Književnost Najdraži stih

  • Začetnik teme Začetnik teme ms
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
MOJA TE REČ DOTAKLA

Moja te reč dotakla
u trenu kad si odlučila
da ne veruješ nikome ko je
odrastao i ko pokušava
da te ukroti.

Kao ptica nevidljiva,
kao žuti list koji te
u šetnji presretne naglo
i upozori na pad.

Jer jesen je. Jer sve je
prolazno i sve se smenjuje.

Kao da gledaš veliku reku
u predvečerje koja odnosi
bele lađe, a iza svakog
malenog osvetljenog prozora
možda odlazi neko koga bi
mogla zavoleti
zauvek.

(Pero Zubac)
 
"Ma bolje je bilo otici sa cergom,
pa hraniti konje i popravljati kisobrane,
nego se i jedan tren probuditi kraj tebe!
Jer bi i taj jedan posejao ostale,
dane muke, zaluda i besmisla
bolje je bilo utopiti se u glupoj statistici,
nego biti deo sopstvenog racuna i poraznog bilansa,
i onih sedamdeset, i onih pedeset, i onih tamo nekoliko sitnih,
ja sam ceznula za tobom,
da nisam znala da ceznem za sopstvenom fikcijom,
da nisam znala da ceznem za nekim svojim zaostalim snom,
a da je covek tvog lika, adrese i maticnog broja,
jedan bledi covek od papira i magle....
----------------------------------------
Ja sad hocu svoje vreme natrag,
sve te dane ja hocu sa kamatom
da opet mogu onako da volim,
i da opet budem onako gladna, onako spremna
onako pitka, mila i mlada,
da budem i krotka ako treba glupa,
samo ne gorka... ovako gorka,
opora i hladna, k'o jesen umorna"
-------------------
J.M.
 
"Noćas ja pišem pravila

Noćas ja biram muziku

I sigurno diktiram tempo!

Jer baš ove noći, nadoh ključ života

I pred mojom umornom dušom,

Magla se razbistri i ukaza se put!

A TI draga, Sudbino, da li se već pjeniš?

Moram ti reći, sasvim te razumijem,

Dobro si se trudila sve ove godine,

Nesrećne ljubavi, patnja i bol,

Mladost proždrana ružnim zbivanjima

Tvoj trud dostigao je savršenstvo,

Na kom bi zavidili svi sadisti

Ali sada!

Nakon svih godina Ja Se Još Radujem!

Nakon svih godina Gajim Radost Radi Radosti

I shvatam da radost svi treba da gajimo sami,

A ne da čekamo da lijepi dogadaji za nas to učine

To je radost koja se hrani tvojim neuspjehom

A tvoj je neuspjeh upravo moja radost!

Zato CRKNI Sudbino,

Još sam na svojim nogama,


čak ti pronadjoh i protiv-otrov

Zar to nije za tebe porazno?

Da me još nisi zgazila?

A ja se radujem, radujem, radujem!

Jer opet imam svoj mir i znam

Da tebe NE TREBA prihvatati mirno

Već se boriti protiv tebe, bez obzira na ishod

Malo ko može da shvati, ali...

Vec i poraz u borbi protiv tebe

Zapravo je zagarantovana pobjeda!

I zato sada pati...

Jer JA trijumfujem

Moja je radost savršena

Opstaje u svim uslovima

I jedina joj je hrana činjenica

Da se ti više ne raduješ...

...mojoj patnji

To je zacarani krug!

A ti si VAN njega!

Da, to je divna radost...

Tako lijepa...

Tako savršena...

Zašto mi se onda čini...

Da je ponekad previše zlobna..."

:cool:
 
Vozovi će nas odneti u poslednju jesen

Vozovi će nas odneti daleko,predaleko,
jesen će nas,zašto baš jesen,otpratiti u poslednju tamu,

mislićemo o prošlom životu u kom smo ostavili (ipak) nešto svetlo i meko
i izgledaće kao da niko od nas nikada nije stavljao svoju nežnost na pikovu damu

Negde iza nas
neka ruka će možda ostavljeno zaplakati

Negde ispred nas
zemlja će čekati na tela mladih vojnika

Vozovi će nas odneti daleko,predaleko,
u poslednju jesen,

a vetar će mesto nas pevati
poemu
mrtvih
ljubavnika.


Izet Sarajlić
 
Not an innocent I bleed my place That settle turning smirk That's always fixed upon my face Walking weakness Hope I die without a sound I'm that little boy With my feet nailed to the ground I know I'm guilty My stomach always hurts Milking your attention For the little it is worth I'm turning browner every day I'm really turning down a stay Tired of your little van I've been around too long Tired of walking Talking with me Edging me along Well, I detest your patience I know you've always known You know that I'm a thief It's so great to be alone Alone (That's that) [Static, Static] I don't care It's lie, I wound I'm a stupid baby Hope it breaks in two

[noise] Jesus Jesus Jesus Jesus Jesus Jesus Jesus is Christ Jesus Jesus is Christ [noise] I don't see I don't feel Like every little moron I think nothing's real I don't care It's lie, I wound Darling, skip the faith That only breaks in two [noise] Through a dozen layers And there's no evil here Only this great power We misunderstand So please relax Take a pain Laugh out loud When you forget your name Jesus laughs Take the pain Laugh out loud When you forget your name It doesn't live There's no evil here These great powers We misunderstand Tell you about everything Tell you about everything (Go) (Go) (Now)
 
Abu Nuvas - Srca ljubavnika su gorivo

Voleo bih da nadješ ljubav ko moju
jer i najlakša ljubav je, znaj, teška
Ljubav je ko vatra što sažiže
čije su gorivo srca ljubavnička
I kad bi makar goreći nestala
no što duže gori više je isposnička
Ko u paklu: kada se koža odere
sve bi, opet, kretalo ispočetka!
 
BELEŠKA O DEVOJČICI

Telo ti more devojčice a ruke valovi
Oči boja vode iz kojih nevinost zrači
Čitav maj u kosi spava cvetni krugovi
Od tvog daha meni se u svesti mrači

Gledam: iz dlanova ti izleću galebovi
U tvojim mišicama oboreno sunce drema
Miruju srne u polju tvojih reči
Za tobom procvetavaju stabla bagrema

Telo ti more devojčice a u tvom stasu
Diše mala košuta dalekih predela
Ima nešto u pesku ima nešto u talasu

Od tvojih koraka i od tvoje nemirnoće
Ti bi sad odjednom mala moja biti htela
Zrela ko narandža ko južno voće

JOVICA ĐURĐIĆ
 
Tetovirana jesen - Miladin Berić

5.

Kiša i nebo mutno do plača.
San je posljednja mogućnost
da se sačuva
ono što mora da ode.
Ne budi me
U očima pijanog svirača
jutros je previše vode
nemir,i jedna jesen daleka.

Ni slavuji ne zvižduću pesmu
koju znaju sve ptice.
Pusti.
u praskozorje izmedju smreka
naći ce uplašene zvezde
i upaljene sveće.
veče, i jedan komadic bola.

Reči će uvek reći
manje
nego što govore oči.
Ne okreći se.
Čaše su na kraju stola
al više nikog nema
da ih natoči.
 
(Donald Roeser and John Shirley)
The blossoms are falling,
Making a white path across the grass
Thunderheads are building, your skin tightens
And you wait for the flash

Across the street, the boys are laughing
As they wash each other's cars
They turn up the hip-hop
White boys
Rapping with the black stars

Are you in the pocket of the moment in this particular second
Screwed into the socket of the moment in this particular second
Where time cannot be reckoned
Are you in the pocket of the moment

Overhead a rumble, it's not thunder,
It's a 747
The postman grumbles, it's past eleven
The street is sixth
It should be seventh

You hear the chiming of the ice cream truck
Rambling like in a dream
I hear your footsteps behind me
The sweetest eddy in the stream

Are you in the pocket of the moment in this particular second
Screwed into the socket of the moment in this particular second
Where time cannot be reckoned
Are you in the pocket of the moment

Are you in the pocket of the moment in this particular second
Screwed into the socket of the moment in this particular second
Where time cannot be reckoned
Are you in the pocket of the moment


Are you in the pocket of the moment in this particular second
Screwed into the socket of the moment in this particular second
Where time cannot be reckoned
Are you in the pocket of the moment
 
Žak Brel:
KAD NEMAMO NIŠTA OSIM LJUBAVI

Kad nemamo šta da podelimo
na dan velikog putovanja
osim velike ljubavi
kao što je naša

Kad imamo samo ljubav
ti i ja, ljubavi moja od radosti blista
svaki sat, svaki dan

Kad nemamo nikakvo drugo bogatstvo
da ispunimo obećanja
već samo ljubav
i večno verovanje u nju

Kad imamo samo ljubav
da ostvarimo čuda
i prekrijemo suncem
ružnoću predgrađa

Kad imamo samo ljubav
kao jedini razlog
kao jedinu pesmu
kao jedini spas



Kad imamo samo ljubav
da siromahe i probisvete
odenemo zorom
u svilene ogrtače

Kad poput bezazlenog trubadura
nudimo samo ljubav -
u molitvi da bismo ublažili
ljudske nevolje

Kad imamo samo ljubav
da poklonimo onima
kojima je jedini smisao borbe
traženje svetlosti

Kad imamo samo ljubav
da trasiramo put
i pobedimo sudbinu
na svakom raskršću

Kad imamo samo ljubav
za pregovor s topovima
i ništa osim pesme
da nadglasamo bubanj

Tada ćemo, iako nemamo ništa
osim snage da volimo
steći prijateljstvo
celoga sveta.
 
UMESTO OPROŠTAJA

Idi, jer u meni vihorno duva prokletstvo što ne prašta.
i znaj - nikada više jedan i jedan nisu jedan,
kako je hikmet govrio, taj pesnik vatrenih stihova...
idi, i senku svoju odvuci bogazama kao prljavo nešto.
i ne plači...
ne zaboravi oči svoje suzne na čelu mome...
zbogom ne reci...
nista ne reci...
samo tragove svoje pokupi kojima došao si večeri jedne - i nastanio se u meni...

idi, i poslednja reč budi na mojim usnama,
ugasla budi munja na dugi pogleda mog...

budi što bilo.
osim mene, i sebe, i onoga što nazivasmo MI,
onda, kada smo zvezde jurili ko leptire i imena im nadevali,
da imena svoja ne zaboravimo...

idi, u tamo neke daleke tvrdjave zaborava,
gde te buditi neće zvona kajanja
kad samoća od žudnje izludi,
il usna kad usnu od kajanja ujeda,
što grehe ne otkupljuje,
što da pokrene ne može kamen pretežak,
pretvrdi kamen rastanka...

idi samo i ćuti...
zbogom ne reci...
ništa ne reci...

a, kad budeš daleko,
dalje no od srca do srca...
kad budes daleko,
dalje no od zelenila do zelenila,
toliko daleko da zaboraviš i ime svoje i glas svoj,
sakrij se od sebe samog
kosu dugu skrati i njom kratku pamet izmeri...
i...ne plači... idi!!
jer u meni noćas stravićno poigravaju mlazevi vrele krvi!

Autor (mi) nepoznat
 
Poslednja izmena:
Nezvani gost

Zašto si došao,
a ja te nisam zvala.
Ja nikada ne zovem ljubav,
ona mi dođe sama.
Nezvani gost donese
ponekad više radosti.
Zašto si došao,
a ja te nisam zvala.
I kad te ne zovem,
na tebe ipak čekam.
Uđi, meni su uvek
snovi dragi gosti.
Žena je uvek nekog
željna, i sama.
I žena uvek sanja.
Uđi; reći će:sanjari.
Uđi; reći će: lude.
A ima ih koji će reći
da smo starinska deca
što namerniku s puta
iznose hleb i so...
A sve je novo u meni...
u ove dane snova
ja ništa nemam
sem želje da život bude
dolinom topline ljudske
put njihov respleteni
kojim dolaziš i ti,
nezvani gost.

- Mira Alečković
 
MUNJA- Marilyn Bobes

Čak i njena kratka vječnost
nadmašuje te.
za kišu
koja te pratila u snovima
nema gore glazbe:
jedna svjetlosna putanja
koja se unaprijed javlja
kao stvarna grmljavina.
Sjaj usukane munje
samo najavljuje
da ćemo imati oluju.


kubanska-poezija.jpg
 
Nestvarna

Ne veruj,
onoj koja živi u pesmi
kao u kući;
iluziji srebrne prašine,
lahor ga može oduvati.

Ne veruj
na plavom platnu
belom oblaku,
lako ga može sivo progutati.

Ne veruj
lađi snova
jača je bura može potopiti.

Ne veruj
ptici vrtlog vetrova
svaku joj koščicu može slomiti.

Ne veruj
pesmi
u toj dramskoj postavci
mogu biti šta poželim.
Ne pišem ovo ja, ko zna
ko luduje ovim stranicama.

Tiho izgovorim:
Teško onima
koji završe u mojim pesmama
ili ih ugušim prstima nežnosti
ili ih prelomim preko kolena
ili su lazurne obrise pažljivo iscrtavali
ili su oštre rezove pravili
i tako stigli i tako stigli..
Ponekad tiho izgovorim: Nema tu sredine.

Ne veruj, da sam želela plavičastim vodama
tvog pisma plivati,
u tvoje misli zaroniti,
zlatne ribice, bisere, školjke skupljati.
Ovi današnji saobraćajni znaci
zbunjuju i savremene mašine,
zato me ne treba čuditi
koliko je starih poštanskih kočija
u ovom veku zalutalo, netragom nestalo.

Ne veruj pesmi
ona živi ko zna gde.
Lako se može zaboraviti, lako.

Ne veruj
oblaku, ne možeš ga boleti
pesmi, ne možeš je rastužiti
iluziji, ne možeš je razboleti.

Ne veruj da sam želela lepršati
po tankoj žici tvoga glasa.
Ne veruj mi, ni jednu jedinu reč nežnosti.
Ne veruj mi ništa, ni ova pesma nije stvarna.

Ne veruj onoj koja živi u pesmi
kao u kući.

Jelena Stojković Mirić
 
THOUGH three men dwell on Flannan Isle
To keep the lamp alight,
As we steered under the lee, we caught
No glimmer through the night."

A passing ship at dawn had brought
The news; and quickly we set sail,
To find out what strange thing might ail
The keepers of the deep-sea light.

The Winter day broke blue and bright,
With glancing sun and glancing spray,
As o'er the swell our boat made way,
As gallant as a gull in flight.

But, as we neared the lonely Isle;
And looked up at the naked height;
And saw the lighthouse towering white,
With blinded lantern, that all night
Had never shot a spark
Of comfort through the dark,
So ghostly in the cold sunlight
It seemed, that we were struck the while
With wonder all too dread for words.
And, as into the tiny creek
We stole beneath the hanging crag,
We saw three queer, black, ugly birds—
Too big, by far, in my belief,
For guillemot or shag—
Like seamen sitting bolt-upright
Upon a half-tide reef:
But, as we neared, they plunged from sight,
Without a sound, or spurt of white.

And still to mazed to speak,
We landed; and made fast the boat;
And climbed the track in single file,
Each wishing he was safe afloat,
On any sea, however far,
So it be far from Flannan Isle:
And still we seemed to climb, and climb,
As though we'd lost all count of time,
And so must climb for evermore.
Yet, all too soon, we reached the door—
The black, sun-blistered lighthouse-door,
That gaped for us ajar.

As, on the threshold, for a spell,
We paused, we seemed to breathe the smell
Of limewash and of tar,
Familiar as our daily breath,
As though 't were some strange scent of death:
And so, yet wondering, side by side,
We stood a moment, still tongue-tied:
And each with black foreboding eyed
The door, ere we should fling it wide,
To leave the sunlight for the gloom:
Till, plucking courage up, at last,
Hard on each other's heels we passed,
Into the living-room.

Yet, as we crowded through the door,
We only saw a table, spread
For dinner, meat and cheese and bread;
But, all untouched; and no one there:
As though, when they sat down to eat,
Ere they could even taste,
Alarm had come; and they in haste
Had risen and left the bread and meat:
For at the table-head a chair
Lay tumbled on the floor.

We listened; but we only heard
The feeble cheeping of a bird
That starved upon its perch:
And, listening still, without a word,
We set about our hopeless search.

We hunted high, we hunted low;
And soon ransacked the empty house;
Then o'er the Island, to and fro,
We ranged, to listen and to look
In every cranny, cleft or nook
That might have hid a bird or mouse:
But, though we searched from shore to shore,
We found no sign in any place:
And soon again stood face to face
Before the gaping door:
And stole into the room once more
As frightened children steal.

Aye: though we hunted high and low,
And hunted everywhere,
Of the three men's fate we found no trace
Of any kind in any place,
But a door ajar, and an untouched meal,
And an overtoppled chair.

And, as we listened in the gloom
Of that forsaken living-room—
A chill clutch on our breath—
We thought how ill-chance came to all
Who kept the Flannan Light:
And how the rock had been the death
Of many a likely lad:
How six had come to a sudden end,
And three had gone stark mad:
And one whom we'd all known as friend
Had leapt from the lantern one still night,
And fallen dead by the lighthouse wall:
And long we thought
On the three we sought,
And of what might yet befall.

Like curs, a glance has brought to heel,
We listened, flinching there:
And looked, and looked, on the untouched meal,
And the overtoppled chair.

We seemed to stand for an endless while,
Though still no word was said,
Three men alive on Flannan Isle,
Who thought, on three men dead.
http://allpoetry.com/poem/8515057-Flannan_Isle-by-Wilfrid_Wilson_Gibson
 
" I izgubićeš je. Zbog gluposti, zbog nezrelosti. A bila ti je tako blizu. Ne vredi, neki ne shvataju dok im sve ne ispari ispred nosa. I život, i ljubav i sreća. Sve. Oni što te uopšte ne znaju najviše laju, a oni što te najbolje znaju, najviše ćute. Za pametnog čoveka svaki je rat izgubljen već u startu. "

(Đ. Balađević)
 
Now you've absorbed it into your system
Now that you've allowed it to be true
Now that you've neutralised it, made it safe, made it yours
Now that you've been photographed, recorded
What are you gonna do?
What are you gonna do?

Is it so unsafe when you are
Insecure in the space where you are?
Is it so, really so,
Is it more real?
Is it more yours?
Is it more yours?
Is it more real, for you,
Than it is for him or me?
And the people who perceive it
Repeat it, distort it, improve it, update it
Slightly change it
And these people believe it
And write it all up for you
And is it more real?

And is it more real?
Does it make it more yours,
Now you're recorded as having said it?
And being seen and done it
People have been seen to take notice
So empty
Is it so awful to be seen to feel and fail?
Overheard and noted to authenticate his story
An unsafe male trait
You know what they say
That empty vessels ring true, like bells
Make the most noise
The ink is still wet
In this case, the medium is not

Is it so unsafe when you are
Insecure in the space where you are?
Is it so, really so, unsafe you can't let
Let go?
Is it so unsafe when you are
Insecure in the space where you are?

What are you going to do if they don't believe you?
What are you going to do if they don't believe you?
What are you gonna do?
What are you going to do if they don't believe you?
What are you going to do if they don't believe you?
What are you going to do if they don't believe you?
What are you going to do if they don't believe you?
 
Ah, nije taj strah samo naš uzdah,
kad vidimo šumu kako lako cveta.
Nego je to plah, isprekidan dah,
kojim bi nekud dalje, sa ovoga sveta.
U Slobodu, kud nad nama, grane jezde.
U prah mirisan, kud lipe raspu zvezde.
 
I'm sitting here lonely like a broken man.
I serve my time doin' the best I can.
Walls and bars they surround me.
But, I don't want no sympathy.
No baby, no baby,
All I need is some tender lovin'.
To keep me sane in this burning oven.
And, when my time is up, you'll be my reefer.
Life gets worse on God's green earth.
Be my reefer, got to keep smokin' that thing.
No, no, no, no, no, no.
No, no, no, no, no, no, no.
I said now baby ... baby ..., let me smoke it ... smoke it ...
Makes me feel good ... feel good, yes, I feel good ... ahhhhh ...
Yes, I feel alright ... feel alright ..., yes, I feel alright ... feel
Alright ...
Yes, I feel alright ... Ahhhhh ...
Ohhhhh ...
Ice cold water is runnin' through my veins.
They try and drag me back to work again.
Pain and blisters on my mind and hands.
I work all day making up burlap bags.
The oats they're feeding me are driving me wild.
I feel happy like a new born child.
Now, when my time is up, you wait and see.
These walls and bars won't keep that stuff from me.
No, no, baby,
Won't keep that stuff from me.
No, no, no, no, no, no, no, no, no, no.
No, no, no, no, no, no, no.
I need you right now mama.
I need you right now baby.
Right by my side, honey.
All my love.
Make me feel alright ...
Yes, all ..., yes, all ..., yes, all ... alright.
You better come on up and get down with me.
I'll make you feel real good, just you wait and see.
Make me feel alright ..., yes, I feel alright ...
Yes, all ..., yes, all ..., yes, alright.
 
Kišobran i šibica - Branislav Bane Dimitrijević


Šta nam treba u životu
Kišobran i šibica
I malo sreće
I eto to je sve
Od kiše sam te sklonio
I cigaretu zapalio
I od tada
Ti si život moj
Sad šetamo svakog dana
Uz sunce vetar i kišu
I držimo se za ruke
Iz daleka se sećamo samo
Vremena kad nismo znali
Da nam treba u životu
Kišobran i šibica
I malo sreće
I eto to je sve
 

Back
Top