Književnost Najdraži stih

  • Začetnik teme Začetnik teme ms
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
USNE ANDJELA

Zlato zasto me zoves ovako kasno?
Znas da mi je tesko da pricam sad.
Duso zasto places?Dali je sve u redu?
A ja moram ti saputati jer ne smem podizati glas.
Moja je devojka u susednoj sobi
Ponekad pozelim da je ona ti
Tako je dobro cuti tvoj glas dok izgovaras moje ime
Zvuk tvog glasa je tako sladak
jer dolazi iz usne andjela
slusam tvoje reci koje me cine slabim.
Cudno je sto me zoves bas veceras
i da i ja sam te sanjao isto
da izgovaras moje ime usnama andjela.
Slatkim glasom koji me cini slabim,
draga zasto me zoves i mucis veceras?
 
Arsen Dedić - Poslije ljubavi

Poslije ljubavi
ostaju telefonski brojevi koji blijede
Poslije ljubavi
ostaju čase sa ugraviranim monogramima
ukradene po boljim hotelima
Poslije ljubavi
ostaje običaj da se bijelo vino nalijeva u dvije čaše
i da crte budu na istoj visini
Poslije ljubavi
ostaje sto u kavani i začuđen pogled konobara
što nas vidi sa drugima
Poslije ljubavi
ostaje na usnama metalni okus promašenosti
i adrese pozajmljenih soba od 4 do 6
Poslije ljubavi
ostaje rečenica – dobro izgledaš ništa se nisi promijenila,
javi se ponekad
imaš još moj broj
Poslije ljubavi
ostaju tamne ulice kojima smo se vraćali
poslije ljubavi,
ostaju melodije sa radija koje lagano izlaze iz mode,
ostaju tajni znaci,
ljubavne šifre,
ostaje tvoja strana postelje
i strah da će neko iznenada doći,
spuštena slušalica kada se javi nečiji tuđi glas,
hiljadu i jedna laž.
Poslije ljubavi
ostaje rečenica: „Ja ću prva u kupatilo"
i odgovor: „Zar nećemo zajedno?"
„Ovaj put ne"
Poslije ljubavi
ostaju saučesnici,
čuvari tajne koja nije više tajna,
ostaje laka uznemirenost kada u prolazu udahnemo
poznati parfem na nepoznatoj ženi.
Poslije ljubavi
ostaju nepotpisane razglednice Venecije i Amsterdama,
prepune pepeljare,
prazno srce,
navika da se pale dvije cigarete istovremeno,
fotografije snimljene u prolazu,
zagubljene ukosnice,
taksisti koji nas nisu voljeli
i cvjećarke koje jesu.
Poslije ljubavi
ostaje povrijeđena sujeta.
Poslije ljubavi
ostaju drugi ljudi i druge žene.
Poslije ljubavi
ne ostaje ništa.
 
Priča

Sećam se samo da je bila
nevina i tanka
i da joj je kosa bila
topla, kao crna svila
u nedrima golim.

I da je u nama pre uranka
zamiriso bagrem beo.

Slučajno se setih neveseo,
jer volim:
da sklopim oči i ćutim.

Kad bagrem dogodine zamiriše,
ko zna gde ću biti.
U tišini slutim
da joj se imena ne mogu setiti
nikad više.

Milos Crnjanski
 
I shut my eyes and all the world drops dead;
I lift my lids and all is born again.
(I think I made you up inside my head.)

The stars go waltzing out in blue and red,
And arbitrary blackness gallops in:
I shut my eyes and all the world drops dead.

I dreamed that you bewitched me into bed
And sung me moon-struck, kissed me quite insane.
(I think I made you up inside my head.)

God topples from the sky, hell's fires fade:
Exit seraphim and Satan's men:
I shut my eyes and all the world drops dead.

I fancied you'd return the way you said,
But I grow old and I forget your name.
(I think I made you up inside my head.)

I should have loved a thunderbird instead;
At least when spring comes they roar back again.
I shut my eyes and all the world drops dead.
(I think I made you up inside my head.)"

Sylvia Plath
 
SAKRIVENI BOL

Neko sa svojim bolom ide
Ko s otkritom ranom; svi neka vide.
Drugi ga cvrsto u sebi zgnjeci
I ne da mu prijeci u suze i rijeci.

Radije ga skriva i tvrdo ga zgusne
U jednu crtu na kraju usne.
Zadrsce, zadrsce u njoj kadikad,
Ali u rijeci se ne javi nikad.

Dusa ga u se povuce i smjesti
Na svoje dno: ko more kamen
U njega bacen. More ga prima
Dnom, da ga nikad ne izbaci plima.
 
JA TE NE VOLIM VISHE

Ja te ne volim vishe
Znash li koliko sam bola
Morao podnijeti
Da bih rekao tu jednostavnu recenicu

Koliko sam morao zena poljubiti
U maraku se poigravati s mjesecom
U njihovim ocima
I paziti da ne izgovorim tvoje ime

Bojao sam se ljubavi nekon tebe
Ucio sam zaboravljati ulice
Kojima smo ishli
Izmishljao nove gradove
Rijeke
Zvijezde
Brisao sam kishu sa svojih pesama

Pamtio sam tragove tvojih prstiju
Koji su skinuli njeznost s mene
Pamtio sam slike
Rijeci sam znao napamet

I troshio vrijeme da te zaboravim
Da te ne volim
Molio se ocajnicki da to nestane iz mene
Da se vratim na pocetak

Ne znash ti nishta o mracnim olujama
O jutrima hladnim koja mirishu na snijeg
Ne znash ti nishta o meni

Ali ja te vishe ne volim
I cudno sam sretan zbog toga.
 
IF..

If I were a swan, I'd be gone.
If I were a train, I'd be late.
And if I were a good man, I'd talk with you more often than I do.
If I were to sleep, I could dream.
If I were afraid, I could hide.
If I go insane, please don't put your wires in my brain.
If I were the moon, I'd be cool.
If I were a book, I would bend.
If I were a good man, I'd understand the spaces between friends.
If I were alone, I would cry.
And if I were with you, I'd be home and dry.
And if I go insane, will you still let me join in with the game?
If I were a swan, I'd be gone.
If I were a train, I'd be late again.
If I were a good man, I'd talk to you more often than I do.
 
Fever 103

Pure? What does it mean?
The tongues of hell
Are dull, dull as the triple


Tongues of dull, fat Cerebus
Who wheezes at the gate. Incapable
Of licking clean


The aguey tendon, the sin, the sin.
The tinder cries.
The indelible smell


Of a snuffed candle!
Love, love, the low smokes roll
From me like Isadora's scarves, I'm in a fright


One scarf will catch and anchor in the wheel.
Such yellow sullen smokes
Make their own element. They will not rise,


But trundle round the globe
Choking the aged and the meek,
The weak


Hothouse baby in its crib,
The ghastly orchid
Hanging its hanging garden in the air,


Devilish leopard!
Radiation turned it white
And killed it in an hour.


Greasing the bodies of adulterers
Like Hiroshima ash and eating in.
The sin. The sin.


Darling, all night
I have been flickering, off, on, off, on.
The sheets grow heavy as a lecher's kiss.


Three days. Three nights.
Lemon water, chicken
Water, water make me retch.


I am too pure for you or anyone.
Your body
Hurts me as the world hurts God. I am a lantern ---


My head a moon
Of Japanese paper, my gold beaten skin
Infinitely delicate and infinitely expensive.


Does not my heat astound you. And my light.
All by myself I am a huge camellia
Glowing and coming and going, flush on flush.


I think I am going up,
I think I may rise ---
The beads of hot metal fly, and I, love, I


Am a pure acetylene
Virgin
Attended by roses,


By kisses, by cherubim,
By whatever these pink things mean.
Not you, nor him.


Not him, nor him
(My selves dissolving, old whore petticoats) ---
To Paradise.
 
