‘Od 40 tisuća predratnih stanovnika Splita u partizane je otišlo njih 12,5 tisuća, od kojih je tisuću i pol poginulo na ratištima širom Jugoslavije. Već do travnja 1943. iz kotara Split u partizane je otišlo oko 8,2 tisuće ljudi (ostatak je otišao nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943.). Samo je iz škvera, od 800 predratnih radnika, u partizane otišlo njih više od 500, od kojih je poginulo više od polovine – 285. Od Splićana koji su ostali u gradu, većina ih je pomagala partizanski Narodnooslobodilački pokret.
U ljeto 1944. broj aktivista u Splitu doseže 15 tisuća, što znači da je svaki drugi tadašnji stanovnik Splita bio uključen u antifašistički pokret, bilo kao antifašistički ilegalac, bilo kao materijalni pomagač. U partizane su otišla i oba gradska nogometna kluba: ‘RNK Split‘ već 1941., a ‘Hajduk‘ 1944. godine. S druge strane, u okupatorskim formacijama sudjelovao je doista zanemariv broj građana Splita: prema podacima iz travnja 1944., u ustaše je otišlo 50 Splićana, u domobrane 50 i u četnike njih 45, zabilježio je Damir Pilić prilikom jedne od obljetnica (
https://radiogornjigrad.wordpress.c...bodena-splita-cijeli-grad-otisao-u-partizane/)
