Najlepsi citati

  • Začetnik teme Začetnik teme Nesi
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
"...odjednom mi hiljadu nebeskih andjela, daleko od prismotre svetog Dimitrija zapojase u srcu. Nikada u zivotu nisam prisustvovao lepsem prizoru od onoga sto se tu predamnom desavalo na obali Morave.
Ljubav je bila na delu.
Povila je njezinu lepu glavu u stranu, oborila joj oci prema vrtlogu u sredini Mrtvaja vira a njegovo je stasito telo nagnula nad plicakom. Zamutila im oci izmaglicom te niti ona vidi puzastu maticu sto se uvrce oko levka vode, niti on belasanje riba. Tu se nista nije desavalo sem sto je kroz vodu ronila glad, ronila zedj, plivala po klobucima i mehurima pene drhtavica, lebdela u mlakom vazduhu zebnja.
Onda je iznenada ustala, pogledala niz reku, prema njemu, dok je on i dalje, okrenut ledjima, zavirivao po plicaku, suzila oci, ujela se za usnu, okrenula se i otracala istom stazom kojom je i dosla. I on se najzad odlucio da se okrene. Ali, bilo je odvec kasno. Stena na kojoj je ona do malocas sedela, uzaludno ga ocekujuci, bila je prazna. Nista nije pomoglo sto je potrcao, izgleda u ocajanju, i sto je zatim dugo gledao, ukoceno stojeci sa ove strane reke, u mrtvu, izrovasenu kamenu plocu sto se nadnosila nad vir..."
 
"...pricao mi je o Jeleni, ja njemu o Ancici. Sudbina nam je bila slicna, pa zar je onda cudno sto smo svu noc presedeli na livadi kraj izvora i neprestano pricali.
Bila je noc, topla i julska, roj zvezda i duboko nebo iznad nas. Ne znam da li smo zbilja slusali jedan drugog. Najpre ce biti da nismo, jer dok sam ja pricao o Ancici, on je valjda mislio na Jelenu, a dok mi je on poveravao tajne o svojoj nedokucivoj i nedostiznoj vlastelinki, ja sam mislio o prvoj noci sa onom ludom kurvicom koja mi je usla pod kozu za citav zivot.
Prica mi o tome kako mu se Jelena danas naljutila. Prica gorko, s kajanjem i bolom. Meni se to nikako ne bi moglo dogoditi da sam kojim slucajem negde sreo svoju zensku. Ne bih se pretvarao da me vise zanimaju ribe, kakve ribe, sve ribe u svim rekama dao bih ja za malo valjuskanja sa Ancicom-davacicom, trovacicom i mrkacicom..."
 
"...ostavio sam ih da svoje tajne odboluju sami, jer zbilja sta cu ja tamo. Necu da im kvarim uzivanje u tugi, tuga je tako lepa kad se desava u tisini i osami. Ona provetrava dusu, otapa u njoj cemer kao sto topli vetar otapa sledjeni sneg u zastrancima i uvalama gde ne dopire sunce. A njihova je od najsladje vrste, jer za njima ceznu i uzdisu dve mlade lepe zene do kojih ne mogu dopreti, a sta bi momcicima ove noci bilo prece od toga. Gorka slast te tuge ni za trun laksa od najneznijeg milovanja, lepsa mozda, jer je u istom naponu, niti raste niti splasnjava, niti se puni ni prazni..."
 
"...samo taj tren da uhvatim i da zapamtim. Da sam na njegovom mestu, ja bih joj ispricao nesto smesno. Nesto vrlo, vrlo smesno da se ona zaceni od smeha, da joj citavo telo zadrhti, zatreperi, zatalasa, da joj suze podju na oci. Po mom racunu suze su najbolji podvodaci, svejedno je da li su od smeha ili od tuge. Od suza zenska dusa postaje mekana, gipka kao glina, predaje se prstima, za svaki krcag i svaki cup, za svaku ludost. Ne, danas joj ne bih pricao nesto tuzno, leto je, sunce se kloni zapadu, vazduh je mekan i mio, ne, danas joj nikako ne bih pricao nesto tuzno..."
 
"...vetar je izmesao po nebu bucmaste, runovite oblake, uvukao im se u kosu, oci, usi, liznuo im lica, raskravio ih, naterao ih u smeh (otkud sad odjednom smeh, otkud to),bojazljivost se istopila kao led na jugovini. Je li to djavo otvorio svoju smrdljivu celjust i dunuo na njih, je li to njegov kuzni dah njeno uzdrzano i ozbiljno lice naterao da se izguzva u razuzdanom smejanju, utisnuo joj jamice na obrazima, osvetlio joj oci vragolastim sjajem, raspukao njene mekane usne i otkrio njene zudne male zube? Osetio sam da mi grc cepa utrobu..."
 
"...oni nisu pocrveneli od stida. Rumenilo na njihovim licima, ako ga je bilo, poticalo je od drugog necega verovatno od vatrice koju je zazdio crni djavo, ko drugi, od ove mlake moravske vode koju je sunce celi dan grejalo, koja ne rashladjuje kao ona januarska, nego raspamecuje. Sta ih je moglo rashladiti, zar oni prposni penusavi mlazevi sto su se stropotavo rasipali po kvrgavoj steni i po njihovim razigranim telima?..."
 
"...drzeci je jednom rukom oko struka, drugom pliva u snaznim grcevitim zaveslajim. Stoji zatim do pojasa u vodi s one strane vira, uzima je u narucje i zatim osamucen koraca kroz plicak preko skliskih oblutaka. Koraca zatim obalom. Bira mesto gde da je spusti. Spusta je na okruglu leju od sitnoga svetlucavog peska i leze kraj nje na bok. Otire joj dlanom lice...

...Pogledam: i on i ona su nepomicni. Nadnosi zatim svoje lice nad njeno i ja ne znam da li je ljubi, ili je miluje..."
 
"...Matija i ja smo duboko u cestaru pronasli peskovitu cistinu. Iskopali smo duboku i prostranu raku golim rukama. Onda smo ih preneli. Sahranili smo ih u istom polozaju u kojem su izdahnuli.
Sakrili smo ih pod zemlju od lesinara.
Zar je trebalo da izvadimo iz njihovih grudi koplje koje ih je spojilo od sada pa za sva vremena u samrtnom ropcu? Zar je trebalo da ih rastavljamo iz prvog i poslednjeg zagrljaja? Zar da s njihovih tela operemo njihovu pomesanu krv? Zar da ih okupamo od strasnog znoja, obucemo u drugo, novo ruho, iskitimo cvecem i sahranimo u odvojenim grobovima pojuci opelo?
Poravnali smo pesak. Nabacali odozgo suvoga lisca i suvih vreza kupina.
Drska koplja, crna i uglacana, pomaljala se iz zemlje poput suve mladice bez ogranka.
U sumrak se provalilo nebo. Pljusak je isprao krv, poravnao tragove.
Nas dvojica smo te noci otisli na jug..."
 
Pustite devojku da uziva ona je i otvorila temu :wink: . Mada, daj Nesi malo udari po saranju ipak je prolece! Citiraj i nesto drugo! Nego, "gde camo da nadjemo jelku?" salim se, ko je napisao tu knjigu?
Pozdrav
 
bundeva:
pa da..i pisi malo sporije,ne moze buki da stigne :(

Hehehe sad mi stvarno dodje da prepisem celu knjigu :twisted:, al' *ebi ga ostade mi knjiga u Kanadi :D

Tek da te ne izneverim skroz evo malo Markesa i "Ljubavi u doba kolere" :wink:

"...molila je Boga da joj udeli makar jos jedan tren, samo da ne ode ne saznavsi koliko ga je volela uprkos obostranim sumnjama i osetila je neodoljivi poriv da ponovo s njim zapocne zivot iz pocetka da bi imali vremena da jedno drugom kazu sve ono sto je medju njima ostalo neizreceno i da urade kako treba sve ono sto su u proslosti uradili pogresno..."
 