Dok jesen hladna poljima veze
s grana vjetar lisce lagano zanje
posljednja nada u srcu se gasi
od mene si sreco sve dalje i dalje

Gledam staze liscem pokrivene
prolazim nijemo srce tugu krije
skoro ce zima kako cu bez tebe
kad ljubavi nema da mi dusu grije

Zivot nam takav sudbina skroji
ostadoh sam, a ti drugom ides
sjeti se nekad na stazama srece
covjeka sto tebe zaboraviti nece
 
Sve sto moje srce trazi
sve sto moja dusa zeli
to su jedne oci plave
to je jedan cvjetic bijeli

Sve sto sanjam cijele noci
za cim venem svakog dana
to su jedne usne medne
to je jedna ruza rana

Sve sto moje oci vide
sto u meni srecu stvara
to su jedne kose zlatne
to je jedna zvijezda sjajna
 
Nasloni glavu na moje rame
ljubavi moja, cvete moj plavi
i neka suze teku kao reka
kad nismo srecu sacuvati znali

Daleki dani nase srece
vracaju tebe na mesto staro
dolazim i ja od druge zene
a srce nikad nisam njoj dao

Ostani dugo tu gde si sada
nemoj da ides prije od tuge
nek stara sreca bar malo grli
nesrecnih dvoje sto grle druge
 
...Volimo! To je sve. Jer to Bog trazi.
Pusti to nebo sto hladnocom zraci.
U oku sto te voli ti ces naci
Sav sjaj tog svijeta, sve njegove drazi.
Ko voli - taj zna, vidi, sluti, sanja.
KOD NJEZNOG SRCA MOCAN DUH SE SKLANJA!...
( Viktor Igo, Jedne veceri dok sam posmatrao nebo)

P.S. Trazim komentar na ove stihove!
 
@aurora... lepo je jako..samo se ne poklapa sa nekim mojim..ubedjenjima..trenutnim...al` svejedno, lepo zvuci ;)

PLAVA ZVEZDA

Iza šuma, iza gora, iza reka, iza mora,
žbunja, trava,
opet noćas tebe čeka čudna neka zvezda plava,
zvezda prava.

Čak i ako ne veruješ,
probaj toga da se setiš.
Kad zažmuriš i kad zaspiš, ti pokušaj da je čuješ,
da odletiš,
da je stigneš i uhvatiš i sačuvaš kad se vratiš.

Ali pazi:
ako nije sasvim plava, sasvim prava,
mora lepše da se spava, da se sanja do svitanja,
mora dalje da se luta,
trista puta,
petsto puta,
mora druga da se nađe... treća... peta...
mora u snu da se zađe na kraj sveta
i još dalje iza kraja - do beskraja.

Mora biti takve zvezde.
Što se čudiš?
Pazi samo da je negde ne ispustiš dok se budiš.
Pazi samo da se negde ne izgubi,
ne povredi.
Takva zvezda u životu mnogo znači, mnogo vredi.

Ja ti neću reći šta je ova zvezda plava,
zvezda sjajna.
Kad je nađeš - sam ćeš znati.
Sad je tajna.

Miroslav Antić
 
BESMRTNA PESMA


Ako ti jave: umro sam,
a bio sam ti drag,
onda će u tebi odjednom nešto posiveti.
Na trepavici magla.
Na usni pepeljast trag.
Da li si uopšte ponekad
mislio šta znači živeti?

Ako ti jave: umro sam
evo šta će biti.
Hiljadu šarenih riba
lepršaće mi kroz oko.
I zemlja će me skriti.
I korov će me skriti.
A ja ću za to vreme
leteti visoko...
Visoko.

Zar misliš da moja ruka,
koleno, ili glava
može da bude sutra
koren breze
il' trava?

Ako ti jave: umro sam,
ne veruj
to ne umem.
Na ovu zemlju sam svratio
da ti namignem malo.
Da za mnom ostane nešto
kao lepršav trag.
I zato: ne budi tužan.
Toliko mi je stalo
da ostanem u tebi
budalast i čudno drag.

Noću,
kad gledaš u nebo,
i ti namigni meni.
Neka to bude tajna.
Uprkos danima sivim
kad vidiš neku kometu
da nebo zarumeni,
upamti: to ja još uvek
šašav letim, i živim.

