskoj nezavisnosti je veliki PECAT londona.
2015. Velika Britanija podnosi Savetu bezbednosti UN predlog Rezolucije o Srebrenici, koja je pokušaj da se Srbija i Republika Srpska proglase jedine odgovorne za zločine u BiH i da se čitav naš narod žigoše kao genocidan.
znamo za mrznju prema djokovicu! pogotovo kada igra na vimbldonu, netrpejivost prema srbinu se ne prikriva u citavoj pirgavoj naciji
Srbofobija, koja provejava bezmalo dva veka u glavama stratega u Londonu, javljala iz samo jednog razloga – straha da su Srbi “glavni konjovoci ruskih kozaka na tople vode Mediterana”. Zbog toga je od izbijanja Prvog srpskog ustanka glavni pravac britanske spoljne politike bio očuvanje teritorijalne celovitosti Turske. Zaslugom Velike Britanije, na Berlinskom kongresu, onemogućeno je proširenje Srbije ka jugu, a Bosna i Hercegovina je, praktično, poklonjena Austriji. Članovi britanske delegacije, lordovi Rasel i Solzberi, u Berlinu su se prema Srbiji ponašali kao da su u otvorenom ratu sa njom.
kada se engleska politika malo da kazemo okrece ka srbima i zasto?
posle majskog prevrata 1903. godine i ubistva kralja Aleksandra Obrenovića, London prekida diplomatske odnose sa Beogradom. Bojkot traje tri godine: Nikola Pašić veštom diplomatskom igrom, lukavim trikom,obećanjem da će britanske firme graditi železničku prugu od Beograda do Jadrana, odobrovoljava oholu gospodu sa obale Temze. U međuvremenu, i u Londonu je postepeno sazrevalo uverenje da njihov glavni neprijatelj nije Rusija, već Nemačka, i njena agresivna spoljna, imperijalna politika na Balkanu. Tako menjaju politiku prema srpskom narodu i njegovoj državi. Aneksija BiH i balkanski ratovi doprineli su pozitivnijem tretiranju Srbije i Srba u britanskom političkom životu i javnosti. Ipak, njena turkofilska politika trajaće sve do ulaska Turske, u Prvom svetskom ratu, na stranu centralnih sila, u jesen 1914. godine.
Kada je protutnjao rat, novoj tvorevini na Balkanu, Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, ispostavljen je “debeli” račun za svu pomoć koju je dobijala srpska vojska. Sve u svemu Velika Britanija je zahtevala da joj se plati 20 miliona funti sterlinga… U ovu sumu nije bila uračunata kamata od pet odsto godišnje, koja je već 1. januara 1921. godine dostigla cifru od milion funti.
Britanska potraživanja uglavnom su se odnosila na vojnu opremu i drugi ratni materijal, koji je preko Francuske isporučivan srpskoj vojsci. U Beogradu su bili šokirani ovim zahtevom. Došlo je do velikih i mučnih rasprava. Vlada Kraljevine “troimenog” naroda uporno je dokazivala da bi suma na koju je reflektovala Velika Britanija morala da bude smanjena bar za šest miliona funti! Koliko su lihvari sa Temze bili bezočni i alavi vidi se iz računa od 187.350 funti koji je dostavljen za transport srpskih dobrovoljaca iz Sibira do Soluna!
Velika Britanija je po svaku cenu htela da dođe do ovog novca. Nije prezala ni od ucena i pretnji. Tako je, za izvesno vreme, zaustavila isporuke Jugoslaviji, u robi i materijalu iz Bugarske, na ime ratne štete… Beograd je bio prisiljen da 1927. godine prihvati sve zahteve Velike Britanije. Potpisan je sporazum o isplati ratnog duga, uz jednu jedinu olakšicu – da dospeće poslednje rate bude 1988. godine.
Naplata ratnog duga nije bila jedina preokupacija Britanije u novostvorenoj kraljevini. Na sve moguće načine pokušavala je da i ekonomski veže Jugoslaviju za bankarske institucije u Londonu. Osniva čitav niz britanskih preduzeća za eksploataciju rudnog blaga i ubrzo, po ekonomskom uticaju potiskuje Francusku. Stekavši ovakvu poziciju, Britanija počinje da se najaktivnije upliće i u jugoslovensku unutrašnju politiku. Videlo se to naročito u slučaju Hrvatske. Sve što se događalo u Jugoslaviji u vezi sa hrvatskim pitanjem bilo je pod budnom pažnjom Vlade Velike Britanije. Oni će plasirati izreku – Srbin radi, a Hrvat misli…
Preko profesora Siton-Votsona, koji je važio za poznavaoca balkanskih prilika i koji je negovao prijateljske odnose sa hrvatskim prvacima, plasirana je ideja za preuređenje države stvaranjem sedam federativnih jedinica – Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Vojvodine, Srbije, Makedonije i Crne Gore. I stvaranje Hrvatske banovine 1939. godine isključivo je plod ovog kruga britanskih političara i obaveštajaca.
nastavice se...
Poslednja izmena od moderatora: