Književnost Najdraži stih

[hertz]

zar nije topic s temom 'najdraži stih'?

meni je to
The gratest thing you'll ever learn is just to love and be loved in return..

 

[Arnold_Layne]

Just remember that you're standing on a planet that's evolving
And revolving at nine hundred miles an hour,
That's orbiting at nineteen miles a second, so it's reckoned,
A sun that is the source of all our power.
The sun and you and me and all the stars that we can see
Are moving at a million miles a day
In an outer spiral arm, at forty thousand miles an hour,
Of the galaxy we call the 'Milky Way'.
Our galaxy itself contains a hundred billion stars.
It's a hundred thousand light years side to side.
It bulges in the middle, sixteen thousand light years thick,
But out by us, it's just three thousand light years wide.
We're thirty thousand light years from galactic central point.
We go 'round every two hundred million years,
And our galaxy is only one of millions of billions
In this amazing and expanding universe.

 

[~Arijel~]

Čeznem da ti kažem najdublje riječi koje ti imam reći
ali se ne usuđujem, strahujući da bi mi se mogla nasmijati.
Zato se smijem sam sebi i odajem tajnu svoju u šali.
Olako uzimam svoj bol, strahujući da bi mogla ti učiniti.

Čeznem da upotrebim najdragocjenije riječi sto imam za te;
ali se ne usuđujem, strahujući da mi se neće vratiti istom mjerom.
Zato ti dajem ružna imena i hvalim se svojom surovošću.
Zadajem ti bol, bojeći se da nećeš nikada saznati šta je bol.

Čeznem da sedim nemo pored tebe, ali bi mi inače srce iskočilo na usta.
Zato brbljam i ćaskam olako, i zatrpavam svoje srce riječima.
Grubo uzimam svoj bol, strahujući da bi mogla ti učiniti.

Čeznem da te ostavim zauvijek, ali se ne usuđujem,
strahujući da bi mogla otkriti moj kukavičluk.
Zato ponosno dižem glavu i dolazim veseo u tvoje u tvoje društvo.
Neprekidne strijele iz tvojih očiju čine da je moj bol vječito svjež.

Rabindranat Tagore

 

[~Arijel~]

@hertz...Fleur je vec jednom odgovorila

Pa slazem se da je pocelo tako jer je to bila zadata tema u pocetku. Medjutim, rano smo se odlicili da se ne ogranicimo time i postiramo stvari koje nam se dopadaju i/ili citaju u datom momentu. Smatram da smo tom spontanom odlukom samo dobili na raznovrsnosti.

 

[~Arijel~]

Tuzne su ispitivacke oci tvoje. One bi da smisao moj
dokuce kao sto bi mjesec da izmjeri more.
Razotkrio sam zivot svoj pred tvojim ocima s kraja na kraj,
i nista ne ostade ni skriveno ni precusceno.
I upravo me zato ne poznajes.
Da je to barem dragulj, mogao bi ga zdrobiti u stotinu komadica
i nanizati ih u ogrlicu da ti je na vrat stavim.
Da je to barem cvijet, okrugao, sitan i ljubak, otkinuo bih ga
sa stabljike da ti ga u kosu zataknem.
Ali, to je srce, ljubljena moja. Gdje li su njegovi zali i
dno njegovo?
Ti ne poznajes granice ovomu kraljevstvu, pa ipak si
kraljica njegova.
Da dodje samo casak radosti, on bi se u lagani osmijeh
rascvao, i ti bi ga zacas mogla vidjeti i procitati.
Da bude samo bol, razlila bi se u bistrim suzama,
pa bi se u njima i bez rijeci odrazila nutarnja tajna.
Ali, to je ljubav, ljubljena moja.
Njena je radost i njena bol bezgranicna, i beskrajna je
oskudica njena i njeno bogatstvo.
Blizu ti je kao i sam zivot, ali je nikada ne mozes
sasvim upoznati.

Tagore..