Miroslav Antic
 
Vera Pavladoljska

Ti si jedna stvar
koju je volela jedna zena
Ti si jedna zena
koliko i svaka druga
Ti si moja
uprkos poznatim istinama
To su bedni podaci
kojima raspolazem
To su sva dela
moje izvitoperene ljubavi
To sam sve mogao
lepse reci
ali nema razloga
ionako samo nagadjam i pretpostavljam
Ti si moja bolest
bolescu izlecena
Ti si moje dete
ti nista ne razumes
I ja doslovno moram reci
da te volim

Matija Beckovic


Pozdrav i tebi ARIJEL ili Lejdi...kako god :wink:
 
PJESMA MRTVOG PJESNIKA

Moj prijatelju, mene više nema
Al' nisam samo zemlja, samo trava.
Jer knjiga ta, što držiš je u ruci,
Samo je dio mene koji spava.
I ko je čita - u život me budi.
Probudi me, i bit ću tvoja java.

Ja nemam više proljeća i ljeta,
Jeseni svojih nemam, niti zima.
Siroti mrtvac ja sam, koji u se
Ništa od svijeta ne može da prima.
I što od svijetlog osta mi života,
U zagrljaju ostalo je rima.

Pred smrću ja se skrih (koliko mogoh)
U stihove. U žaru sam ih kov'o.
Al' zatvoriš li za njih svoje srce,
Oni su samo sjen i mrtvo slovo.
Otvori ga, i ja ću u tebe prijeći
K'o bujna rijeka u korito novo.

Još koji časak htio bih da živim
U grudima ti. Sve svoje ljepote
Ja ću ti dati. Sve misli, sve snove,
Sve što mi vrijeme nemilosrdno ote,
Sve zanose, sve ljubavi, sve nade,
Sve uspomene - o, mrtvi živote!

Povrati me u moje stare dane!
Ja hoću svjetla! Sunca, koje zlati
Sve čeg' se takne. Ja topline hoću
I obzorja, moj druže nepoznati.
I zanosa! I zvijezda, kojih nema
U mojoj noći. Njih mi, dragi vrati.

K'o oko svjetla leptirice noćne
Oko života tužaljke mi kruže.
Pomozi mi da dignem svoje vjeđe,
Da ruke mi se u čeznuću pruže.
Ja hoću biti mlad, ja hoću ljubit,
I biti ljubljen, moj neznani druže!

Sav moj život u tvojoj sad je ruci.
Probudi me! Proživjet ćemo oba
Sve moje stihom zadržane sate,
Sve sačuvane sne iz davnog doba.
Pred vratima života ja sam prosjak.
Čuj moje kucanje! Moj glas iz groba!
 
Moje srce, ptica divljine,
naslo je svoje nebo u tvojim ocima.
One su kolevka jutra.
One su carstvo zvezda.
Moje su pesme potonule u dubine njihove.
Pusti me samo da se vinem u to nebo,
u njegovo bespuce.
Pusti me samo da delim njegove oblake,
da sirim krila u sjaju njegovoga sunca.

R. Tagore..
 
Oj, Srpkinjo bud' orna,
kao što si uzorna,
kaži nek' se razglasi,
šta te tako krasi?
Belo grlo i lice,
čarne oči, milice,
ili rumen usana,
ili kosa vrana?
Kaži nam naš krine,
da nam želja baš mine,
kaži nam sad odmah,
kaži nek' se zna.
Šta ti znam odgovorit', brale,
kad me sram tvoje dične hvale.
Hvalite onaj cvet
što ga ima ceo svet,
dična sam samo ja
jer sam Srpkinja.
Srpkinja sam ja!
 
OŽIVI MENE, NOĆI...

Pozdravljam tebe i tvoju samoću,
Tvoj šum i zlatni povratak zvijezda!
Kô tice kad ih gone iz gnijezdâ,
Ja bježim tebi, jer pokoja hoću.

Jedva sam čekô na ove trenutke
S nemirom srca i sa bolom grudi;
Ja sam sit vreve i dosadnih ljudi
I prazna doba što nam rađa lútke.

Oživi mene, noći bogom dana!
Stupi, i tiho preko mojih rana
Položi tvoje meko, toplo krilo!

Uzmi me, digni, i sa mnom odbrodi
Negdje daleko, neznanoj slobodi,
Gdje nigda nije ovih ljudi bilo!

Aleksa Santic
 

Back
Top