Branka B.:
Pustite devojku da uziva ona je i otvorila temu :wink: . Mada, daj Nesi malo udari po saranju ipak je prolece! Citiraj i nesto drugo! Nego, "gde camo da nadjemo jelku?" salim se, ko je napisao tu knjigu?
Pozdrav

Nema saranja dok ne procitam do kraja :wink:
Pisao je inace Dobrilo Nenadic.
P.S. A i procitala sam je...vise hiljada puta :lol: :wink:
P.P.S. Evo, evo, saram...:wink: :lol:

"...skrhana tugom, zamoli boga da joj te noci, u snu, posalje smrt i s tom mislju leze, bosa, ali obucena, i zaspa u trenu. Spavala je, ne znajuci da spava, ali znajuci i u snu da je jos uvek ziva, da je polovina kreveta pokraj nje prazna, da lezi kao i uvek, na boku, na levoj strani kreveta, ali da joj nedostaje tezina drugog tela, na drugoj strani kreveta. Misleci tako dok je spavala, pomisli da nikad vise nece tako spavati i poce tako da jeca spavajuci i spava jecajuci, ne menjajuci stranu kreveta, sve dok je mnogo kasnije posto su utihnuli petlovi, ne probudi nezeljeno sunce toga jutra bez njega..."

(Gabrijel Garsija Markes "Ljubav u doba kolere")
 
Nesi:
bundeva:
pa da..i pisi malo sporije,ne moze buki da stigne :(

Hehehe sad mi stvarno dodje da prepisem celu knjigu :twisted:, al' *ebi ga ostade mi knjiga u Kanadi :D

Tek da te ne izneverim skroz evo malo Markesa i "Ljubavi u doba kolere" :wink:

"...molila je Boga da joj udeli makar jos jedan tren, samo da ne ode ne saznavsi koliko ga je volela uprkos obostranim sumnjama i osetila je neodoljivi poriv da ponovo s njim zapocne zivot iz pocetka da bi imali vremena da jedno drugom kazu sve ono sto je medju njima ostalo neizreceno i da urade kako treba sve ono sto su u proslosti uradili pogresno..."

a,ebi se nesi..sad si me podsetila na jednu epizodu iz zivota :(
 
bundeva:
a,ebi se nesi..sad si me podsetila na jednu epizodu iz zivota :(

Ma necu Bukice ja tebe da zalostim. Evo napisacu nesto lepo...ovo je samo za tebe...

"...Doktor Huvenal Urbino je osetio kako je skliznula pored njega, kao preplasena zivotinjica, trudeci se da ostane sto dalje na lezaju, na kome je jedva bilo mesta za dve osobe, i da ga ne dodirne. Uzeo je njenu ruku, hladnu i ukocenu od straha, isprepletao svoje prste sa njenima i skoro sapcuci poceo da joj prica uspomene sa dugih prekomorskih putovanja. Ona je i dalje bila ukocena, jer je vrativsi se u krevet otkrila da je on skinuo sve sa sebe dok je ona bila u kupatilu i to je u njoj ponovo probudilo strah od onoga sto joj se spremalo. Ali to sto se spremalo je bilo odlozeno za nekoliko sati, jer je doktor Urbino nastavio da prica vrlo polako dok je, milimetar po milimetar, pridobijao njeno telo. Govorio joj je o Parizu, o zaljubljenima u Parizu koji se ljube po ulicama, po omnibusima, po cvetnim terasama kafana izlozenim vrelom dahu i ceznutljitljivim harmonikama leta i koji stojeci vode ljubav po kejovima pokraj Sene, gde ih niko ne uznemirava. Dok je govorio, sakriven tamom, milovao je vrhovima prstiju liniju njenog vrata, milovao je svilene malje njenih ruku, drhtavi trbuh koji mu je izmicao, i kad je osetio da je napetost popustila ucinio je prvi pokusaj da joj podigne spavacicu, ali ga je ona sprecila naglim pokretom, tipicnim za njenu prirodu. "Umem i sama". I stvarno ju je skinula, a odmah zatim se tako ukocila da bi doktor Urbino skoro mogao da pomisli da vise nije tu, da njeno telo nije bljeskalo u tami.
Trenutak kasnije opet je uzeo njenu ruku, ovaj put toplu i meku, ali jos uvek nezno orosenu znojem. I ostali su tako jos jedan trenutak, nepokretni i nemi, on vrebajuci priliku za svoj sledeci korak a ona cekajuci ga, ne znajuci gde ce ga osetiti, dok je pomrcina rasla i uvecavala se sa njihovim sve tezim dahom. On je iznenada pusti i skoci, vezanih ociju, pravo u ambis: liznuo je jezikom vrh svog srednjeg prsta i njime jedva dotakao nezasticenu bradavicu, i ona je od toga osetila smrtonosni udar, kao da ju je takao ravno u zivac. Obradovala se sto su u potpunom mraku pa on nemoze da vidi sazizuci plamen koji ju je obuzeo sve do korena kose. "Smiri se,-rekao joj je, sasvim smireno.-Ne zaboravi da sam ih vec upoznao". I osetio je njen smesak a njen glas bio je sasvim nov i sladak u tami.
- Secam se vrlo dobro- rece ona,- i jos uvek sam besna zbog toga.
Tog trenutka je znao da su zaobisli rt dobre nade pa je ponovo uzeo njenu veliku i meku ruku i prekrio je sitnim, zahvalnim poljupcima, prvo snazne zglobove, dugacke, hitre prste, providne nokte i onda hijeroglife sudbine na oznojenom dlanu. Nikako nije znala kako je njena ruka dospela do njegovih grudi, gde je naisla na nesto sto nije znala sta je. On joj rece:" To su pleca". Ona je pomilovala malje na grudima i potom zgrabila svo to rastinje sa svih pet prstiju, da ga iscupa iz korena. "Jace", rece on. I ona je pokusavala sve dok nije bila sigurna da ga ne boli, a onda njena ruka potrazi njegovu, izgubljenu u tami. Ali on nije pustio da im se prsti ispreplicu nego je uhvati za zglavak i njenom rukom predje preko svog tela, sa neprimetnom, ali dobro odmerenom snagom, sve dok ona nije osetila zazareno dahtanje neke gole zivotinje, bestelesnog oblika, ali nestrpljive, uznemirene i propete. Na suprot onome sto je on mislio, pa i onome sto je mislila i ona sama, nije povukla ruku niti je ostavila nepomicnu tamo gde ju je on stavio, vec se telom i dusom preporucila Blazenoj Devici, stegla zube da se ne nasmeje sopstvenoj ludosti i pocela dodirom da otkriva toga uzdignutog protivnika, odmeravajuci mu velicinu, snagu njegovog izdanka, sirinu njegovih peraja, uplasena njegovom nepomirljivoscu ali i dirnuta njegovom usamljenoscu, uzimajuci ga pod svoje sa predanom radoznaloscu, koju bi neko, manje upucen od njenog muza, mogao lako da pobrka sa milovanjem. On je upinjao poslednje snage ne bi li odoleo vrtoglavici izazvanoj tim smrtonosnim ispitivanjem, sve dok ga ona nije ispustila s detinjom nebrigom, kao da ga baca na djubriste.
-Nikad nisam razumela kakav je ovaj aparat-rece.
Tada on poce ozbiljno da joj objasnjava, s predavackom metodicnoscu, dok joj je rukom prelazio preko mesta koja je pominjao, a ona je pustala da je vodi, poslusna poput primerne ucenice. On je u pogodnom trenutku primetio da bi sve to bilo mnogo lakse sa upaljenim svetlom. I bas je krenuo da ga upali kad ga je ona uhvatila za ruku, govoreci:"Ja bolje vidim rukama". U stvari, htela je da upali svetlo, ali je htela sama to da ucini, a ne kad joj neko odredi, i ucinila je. On ju je tada ugledao pod iznenadnom svetloscu u fetusnom polozaju, prekrivenu carsavom. Ali ovoga puta ju je video kako ponovo, ali sad bez ustezanja, grabi zivotinjicu za proucavanje i pocinje da je okrece i prevrce i da je posmatra sa zanimanjem koje nije vise bilo samo naucno, da bi na kraju zakljucila:"Kako je samo ruzan, cak mnogo ruzniji nego kod zena". On se slozio i ukazao joj na druge nepogodnosti, mnogo ozbiljnije od same ruznoce. Rekao je:"On je kao sin prvenac. Covek provede citav zivot radeci za njega, zrtvujuci sve radi njega, a on u odsudnom casu uvek sve radi samo po svojoj volji". Nastavila je da ga pregleda, da pita cemu sluzi ovo, cemu ono i kad je smatrala da se dobro obavestila, odmerila ga je obema rukama, da se uveri da ni po tezini nije bog zna sta, a onda ga je ispustila s izrazom prezira.
-Osim toga, mislim da su tu mnoge stvari suvisne-rece.
On je bio zaprepascen. Osnovna teza njegove disertacije je govorila bas o tome: prednosti pojednostavljivanja ljudskog organizma. Delovalo mu je prevazidjeno, sa mnogim nepotrebnim i dupliranim funkcijama koje su bile neophodne u ranijim fazama razvoja ljudske vrste, ali ne i u nasoj. Da: mogao je da bude manje slozen i istovremeno manje ranjiv. Na kraju je zakljucio:"Sve je to u bozijim rukama, naravno, ali bilo bi dobro da se to dokaze, makar u teorijskim okvirima". Ona se nasmejala veselo i tako prirodno da je on iskoristio priliku da je zagrli i da je, prvi put, poljubi u usta. Ona mu je uzvratila poljubac i on je nastavio da je ljubi, vrlo nezno, po obrazima, nosu, kapcima, dok je rukom lagano klizio ispod carsava i pomilovao joj obli i glatki brezuljak: brezuljak prave Japanke. Ona mu nije odgurnula ruku, ali je svoju drzala spremnu, za slucaj da on krene korak dalje.
-Necemo da nastavimo cas iz medicine?-upita ga.
-Ne-rece on.-Ovaj ce biti iz ljubavi.
Zatim smace carsav sa nje, a ona ne samo da se nije opirala, vec ga je brzim zamahom nogu gurnula sa kreveta, jer vise nije mogla da podnosi vrucinu. Telo joj je bilo vretenasto i elasticno, mnogo zrelije nego kad je bilo obuceno a posedovala je samo svoj miris na planinsku zivotinju, koji ju je izdvajao od svih zena na svetu. Bespomocnoj pod punim svetlom, jedan talas uzavrele krvi popeo joj se i u lice, a jedino sto joj je u tom casu palo na pamet i cime je mogla da ga sakrije, bilo je da se svome muzu baci oko vrata i poljubi ga iz sve snage i duboko dok oboje ne izgube vazduh..."