 

[hertz]

@hertz...Fleur je vec jednom odgovorila

ma nisam čitala prethodne strane... ;-)

 

[kako_hocu]

dedic arsen :: moderato cantabile





Rijeka donosi jesen,
dugo umire grad,
i u nama toliko ljeta,
mi smo sirocad svijeta


Reci da li ces nocas,
moci ostavit sve,
svoju kucu, navike, ljude
i poci a ne znati gdje


Neka svi mrznjom isprate nas,
ali draga, zivot ceka, sad je cas,
Citav svijet bit ce tvoj novi dom,
neka kazu, avantura je to


Nikad zaliti neces,
stvari, ni ime, ni grad,
i u hladnoj sobi hotela,
bit ces slobodna sad


Duga, ocajna kisa,
magla zastire zrak,
nekim putem, tijesno kroz jesen,
nas ce odvesti vlak

 

[Jedite kod Djoa]

sunce sija poneovo zivot je lep eda majka roka no sikirikiriki rep najboji mi stihg

 

[Sehnsucht]

IF

If you can keep your head when all about you
Are losing theirs and blaming it on you,
If you can trust yourself when all men doubt you,
But make allowance for their doubting too;
If you can wait and not be tired by waiting,
Or being lied about, don't deal in lies,
Or being hated, don't give way to hating,
And yet don't look too good, nor talk too wise:

If you can dream - and not make dreams your master,
If you can think - and not make thoughts your aim;
If you can meet with Triumph and Disaster
And treat those two impostors just the same;
If you can bear to hear the truth you've spoken
Twisted by knaves to make a trap for fools,
Or watch the things you gave your life to, broken,
And stoop and build 'em up with worn-out tools:

If you can make one heap of all your winnings
And risk it all on one turn of pitch-and-toss,
And lose, and start again at your beginnings
And never breath a word about your loss;
If you can force your heart and nerve and sinew
To serve your turn long after they are gone,
And so hold on when there is nothing in you
Except the Will which says to them: "Hold on!"

If you can talk with crowds and keep your virtue,
Or walk with kings - nor lose the common touch,
If neither foes nor loving friends can hurt you,
If all men count with you, but none too much;
If you can fill the unforgiving minute
With sixty seconds' worth of distance run,
Yours is the Earth and everything that's in it,
And - which is more - you'll be a Man, my son!

Rudyard Kipling (1865-1936)

Poezija se ipak ne prevodi.

 

[Osvrt]

Jedna od vrlo dragih pjesama:

Pjevaju u meni drumovi snažni,
drumovi dobri ko dlan očin,
Moram danas otići nekud,da potražim
malo odmora za umorne oči.

Idem bez pozdrava,bez poruka,
ovako lijepo pomućenog uma,
da tražim okuka,okuka,
i iza svake-samo parče druma.

Pustite me,pustite da odem,
bez pitanja kako i zašto i dokle,
drumovi uvijek nekud vode,
a ja sam nomadskom gladju proklet.
Vito Nikolić

Jedna od najdražih svakako je Noc Skuplja Vijeka- Njegos
evo samo jednog dijela:
"Rasprsne li pupulj cv’jetni ali kane rosa s struka –
sve to oštrom sluhu grmi, kod mene je strašna huka;
zatrepte li tice krila u busenju guste trave,
strecanja me rajska tresu, a vitlenja muče glave.
Trenut mi je svaki sahat – moje vrijeme sad ne ide;
sile su mi na opazu, oči bježe svud – da vide."

uvijek se rado vraćam Bodlerovim stihovima
Neizostavni Pesoa i jos mnogo toga...

 

[marlen_kini]

narode ima jedna divna pesma koju sam negde cula ali ne znam ko je autor pesme. ako neko zna autora, neka napise.

HTELA BIH DA ŽIVIM SA VAMA,
U NEKOM MALOM GRADU,
SA VEČNIM SUTONIMA
I VEČNIM KROVOVIMA,
U MALOJ SEOSKOJ GOSTIONICI.
TANANI OTKUCAJI STAROG ČASOVNIKA
KAO KAPI VREMENA.
PONEKAD,
U NOĆI,
SAMANTAŽ DE FLAUTE ZVUK.
KRAJ PROZORA FLAUTIST,
I VELIKI TULIPANI NA PROZORU.
A MOŽDA VI MENE
I NE BISTE VOLELI?
VI BI LEŠKARILI
KAO ŠTO VAS I VOLIM,
LENJIVI,
RAVNODUŠNI,
I BEZBEDNI.
PONEKAD BI SE ČUO
RESKI ZVUK ŠIBICE.
CIGARETA DOGOREVA
I DUGO,
DUGO TREPERI
SIVI STUB PEPELA NA RUBU.
VI I NE POKUŠAVATE
DA UGASITE CIGARETU
I ONA SE
U PEPEO PRETVARA.

 

[marlen_kini]

P.S. JAKO BIH VOLELA DA ZNAM KO JE AUTOR OVE DIVNE PESME

 

[eldarion]

Ja bih naveo danas vrlo istinite (naravno, uvek ima izuzetaka) stihove koji oslikavaju posesivnu ljubav danasnjice:

"...I ti ces bedna zeno, kao vazda,
slusati rado ove reci lazne,
i zahvalices Bogu sto te sazda
i oci ce ti biti suzom vlazne.

Gledajuci vrh zaspalih njiva
kako se spusta nema polutama,
ti neces znati sta u meni biva,
da ja u tebi volim sebe sama..."

Za najlepsi mi je tesko odluciti se ali medju njima su sigurno stihovi Tagoreove 41. pesme iz zbirke "Gradinar".

"Ceznem da ti kazem najdublje reci koje ti imam reci, ali se ne usudjujem, strahujuci da bi mi se mogla nasmejati.
Zato se smejem sam sebi i odajem tajnu svoju u sali.
Uzimam olako bol svoj strahujuci da bi to mogla ti uciniti...."

Dugo je pa nemam vremena da kucam ali ovo morate obavezno procitati ako vec niste.

Pozdrav !!!

 

[Rujevit]

Марлен, стихови су стварно лепи и мени су познати. Нисам сигуран ко је их је написао па не бих ни да напишем, да не ширим дезинформације...

У СЕНИ ЗАСПАЛОГ ПАРКА

У сени заспалог парка
''Волим те'', она ми рекла
Сребрила луна је јарка
Река је дрхтаво текла.

Али тај тренутак ја желео нисам
Оставши скоро без својих снова
И све ми је изгледало лажо
Банално као луна ова.

Стапајући усне у пољубац
Сетио сам се далеких сања
Других светлијих струја
Другчијег месечевог сјања.

Валериј Брјусов

 

[marlen_kini]

makar napisi sta mislis ko je napisao pa cu ja to istraziti. jako mi je bitno da saznam ko je ovo napisao. zelim pesmu da govorim na prijemnom ispitu za fdu, ali moram da znam ko je autor. makar mi napisite sta mislite, pa cu ja istraziti.hvala

 

[Rujevit]

Песму сам давно прочиато, а скоро сам је чуо на ТВ-у. Дубравка Мијатовић, глумица твоја колегиница, је рецитовала ту песму баш на пријему на ФДУ.
Пробај са Душком Радовићем, нисам сигуран али пробај.

P.S.
Ако сазнаш чији су стихови јави ми на пп, сад и мене копка...

 

[Rujevit]

Док треје потрага за непознатим нам аутором, стиже мало родољубиве поезије у ово смутно време, у коме се не зна ко је ко и ко је чији...

Bez domovine

Misao nas jedna ranom zorom budi,
Misao nas jedna celog dana prati,
Misao nam jedna noću tišti grudi:
Da li otac pati?

Briga jedna zorom k'o dželat nas budi,
Briga jedna vaš dan u stopu nas prati,
Briga jedna svu noć nagriza nam grudi:
Je li živa mati?

Žudnja jedna zorom u osvit nas budi,
Žudnja jedna vas dana u srcu skrivena,
Žudnja jedna noću sažiže nam grudi:
Šta li radi žena?

Strah nas jedan zorom ko opelo budi,
Strah jedan nas goni s' pomračenim vidom,
Strah jedan nam noću mržnjom puni grudi:
Sestre su pod stidom?

Bol nas jedan zorom kao truba budi,
Bolom jednim svaka nalita je čaša,
Bolom jednim krišom plaču naše grudi:
Gde su deca naša?

....Samo jedan put će odogovor dati:
Preko reke krvi i mostom lešina
Domu svome stižeš, gde gleda mati
S nevericom sina.

Milutin Bojic

 

[marlen_kini]

dusko radovic je monolog koji ona kasnije izgovara na tom prijemnom. ali u svakom slucaju hvala sto ste pokusali da pomognete.

 

[~Arijel~]

Noc u kojoj pljushte zvezde..


Nocas se zvijezde ore iz vjecna mira svoda.

Kamo se rushe zvijezde? Za lov im nemam mreze
Progutat ce ih etar i beskonacna voda.
Rushe se zvijezde u prostor svijeta bez ravnoteze..
Ko da ga veze?

Shto biva od mrtvih zvijezda? Idu u dim u paru?

Nece li nove zore pojesti opca tama?
Nece li tkivo svijeta propasti u pozaru?
Ili ce zvijezde stici u ognjen sudar s nama?
Iskre, gdje je jama?

Gube se mahnite zvijezde u tajne svemirske rupe.
Ja molim pravo na najmanje parce meteora
Da ove strashne vatre u lobanju me lupe,
Da les moj plane u svetu lomacu odozgora.
Smrt zvijezdanoga stvora.

Tin Ujevic..

 

[~Arijel~]

Radost cu svoju saopshtiti svetu,
al bol moj neka ostane za me.
Neka se braca ogiju na mome zaru,
no tajnih suza ne povjeravam nikomu.
Covjece, ako zvuk reci moze da ti dade srecu,
ja ti je necu kratiti..
Ali na stravicnome putu shto vodi u ponore,
ja hocu da ostanem sam.


T. Ujevic..

 

[greba]

`...ne nemoj mi prici
zelim iz daleka da ljubim i zelim tvoja oka dva,
jer sreca je lepa samo dok se ceka
dok od sebe samo nagovestaj da`

Desanka Maksimovic

 

[opijum]

Ako pomaknes usne umirice se more.
Rasklopice se skoljke
I zauvek ce pevati ribama.
Sidji u moj san
S nogama od svetlosti
I hodom koji se pretvara u bulku.
U vodu
I nesto kao secanje.

S. Raickovic

 

[Mali_princ]

PROLJEĆE (Aleksa Šantić)


Nemoj, draga, noćas da te san obrva
I da sklopiš oči na dušeku mekom!
Kada mjesec sine nad našom rijekom
I na zemlju pane tiha rosa prva,

Rodiće se mlado proljeće! I svuda
Prosuće se miris plavih jorgovana;
I pahulje snježne padaće sa grana
U naš bistri potok što baštom krivuda.

Uzviće se Ljeljo nad našim Mostarom,
I svaki će prozor zasuti beharom,
Da probudi srca što ljube i gore...

Zato nemoj, draga, da te san obrva!
Dođi i u bašti budi ruža prva,
I na mome srcu miriši do zore!

1906.

 

[kako_hocu]

“To je dovoljno” – Veliki prezir

Mozda sam u redu ljudi kako to
Opet cu u setnju idem nizvodno
Kazem ti ja hocu da se
Savladam
Ti si tih u sumrak uskoro
Ti si ti to nije bezbedno
Kazem ti da moram da se
Savladam
To
To je dovoljno
Kazem ti da hocu da se
Savladam
To
To je dovoljno

 

[mina_zloca]

Mozda je neko vec spomenuo ovu pesmu, ako jeste ipak da vas potsetim-PESMA za sva vremena!!!
"Hello"

I've been alone with you
Inside my mind
And in my dreams I've kissed your lips
A thousand times
I sometimes see you
Pass outside my door
Hello!
Is it me you're looking for?
I can see it in your eyes
I can see it in your smile
You're all I've ever wanted
And my arms are open wide
Because you know just what to say
And you know just what to do
And I want to tell you so much
I love you

I long to see the sunlight in your hair
And tell you time and time again
How much I care
Sometimes I feel my heart will overflow
Hello!
I've just got to let you know
Because I wonder where you are
And I wonder what you do
Are you somewhere feeling lonely?
Or is someone loving you?
Tell me how to win your heart
For I haven't got a clue
But let me start by saying I love you

Hello!
Is it me you're looking for?
Becuase I wonder where you are
And I wonder what you do
Are you somewhere feeling lonely?
Or is someone loving you?
Tell me how to win your heart
For I haven't got a clue
But let me start by saying I love you

Lionel Richie