Iskreno se nadam da se sad osecas bar malo bolje...jer ja vise ne mogu da kucam :wink:
 
"...uprkos onome na sta je upucivala njegova korpulentna gradja, Lotario Tugut je medju nogama imao heruvimski cvetak nalik na ruzin pupoljak, ali to mora da je bio vrlo srecan nedostatak jer su se i najpompeznije pticice otimale o povlasticu da s njim spavaju, a onda se od njihovih urlika, kao da ih kolju, palata tresla iz temelja, a duhovi u njoj drhtali od straha. Govorilo se da koristi nekakvu pomadu od zmijskog otrova koja je raspaljivala zenske sapi, ali on se kleo da nema drugih pomagala sem onih koje mu je Bog dao. Govorio je, umiruci od smeha:"To je cista ljubav"..."
 
bundeva:
a i on imao neku mirodjiju :D

Kad smo vec kod mirodjije, mogao bi i ti neki recept da ostavis...:D

A sad pazi, ovo nemoj da citas :lol: :lol: :lol:

"...vidjao ju je svakog dana, ne osecajuci da je sam vidjen: isla je kroz sobe sa svojim metlama, kantom za otpatke i posebnom krpom kojom je sa poda skupljala upotrebljene prezervative. Usla je u sobicu u kojoj je Florentino Arisa kao i uvek citao i kao i uvek pocela da cisti tiho i pazljivo, da ga ne uznemiri. A onda je iznenada, prosla pored kreveta i on je odjednom osetio toplu i meku ruku na cvetu svog trbuha, osetio je kako ga trazi, osetio kako ga nalazi, osetio kako mu otkopcava dugmad na pantalonama, dok je njen dah polako punio sobu. On se pretvarao da cita, sve dok vise nije mogao da izdrzi..." :D
 

Back
Top